Vrhunski spin pastrve
BN 285Proveli smo vikend uz takmičare i vrhunske ribolovce Hrvatske spin lige tijekom dva kola prvenstva Hrvatske u ribolovu pastrve umjetnim mamcima koja su se održala na Rječini u predivnom prirodnom okruženju podno samog izvora.
Iako je najbolji način za učenje ribolova uzeti štap u ruke i otići na vodu ili na more, u ribolovu kao i u svemu drugom jako je važan element mogućnost učenja uz savjete onih koji znaju. Imati mentora najbolja je metoda jer odmah možemo dobiti i savjet, ali i povratnu informaciju o tome što krivo radimo dok se trudimo i pokušavamo to provesti u djelo. Kada nemamo tu mogućnost, treba naći neki drugi način i doći do informacija (članci, knjige, video sadržaji), a onda to isprobavati dok ne shvatimo i naučimo.
Proteklih tjedana imao sam priliku na izvrsnoj ribolovnoj lokaciji uz Rječinu sudjelovati u spin ribolovu pastrve tijekom sad već tradicionalnog godišnjeg takmičenja, treće Grobničke pastrve, a potom, dva tjedna kasnije, u ulozi sudca na istoj toj lokaciji pratiti iz prvog reda Prvenstvo Hrvatske u spin ribolovu pastrve, poznato i kao Spin liga.
Hrvoje Kuzmić i Mirko Hanžeković, osim Spin lige i vjerni sudionici na Grobničkoj pastrvi
Vidjeti na djelu te vrhunske spinere, promatrati kako love, zabacuju, taktiziraju, gdje traže ribu, ... za mene je bilo neprocjenjivo iskustvo, u jednom paketu i savjetovanje i povratna informacija o tome u čemu griješim, što radim dobro, u čemu se moram ojačati i na čemu dodatno poraditi. Kada savladate osnovne korake i tražite finese, i samo promatranje i pogotovo učenje od boljih ima neprocjenjivu vrijednost, jer biti u igri s boljima od sebe nje prokletstvo već prilika za učenje. Prokletstvo, ako to uopće možemo tako nazvati, je kad nema boljih od nas samih i onda se možemo natjecati jedino sami sa sobom. To apsolutno ima jednu posebnu dimenziju, ali bar ponekad biti u dobrom društvu i okruženju u onome što voliš je neprocjenjivo.
Sastavni dio takmičenja je i poribljavanje rijeke većim brojem potočnih pastrva, prva polovica se pušta ujutro prije takmičenja, a druga polovica isti dan nakon takmičenja
U prethodnim brojevima sam puno pisao o fleksibilnosti i finesama ribolovu, a sada bi stavio točku na i te rekao da pravi finesse ribolov počinje u trenutku kada ribolovac dosegne razinu ribolova u kojoj nije opterećen priborom i korištenjem istoga, već jednostavno u cjelokupnom svom razmišljanju i djelovanju živi u trenutku, osjeti svijet oko sebe i nađe ribu tamo gdje bi se svi ostali zakleli da ribe nema.
Da, i vrhunski spineri pogriješe, zapnu i oni ponekad varalicom za drvo ili kamen, prekinu strunu, zapetljaju se ponekad u obližnje žbunje, ali to je puno puno manje u odnosu na prosječnog ribolovca, gotovo zanemarivo. Promatrati njih dok love je za mene sjajan osjećaj, na nekoj razini čak i bolji nego da sam loviš, jednostavno kao da promatraš utakmicu i navijaš. Ta tekma među spinerima u Spin ligi dok se bore kroz četiri runde ribolova je prava tekma, potpuno neizvjesna do samog kraja jer i na samom kraju pojedine runde u zadnjih pet minuta postoji mogućnost da se, ako je riba aktivna i grize, ulovi ne jedna ili dvije ribe nego pet ili čak deset riba i potpuno preokrene rezultat. Većina njih na tom spinerskom takmičenju su na više-manje istoj razini i svi su sposobni odnijeti pobjedu i kako u pojedinoj rundi tako i u cijeloj utakmici.
Boris Šiljeg, pobjednik oba kola takmičenja na Rječini
TKO SU TI SPINERI?
