.jpg)
Solmar 600
BN 213Gledana s kraja, ova se barka savršeno uklapa u naše portiće, usudio bih se reći čak da predstavlja pravi ures kad se ovako kočoperi na vezu
Ako želiš graditi barku, a ne znaš koju, igraj na sigurno i drži se tradicionalnih formi. Tu je skoro pa nemoguće pogriješiti. Tom maksimom vodio se i naš relativno novi proizvođač s relativno novom barkom čiji test donosimo u ovom broju. Sada treba pojasniti ovu silnu relativnost iz prethodne rečenice. Relativno novi proizvođač je tvrtka Tuta Blu koja se s proizvodnjom plovila počela baviti tek prošle godine, kad su na tržište izbacili Solmar 600 na električni pogon. Tada smo mislili kako im je taj izlet u brodogradnju služio isključivo kao promocija primarne djelatnosti, a to su solarni paneli, akumulatori i ostala električna oprema. Drugo relativno jest ono koje se odnosi na barku, jer iako se radi o novom imenu, trup nam je dobro poznat, i radi se o Murterinu 21.
Solmara smo već testirali prošle godine, ali tada je to bila futuristička električna verzija "na sunce”, koja ima veliki hard top načičkan solarnim panelima koji za ljetnoga dana barci omogućuju plovidbu bez energetskog upliva sa strane. Dakle koliko elektromotoru treba toliko mu solari osiguraju. Naravno, sve do jedne razumne brzinske granice. Ako se želi zaploviti brže, može se posegnuti u bogatu energetsku banku spremnika.
Ova priča o solarnom pogonu svakom će nautičaru značiti jedno, a to je da se radi o trupu solidnih hidrodinamičkih karakteristika koji se pokreće s relativno malo snage. A tko je o tome znao više od naših starih prota? Oni su na intuitivnoj razini izvlačili forme koje će se kroz more kretati što lakše i što brže, jer jedini pogon koji im je stajao na raspolaganju bila su vesla i jedra. Zato su oni primjenjivali vjekovna znanja i iskustva kako bi svaki tir vesala, svaki ćuh vjetra, pretvorili u korisno kretanje.
Danas, kad nam na raspolaganju stoji na raspolaganju pogonska snaga ograničena samo masom i gabaritima motora, to više i nije važno. Vidi se to po brojnim brodovima koji možda i jesu vrlo lijepi, pa čak i dobro plove, ali su dozlaboga neekonomični. I iako ne možemo reći da su to loši brodovi, moramo biti iskreni i reći kako sutra pripada električnom pogonu, što će reći da i ekonomičnost dobiva na cijeni.
Tu sada u našu priču upada Solmar 600. To je barka tradicionalnih formi u punom smislu te riječi. Radi se o klasičnom gucu, iako će neki reći da je i gajeta vrlo slična, no naše gajete imaju zatvoreniju krmu, pa ćemo se ipak držati klasične nomenklature. Gledana s kraja, ova se barka savršeno uklapa u naše portiće, usudio bih se reći čak da predstavlja pravi ures kad se ovako kočoperi na vezu. Zanimljivo je da kad se barka gleda sama za sebe, ona zahvaljujući skladnim linijama izgleda kao obična mala barčica, no kad se usporedi s drugim barkama koje do nje stoje na vezu, dolazimo do prave spoznaje. Tek onda vidimo kako se zapravo radi o velikoj barci. Tek tada nam onih 600 iz imena dolazi do mozga!
Zanimljivo je da, iako se po formi držalo tradicije, kod rasporeda palube to i nije tako. Naime, očekivao sam veliku pramčanu kuvertu, ali na Solmaru 600 dočekala me samo mala palubica, koja je tu više zbog spremišta sidrenoga lanca nego zbog bilo čega. Nije ovo ona velika prova s koje se bacaju mreže, iako bi se i to dalo napraviti u kalupu, ovo je više kao gazište za siguran ukrcaj na barku, a vlasniku je poslužilo i za ugradnju električnoga pomoćnoga motora MinnKota. Čim se stupi u barku postaje jasno da je barka jako puno profitirala od toga. Naime ovoliko prostora nemaju ni znatno veće barke!
