Nove barke

BN 191
| 27.7.2017 | Piše:
Ive Jurov
| Foto:
Arhiva


Ako zaista želimo sačuvati našu pomorsku i brodograđevnu tradiciju tada prije svega moramo definirati što pod time zapravo mislimo. No jedno je sasvim sigurno – tradicijska drvena barka može opstati samo ako postane opet dovoljno atraktivna. Bilo da govorimo o tome da je atraktivna kao statusni simbol, bilo kao izvor zarade. Projekti poput Mala barka i sadašnjega Mala barka 2 odškrinuli su vrata upravo tome

Ljeto je i diljem naše obale održavaju se regate i regatice. Mnogo je službenih, i još više neslužbenih događaja. Prvi cilj je postignut. Drvena barka se polako vratila s ruba izumiranja. Ali stanje i dalje nije zadovoljavajuće. Još uvijek jedan dobar dio stvari ovisi o snazi i umješnosti pojedinaca. Strah me i pomisliti što će se dogoditi kad se ti ljudi povuku, bilo zbog umora ili zbog godina koje nikog ne štede, a njih, koji vuku i sebe i sve oko sebe, zajedno s njihovim barkama, vrijeme ožimlje još i više. Ožimlje i prijeti da će i oni poput Držića, ne Marina već Džore, na kraju reći: - Odiljam se, moja vilo. ...odiljam se a ne vijem kom ostavljam ličce bilo –

Naša stara drvena barka postala je osjetljiva poput djeteta, i sad je na onima koji su je spasili da pronađu ruke koje dostojne takve dote, ili pak da joj svi mi zajedno pomognemo da stasa i samostalno nastavi svoj život. I jedno i drugo je dobar put, s time da je samostalnost svakako puno zdraviji način.

Upravo taj, zdraviji način pokazao je projekt Mala barka, i to na način na koji se to radi u Mošćeničkoj Dragi, Rovinju, pa i u Piranu. Ovo su mjesta na kojima je projekt pokazao uspjeh, i svu svoju raskoš. U nekim drugim sredinama, usprkos sportski gledano odlično organiziranim regatama, ima jako puno mjesta za poboljšanje.

Da podsjetimo, sredinom srpnja u Mošćeničkoj Dragi, podno mitske gore Učke, održala se Smotra i regata tradicijskih barki na jedra. Bila je ovo 9. po redu. I kao i svaka regata tradicijskih barki na koje smo mi naučili, i ova je na prvi pogled bila pučka, točnije ribarska fešta. Doduše malo osuvremenjena i obogaćena sadržajima primjerenijima gledatelju iz 21. stoljeća, ali i dalje je to bila fešta za široke mase. Bilo je tu svega... I opet se jedrilo i opet se feštalo, dodalo se malo laserskog showa, malo vatrometa, malo ribe, malo vina... I bilo je zabavno sudionicima, posadama svih tridesetak barki, i bilo je zabavno turistima i drugim gostima. Ali ono što treba posebno istaknuti jest to da je među gledateljima na obali bilo gostiju koji su ovaj kraj posjetili upravo zbog regate, i upravo zbog drvenih barki.

Projekt Mala barka, kao i njen nastavak, za svoj primarni cilj ima stvaranje novog turističkog proizvoda, a u ovom slučaju kao proizvod oko kojeg je zasnovan cijeli projekt je tradicijska barka. I to je već sada donijelo plodove, jer doista Kvarner je dobio još jedan turistički proizvod koji može ponuditi gostima od kojih većina traži i ono nešto više od sunca i mora. Sljedeći korak je da se napravi svobuhvatna zakonska regulativa koja bi tradicijsku drvenu barku stavila u povlašteni položaj, barem ako govorimo o turizmu, odnosno obogaćivanju turističke ponude. Nažalost, sve dok se naši zakoni donose da bi pogodovali određenim interesnim skupinama, a ne cjelokupnoj populaciji, tome se teško nadati, no to je tema za neku drugu, temeljitiju analizu.

Ali nije ova draška smotra važna sam zbog toga, već i zbog stvari koje se odvijaju ispod površine. Stvari koje bismo mogli nazvati kao sigurnosna mreža za drvenu barku. Zapravo, Smotra i regata u Mošćeničkoj Dragi značajna je upravo zbog toga što objedinjuje sve aspekte u kojima se danas nalazi drvena barka. I to s popriličnim uspjehom, tako da bismo se usudili reći kako upravo to predstavlja ogledni primjer uspješnoga očuvanja tradicijske barke. Naime, sredstva prvoga projekta između ostalih stvari utrošena su za pokretanje malog, tzv. ekomuzeja, točnije interpretacijskoga centra Kuća od mora koja je od samih početaka postavljena na vrlo profesionalnoj razini suvremene muzeologije. To znači da je na taj način naša tradicija detaljno opisana i sačuvana za generacije koje dolaze čak i ako drvena barka kao takva do tamo ne dospije. U kratko vrijeme koliko djeluje, zahvaljujući profesionalnom pristupu, Kuća od mora postala je član Asocijacije pomorskih muzeja Mediterana, a ova je prilika bila savršena za svečanost primanja u članstvo.

Ako se po jutru dan poznaje, odnosno ako se smotre i regate, poput ove u Mošćeničkoj Dragi, nastave razvijati ovim tempom i u ovom smjeru, možemo reći kako se čini da će drvena barka opstati. I to prvenstveno zahvaljujući dobitnoj kombinaciji inovativnog pristupa stvaranju novog turističkog proizvoda, izdašnim financijskim sredstvima iz europskih projekata i političkoj podršci koja osigurava logističku podršku i infrastrukturu za apliciranje na takve projekte. Druga je stvar to što će taj put našu tradicijsku barku, čini se, dovesti na razinu folklora, istu onu na kojoj su sada narodne nošnje, sopele, ili mih... ali i to je bolje od nestanka i potpunoga zaborava.


Porinuta Mošćeninka

Na posebnoj svečanosti za koju bismo slobodno mogli reći kako je na najbolji mogući način označila početak 9. Smotre u Mošćeničkoj Dragi, porinut je guc iz 1912. godine. Ovu barku obnovili su majstor Loris Rubinić i njegov mladi sin Josip, inače glazbenik, dokazavši da je umjetnost gradnje i restauracije drvenih barki itekako živa. Zanimljivo je da barci nisu dali ime Dražanka, kako se zovu stanovnice Mošćeničke Drage, već Mošćeninka, po ženama iz Mošćenica, mjestašca ponad Drage, na nadmorskoj visini većoj od 170 metara! Kako nam je Josip rekao, razlog za to leži u činjenici da je upravo u Mošćenicama ovoj barci ponovo udahnut život. ...