Spin liga traje već određeni niz godina i održava se svake godine na četiri lokacije po dva dana u komadu. Kako je naša zemlja bogata predivnim pastrvskim rijekama dobrih lokacija ne nedostaje pa su se tu našle rijeke: Rječina, Slunjčica, Krka, Ruda, Dobra, Bijela, Žrnovnica, ... , a broj dobrih lokacija s godinama samo raste.
Kratki odmor prije zadnje runde, Jasmin Japy Subašić i Hrvoje Kuzmić
Jednako kako izbor rijeka za takmičenja u pojedinoj sezoni Spin lige nije ograničen tako je i s takmičarima, a ovaj put su braneći "boje” svojih ribolovnih klubova i društava nastupili: Boris Šiljeg, Luka Caganić, Dino Grubišić, Mirko Hanžeković, Benjamin Heđa, Juraj Horvat, Željko Kuk, Hrvoje Kuzmić, Ivan Pešut, Karlo Rostaš i Jasmin Subašić, a u ulozi Vrhovnog suca gospodin Darko Struja. Nažalost, kako zbog obavljanja moje sudačke uloge tijekom samog takmičenja, ali dobrim dijelom i zbog vlastitog nastojanja da takmičare ne gnjavim previše i pretjeranim fotografiranjem im ne prelazim osobne granice ovaj put imam fotografije samo jednog dijela cjelokupne ekipe.
Vrhovni sudac Darko Struja
KAKO SE LOVI?
Kad govorimo o mojoj sudačkoj ulozi, ne radi se o nekoj vrhunskoj tituli. Takmičenje je takvo da svaki takmičar mora imati svog sudca koji je cijelo vrijeme uz njega, broji i zapisuje ulove i pazi da riba bude ulovljena po pravilima Spin lige, poštivanja prostora susjednog takmičara, a u prvom redu poštivanja same ribe da bude propisno ulovljena, udicom bez kontrakuke, na kraju privlačenja prihvaćena u podmetač te konačno na adekvatan način oslobođena udice i puštena nazad u rijeku.
Ako je sve to prošlo po pravilima sudac upisuje ulov i tekma ide dalje. Svaki takmičar ima svoj pristup ribolovu pa tako neki djeluju više opušteno kao da im se nigdje ne žuri, a neki "grizu” i često mijenjaju pozicije uz rijeku trčeći s lokacije na lokaciju. To je i meni jako dobro došlo da budem aktivniji i trčim za svojim takmičarem, gdje on tu i ja. A kada riba dobro grize i krenu drilovi to je pravi užitak za pratiti, sve se odvije u svega nekoliko sekundi od zabačaja do ponovnog puštanja ribe.
Izvlačenje startnih pozicija
I da ne zaboravim pravilo broj jedan, kao sudac ne smiješ smetati takmičara, niti prilaziti vodi da mu plašiš ribu. Sudačke uloge i logistiku cijelog takmičenja ovom prilikom je osigurao naš Športsko Ribolovni Klub "Rječina” Jelenje, a kad se sve zbroji i takmičare i suce i posjetitelje, od kojih su najbrojniji bili naši juniori i kadeti iz kluba, skupilo se uz rijeku solidno šaroliko društvo.
Svatko lovi u svom sektoru
GDJE JE RIBA?
Prije nego što napravim osvrt na ribolovni pribor i tehniku istaknuo bi čitanje vode kao prvi i najvažniji element spin ribolova na tekućim vodama. Ako znaš gdje je riba, a imaš dobru tehniku zabacivanja i vođenja varalica, i pribor ti služi kao produžena ruka, ostaje ti još jedino razriješiti zagonetku na koju varalicu ta riba prima.
Dakle gdje je riba, je finesse element prepoznavanja lokacija u vodenom toku na kojima može biti riba i pronalaženje onih na kojima je riba, ali ne tako da tu ribu preplašite nego da je ulovite po mogućnosti u prvom zabačaju. Teoretski, riba može biti bilo gdje. Neki bi rekli da je treba tražiti na rubu struje i iza kamenja i panjeva, a opet riba može ležati i na dnu na prednjem rubu kamena, kao i u vodenoj struji gdje je većina ne bi tražila. Sve se svodi na to da je mogućnosti i parametara toliko da kad se nađete na vodi racionalno razmišljanje ne vrijedi puno. Ribolovac koji teoretizira i razmišlja na vodi isti je kao i plesač koji broji svoje korake dok pleše. Da, postoji mogućnost da se i tako ulovi riba, ali mi ovdje govorimo o onom vrhunskom osjećaju da radiš nešto u čemu plivaš kao riba u vodi i jednostavno uživaš bez razmišljanja, kao da dišeš.
