Gliserska forma: Povijest, fizika i ljudi koji su je oblikovali
BN 299Kad gledamo brzo plovilo kako para valove i za sobom ostavlja bijeli trag pjene, rijetko razmišljamo o tome koliko je pokušaja i pogrešaka bilo potrebno da bi taj prizor uopće bio moguć. Riječ je o takozvanim gliserskim ili prizmatičnim formama — obliku trupa koji ne plovi kroz vodu nego, jednostavno rečeno, klizi po njezinoj površini. Ova priča spaja fiziku, povijest brzih plovila, ratnu tehnologiju i genijalni um pojedinaca — a kruna te priče je čovjek koji se s pravom smatra ocem suvremene gliserske forme: Amerikanac Raymond Hunt.
Da bismo razumjeli što je glisiranje, prvo moramo razumjeti razliku između dva temeljno različita načina kretanja plovila kroz vodu – deplasmanski i gliserski režim. Treći, prijelazni ili tzv. poluistisninski režim tu nećemo posebno naglašavati. Međutim ako vas zanima nešto više o tome pogledajte članak „Poludeplasmanska forma? Oblik u funkciji mora" u BN 296.
Istisninski (deplasmanski) trup — kakav imaju tradicionalne brodice, teretni ili ribarski brodovi — plovi tako da "istišće” vodu oko sebe. Težina broda uravnotežena je uzgonom koji nastaje zato što brod istiskuje volumen vode jednak svojoj masi (poznati Arhimedov zakon). Takav trup ima prirodnu graničnu brzinu koja ovisi prije svega o duljini vodne linije — što je brod dulji, to teoretski može ploviti brže, ali iznad odr ... (više u tiskanom i online izdanju)