Elektromotor. Sve više ozbiljnijih ribolovaca koristi ove elektromotore
Pramac. Naviknuti na velike provene kuverte, ova pomalo iznenađuje, ali ne u lošem smislu te riječi
Prvi korak na barku ulijeva povjerenje. Iako iz samoga vrha pramca viri sidro sa sidrenim vitlom, dolazak na barku se ne bi mogao karakterizirati kao opasan, čak ni za bosu nogu. Korak logično dolazi odmah iza, na gazište koje je dovoljno malo da ne krade prostor kokpitu, a opet dovoljno veliko da se na njemu može sigurno stajati tijekom odlaska ili povratka na vez. Stala je tu čak i MinnKota!
Zahvaljujući pramčanoj klupi koja u ovom slučaju služi kao stepenica za ulaz, silaz s palubice u kokpit je siguran i jednostavan čak i za starije ljude. Tek kad se stupi u kokpit shvati se kako je ovo zapravo velika barka! Mjesta u njoj ima napretek! Proizlazi to iz odličnoga omjera širine i duljine koji su unutrašnjosti pružili mnogo, koliko god je to hidrodinamika trupa dozvoljavala.
Struja. Pramčani pomoćni motor ima svoje posebno napajanje
Futuristički. Bulb MinnKotinog elektromotora je pravo malo čudo tehnike i dizajna
Ovako na prvu čini nam se da je Solmar riješio one stare probleme koji su tištili Murterina, jer barka na svim dijelovima izgleda čvrsto solidno. I trup, i paluba i poklopci spremišta djeluju solidno izrađeni, i ne iskrivljuju se niti stvaraju onaj karakteristični zvuk kad se na njih stane malo žešće.
Kao većina klasičnih barki, i Solmar je podijeljen u tri cjeline. Prva je ona pramčana. U ovom slučaju radi se o velikoj klupi koja obuhvaća cijelu prednju trećinu barke. Ona je odlična za smještaj putnika, ali i za odlaganje veće količine opreme koja se može pospremiti u tri velika spremišta. U klupici je ostavljen prostor u koji se može umetnuti podnica, a onda i cijeli taj pramčani dio pretvoriti u sunčalište impozantnih dimenzija. Kako je vlasnik pasionirani ribolovac, sunčališta nema, a čini se da ga neće ni biti. Između klupa je veliko podno spremište. Zapravo to i nije spremište u klasičnom smislu te riječi, i prije bismo mogli reći kako se radi o santini. Tu je, na povišenom podestu postavljen akumulator, a ispod njega je kaljužna pumpa. Iako dakle to nije spremište u klasičnom smislu te riječi tu će se ipak moći staviti neke mokre stvari, odnosno stvari kojima potencijalna vlaga ne smeta. Pajeti na primjer...
Paluba, odnosno sve površine po kojima se hoda imaju vrlo dobru protukliznu površinu. Pohvaliti moramo i manikele, ispuste samoraznećega kokpita, koje su postavljene na najnižoj točki tako da sva voda koja na bilo koji način dođe u kokpit nestaje u najkraćem mogućem roku.
Središnji dio pripada motoru. Tu je kutija strojarnice koja se savršeno uklapa u tip i raspored barke. Zahvaljujući velikoj širini kutija motora ni najmanje ne smeta, dapače! Korisnost ovoga dijela naročito dolazi do izražaja tijekom ribolova kad posluži kao savršeni radni stol. Ali dobro je to i kad nema ribolova! Uzdignuti rub brine se da nam sitnice ne padaju kad malo zavalja, a otvoreni kutovi omogućuju nam da prebrišemo mrvice sa stola i održavamo ga čistim.