Juraj Horvat i Benjamin Heđa, nakon borbe svatko se opušta na svoj način
Dok promatraš te profesionalce spinanja pastrve shvatiš kolika je to razina fokusiranosti da u nekim trenucima uopće ne čuju nikoga oko sebe, a i sam kad vidiš da su u toj svojoj zoni i fokusu ako i trebaš nešto reći jednostavno pustiš trenutak da se odvija, sva pitanja i sve drugo može čekati.
Potpuna koncentracija, nema opuštanja dok traje runda
Osobno sam na ranijem takmičenju, Grobničkoj pastrvi, naučio da riba može biti bilo gdje i imao prilike vidjeti ribolov jednog od tih vrhunskih spinera na istom mjestu uz rijeku na kome sam i sam nešto ranije bezuspješno pokušavao uloviti ribu. Sve teorije i racionalizacije su govorile u prilog tome da je riba najvjerojatnije na rubu druge obale pa sam ja tako uporno zabacivao varalice upravo u toj zoni i usput ostavio nekoliko varalica na korijenju i kamenju na samom rubu vode. U takvim trenucima uvijek tješim sebe time kako će se jednom neko obradovati kad ih nađe, to mi daje osjećaj da nije sve izgubljeno pa se tako lakše nosim s frustracijom gubljenja pribora. I onda nakon pola sata mojih uzaludnih pokušaja dođe nakon mene, na to isto mjesto, taj vrhunski spiner i ulovi tri ribe u pet minuta na metar od ruba obale gdje sam stajao.
Riba može biti i pod nogama
Da sam umjesto zabacivanja stajao mirno i štapom samo spustio varalicu pod noge imao bi 100% veće šanse za ulov. Da se sad mogu vratiti u vremenu pitao bi sam sebe jesi ti tu došao bacati varalice ili loviti ribu.
NAKON PRONALASKA RIBE
Prosječan ribolovac nije odviše voljan često mijenjati varalice i vezati čvorove pa tako često koristi taktiku upornosti bacanja jedne te iste varalice desetke pa i stotine puta. Kad razmislite o ovoj taktici vjerujem da se možete složiti sa mnom da ti ribolovci vjeruju u taktiku da će ribi jednom popustiti živci pa će se u očaju objesiti na udicu da to više ne mora gledati.
Niski profil uz samu obalu, ako mi vidimo ribu i ona može vidjeti nas
Pravi profesionalci u prosjeku bace istu varalicu tri puta u istoj zoni i ako nema reakcije mijenjaju varalicu. Taktika koju koriste svodi se na to da u ribolovu na viđeno, kada nađete ribu, se sve svodi na to da se isprovocira griz.
Ako ste varalicu zabacili jednom, dvaput, triput pred ribu, pustili da varalica jednom prođe slobodno nošena vodenom strujom, drugi put laganim drmanjem vrhom štapa ste simulirali prirodne kretnje mamca, treći put ste provocirali griz naglim odmjerenim trzajima i riba na ništa nije reagirala, sljedeći korak je promjena varalice. Mijenjate nešto, ili vrstu varalice, ili oblik varalice ili boju, nešto bilo što, jer daljnjim zabačajima iste varalice možete uloviti samo vlastiti očaj.
KOJI PRIBOR?
Odgovor na ovo pitanje je jednostavan, pribor mora biti za UL (Ultra Light) ribolov što u prijevodu znači Štapovi male gramaže koja se okvirno kreće u rangu 0 – 5 grama, a dužine 2,1 metara ili nešto kraći. Uz to ide rola veličine 1000 po Shimanu. Struna na roli najčešće monofil debljine 0,14 ili tanji 0,12 mm.
Kako je brzina u ovom ribolovu jako važan faktor, a i svaka vrsta varalice ima neke svoje karakteristike ovi profesionalci u svom "borbenom” kompletu imaju dva do tri štapa s rolicom i dobar dio njih to nosi na malim stalcima, tzv. tripodima.
Stalak za štapove, nije obavezan dio pribora, ali ima svoje prednosti kod odlaganja i prenošenja štapova. Možda manje praktičan za takmičare koji trče tijekom runde
Poanta je u tome da ako koriste silikonce koriste jedan štap, a za spinnere (leptire) drugi, za wobblere treći, nema gubljenja vremena u prevezivanju, a i svaki štap ima neko svoje svojstvo po kojem je bolji za zabacivanje i vođenje određene vrste varalice. Neću se uplitati u detalje koji štap je za što jer iako ima tu i konkretnih činjenica po kojima je npr. za wobblere načelno bolji štap sa šupljom špicom, a za silikonce na jig glavi je bolji onaj s punom špicom, prava istina je da su to ljudi koji su u svom ribolovnom stažu evoluirali zajedno s priborom koji su koristili i svaki od njih je razvio neki svoj vlastiti osjećaj i nijanse u tehnici pa u skladu s tim koriste ono što im odgovara i leži u ruci.
Dodatno, kao obavezan pribor tu je podmetač kojim se mora prihvatiti riba. Iako nema pravila za podmetače, u skladu s načinom ribolova to su najčešće podmetači dužine drške oko 2 metra s obručem (okrugli, eliptični, ...) od oko 40 cm na kojem je najčešće najlonska ili gumena mreža. Pošto se koriste udice bez kontrakuka problem zapinjanja udice u mrežu je minimalan, ali opet bilo kakvo izvlačenje upetljanih udica iz mreže je nepoželjno jer nepotrebno troši vrijeme.
Lagan i praktičan podmetač, zgodan detalj su peanke na podmetaču, upravo gdje trebaju biti ako zatrebaju za teže otkačivanje ribe
KOJE VARALICE
Za ribolov pastrve umjetnim mamcima na divljim vodama trebaju vam silikonci, leptiri, wobbleri i žlice, odnosno nešto od toga što vam odgovara.
Silikonci raznih oblika i boja. Nisu svi od istog materijala pa ih treba razdvojiti
Što se tiče leptira, žlica i wobblera to su varalice veličine u skladu s gramažom koja se može zabaciti UL štapovima. Dužine nisu propisane, ali za ribolov pastrve ispada da je okvirna mjera dužine do 5 centimetara.
Leptiri i mikro žlice za ribolov pastrve
Kod silikonaca to je ogromna paleta gumica u svim bojama okvirne veličine do 5 cm montiranih na jig udice veličine 8, 6, eventualno 4, i gramažu glave od okvirno 1,5 grama i to obavezno bez kontrakuke. Važno je napomenuti da sve udice kao i trokuke na varalicama ne smiju imati kontrakuke.
Jig udice s olovnom glavom, prevladavaju okrugle glave, prirodne boja olova
TEŽINA RIBOLOVA?
Nije rijetkost da vrhunski morski ribolovci spletom okolnosti isprobaju spin ribolov pastrve na nekoj od pastrvskih rijeka, zakače se za tu vrstu ribolova i ostanu začuđeni koliko takav ribolov može biti zahtjevan i težak u odnosu na morski ribolov.
U toj težini ribolova ne govorimo o velikim ribama i naporu drilanja istih, iako se i ovdje mogu desiti kapitalni ulovi, već o dinamici, istreniranosti i uigranosti koju ovakav ribolov zahtijeva od ribolovca.
Učenje čitanja vode i vođenje varalica u jakoj struji, između kamenja u ponekad samo 20 cm dubine. Zatim, precizni zabačaji, pravovremeno zatvaranje preklopnika role dok zabačena varalica juri ili pod kamen ili se već u dvije tri sekunde našla i 10 metara niže niz rijeku, česte i brze izmjene varalica bez korištenja kopčica, drilanje ribe na, za morske pojmove, pretankom najlonu dok riba bježi pod prepreku, trening je nakon kojega jako dižete ljestvicu svojih sposobnosti spinanja na moru.
Predivna divlja pastrva ulovljena prilikom treninga večer prije takmičenja
Pored samog ribolova ima nešto posebno u tom spoju prirode i vode i te cjelokupne energije i vibracije u koju ribolovac uroni u tom okruženju pa koliko god da si fizički umoran nakon nekoliko sati provedenih u ribolovu mentalno osjećaš jednu svježinu i bistrinu uma i potpunu rasterećenost od bilo kakvog stresa.
Ukratko, ako želite biti bolji spin ribolovac na moru vježbajte loviti na bistrim i brzim rijekama.