Središnje spremište. Ispod pajola je veliko spremište u kojem je i akumulator poslužit će za pajete
A kutija krije kompaktni Sole Diesel od 17 konjskih snaga. Moram biti iskren i reći kako me razveselilo vidjeti primjereni motor na ovakvoj barci! U današnjoj poplavi (pre)snažnih motora i nerealnih vlasnika koji od svake barke očekuju da juri kao raketa, bez obzira na to što je njen projektant zamislio nešto sasvim drugo, ovo je zaista pravo osvježenje. Motor je malen, a strojarnica velika, tako da se servis može obaviti bez problema, jer svakom se dijelu može prići bez i najmanje muke. Tu su i filtar mora i nezaobilazni separator goriva koji će se pobrinuti za to da naš motor dobiva ono što mu i treba, a ne vodu ili more! Budući da je kutija dobro izolirana putnici nemaju problema s bukom, a zahvaljujući dobrim temeljima motora i pravilno odabranom propeleru niti s vibracijama. Budući da je strojarnica odvojena od ostatka u njoj se nalazi još jedna kaljužna pumpa.
Motor. U strojarnici se krije Dole Diesel od 17 KS
Na prednjoj strani kutije su instrumenti motora tako da ne smetaju, a kormilaru su uvijek na oku. Na kutiju motora, okrenut prema timunjeru je ugrađen nosač plotera sa sonderom, jer kakva bi to ribolovna barka bila bez fishfindera!?
Instrumenti. Urice motora postavljene su na prednju stranu kutije motora
Treća trećina barke pripada krmi. A krma je kao i pramčani dio, velika i prostrana s velikom klupom, doduše ne tako velikom kao pramčanom, ali opet dovoljno velikom za skipera i suskipera. Kako je kod bočnih klupica u samom startu uzeta kriva mjera, tako da su još u kalupu napravljene premale, vlasnik je dodao drvene produžetke. Oni ne samo da podižu udobnost već i predstavljaju veliki estetski dodatak koji barci daje jedan poseban ugođaj topline. Ne treba posebno naglašavati da su i ispod ovih klupa spremnici.
Lijepo, ali pomalo neobično jest to da se novija barka prodaje s velikom lijepom klasičnom argolom. Argola je napravljena od drva i vrlo skladno djeluje naglašavajući tradicijsku notu ove barke. Tome doprinose i drveni dodaci na razmi koji se poput vala nastavljaju na samu argolu.
I preostala nam je još samo krmena platforma. A ona je velika, prostrana i sigurna. Budući da je podignuta od vodne linije ne utječe na plovne karakteristike, ali zato dodatno povećava ionako veliki korisni prostor. Poslužit će platforma i za vez, za izlazak iz mora, ali u ovom slučaju s nje se najviše bruma. Bilo bi stoga dobro da je tu nešto nalik na tuš, neka pumpa koja bi poslužila za pranje. Ali ni tuš sa slatkom vodom ne bi bio naodmet.
Krma. Velika krmena platforma jednako će dobro poslužiti za kupanje i za ribolov
Kritika! Iako po svemu ribarska barka, ova verzija nije imala ni bazen za živu ješku niti neki rashladni prostor, bilo hladnjak ili ledenicu. Budući da prostora ne manjka ovaj se problem može lako riješiti uz malo one inovativnosti koja proizlazi iz potrebe. Sljedeća kritika, za koju sam siguran da će se riješiti s prvim pravim ljetnim danima odnosi se na tendu. Točnije na to što nema tende. Iako je čista, ničim narušena silueta izvorne barke ona koja je ujedno i najljepša, sasvim sigurno nije i najugodnija, naročito kad upeče zvizdan. I to se može riješiti na mnoge načine, od izvornoga hard topa električne verzije Solmara, preko čitavoga niza bimini tendi.
Plovidba
O plovidbi se nažalost nema što pretjerano pisati. Vrijeme nam je bilo vrlo naklonjeno, odnosno nenaklonjeno. Pitanje je perspektive. Bila je bonaca, vjetra jedva da je i bilo, a to znači da nije bilo ni vala. Kako je ovo pak dobro napravljena barka, tako nismo mogli ni nalijetati ni na svoj val, ali iz prethodnih iskustava, ponašanja na mirnom moru i povećane mase, možemo s velikom sigurnošću reći kako se radi o barci koja može izdržati mnogo toga. U to nas uvjerava i vlasnik koji je u proteklih 8 mjeseci koliko ima barku, tek mali broj dana proveo u lučici.
Barka vrlo dobro plovi prema naprijed, ali kad se počne sa šijanjem tada izvire klasična boljka naših tradicijskih barki. Sve one slabo slušaju u krmu, i to je nešto na što se valja naučiti i prihvatiti. Brzina je tipična deplasmanska i ne treba očekivati da će prelaziti 8 čvorova. Najugodnije se plovi na 5-6 čvorova kad je i potrošnja optimalna.
Ono što nas je posebno veselilo bila je plovidba s MinnKotom! Ovo je doista stvar kojoj pripada sutrašnjica, naročito ako se promatra iz pozicije pasioniranoga ribolovca. To je ostvarenje svih snova!
Završni sud
Solmar 600 je pravi mali radni konj. To je barka za svakodnevni đir na ribe, koja će tijekom toga pružiti ribolovcu odličnu platformu za njegov najomiljeniji hobi. Ona nije napravljena za duge đite i odlazak do udaljenih pošta, jer po današnjim standardima ne može zadovoljiti brzinom, a nema ni kabinu u kojoj bi se ribar mogao malo ogrijati i skloniti od hladnoga vjetra ili kiše. Ali ako želimo biti iskreni, ogromna većina naših ribolovaca, zapravo nikada ni ne odlazi na duge ture, i sve su njihove pošte unutar par milja od portića, i ovo je barka za njih. Po cijeni je povoljna, po veličini više no zadovoljavajuća, s motorom koji daje mnogo, a pita vrlo malo.
No ne mora ovo biti barka samo za ribarenje! Uz vrlo malo ulaganja postat će ovo sredstvo za bijeg od pretrpanih plaža, privatni otočić za kupanje i uživanje od izlaza do zalaska sunca. Sve u svemu barčica koja se samo poželjeti može. Ima ona svojih mana, ali usporedimo li to s onim što se dobije, i cijenom koju treba za to platiti, moramo reći kako se radi o odličnoj kombinaciji.
Solmar i MinnKota
Elektromotori s GPS tehnologijom danas se sve češće viđaju na pramcima strastvenih ribolovaca. Oni ponajbolji danas ribolovcu omogućuju daljinsko upravljanje plovilom u tri varijante. Prva je sidrenje bez sidra, odnosno dynamic positioning. Pokretanjem ovoga načina rada motor pomoću GPS signala održava zadanu poziciju bez obzira na vjetar ili kurenat. Zahvaljujući tome ribolovac se može koncentrirati na ribolov, a ne na pokušaje da se održi iznad zadane pozicije.
Budućnost. Današnji elektromotori specijalizirani su za potrebe ribolovaca pa tako mogu poslužiti za lov na fermu, i za panulanje. Čini se da u njima leži budućnost aktivnoga sportskog ribolova
Neke od varijanti mogu se povezati s ploterom što im omogućuje plovidbu upravo po prijeđenom tragu, i to u oba smjera. To se pokazalo naročito korisnim za panulanje, jer barku svaki put provede idealnom rutom.
Ima i još jedna zanimljiva stvar. Naime ovaj elektromotor može poslužiti i kao autopilot. Zacrta se ruta, i motoru se zadaju postavke, i on će barku polako, ali sigurno dovesti do njenoga porta.
Tehnički podaci
- Duljina (LOA): 6,7 m
- Širina: 2,3 m
- Istisnina: 950 kg
- Kapacitet: 8 putnika
Cijena
- Solmar 600: 140.000,00 kn
(s motorom, tendom i jastucima)
Izrađuje i prodaje
- Tuta Blu, Zagreb, Tel: + 385 (0)1 779 1210, Mob: + 385 (0)99 2567415
Sole Diesel MINI-17
Dvocilindarski brodski motor s bazom Mitsubishi sa Sole diesel marinizacijom koja ga čini posebno pogodnim za za jedrilice i male ribarske brodove. Njegovo održavanje je jednostavno, jeftino i nezahtjevno
- Bazni motor: Mitsubishi
- Snaga: 11,8 kW (17 KS)
- Okretaji : 3.600
- Broj cilindara: 2
- Provrt x hod: 76 - 70 mm
- Zapremnina: 635 cm³
- Alternator: 75 A 12 V
- Masa: 87 kg
