Održiva ribarska plovila

BN 262
| 29.6.2023 | Piše:
dr. sc. Roko Dejhalla
| Foto:
Arhiva Burze Nautike


Prirodni resursi iskorištavaju se stoljećima kako bi se zadovoljile potrebe ljudi, a ogroman porast ljudske populacije diljem svijeta i neumoljiv porast ljudskih potreba doveli su do prekomjernog iskorištavanja mnogih prirodnih resursa čime je ugroženo njihovo daljnje postojanje. Porast svijesti o potrebi održivosti prirodnih resursa zbog dobrobiti za sadašnje i buduće generacije ljudi na svjetskoj razini dovelo je do ideje održivog razvoja.

Održivi razvoj se pojednostavljeno može definirati kao razvoj koji ispunjava potrebe sadašnjih generacija, a istovremeno osigurava da će i buduće generacije moći zadovoljiti svoje potrebe na pravedan način. Glavna svrha održivog razvoja je ispunjenje potreba i težnji ljudi. Da bi se ostvarili osnovni zahtjevi ljudi te dosegla mogućnost postizanja optimalne razine njihovih želja, nužan je ekonomski rast. Održivi razvoj uz istovremeni ekonomski rast ima problem u osiguravanju jednakosti ekonomskog rasta u društvu uz njegov minimalni učinak na okoliš. Drugi aspekt održivog razvoja povezan je s primjenom tehnologija koje treba preusmjeriti prema održivom razvoju. Poboljšane tehnologije te njihova primjena trebale bi veliku pažnju posvetiti pitanjima zaštite okoliša, odnosno ne bi smjele biti usredotočene samo na ekonomske aspekte. Prema tome, pri odabiru tehnologija treba uzeti u obzir one koje imaju najmanji mogući negativan utjecaj na okoliš. Nadalje, pronalaženje i usavršavanje tehnologija treba kontinuirano provoditi kako bi mogle učinkovito odgovoriti na zahtjeve održivog razvoja.


Kod iskorištavanja obnovljivog resursa poput ribljeg fonda, svakako treba uzeti u obzir njegovu sposobnost za prirodno obnavljanje. Pritom treba definirati maksimalni održivi prinos resursa i te podatke koristiti kao smjernicu za ograničavanje iskorištavanja. Za neobnovljive resurse kao što su na primjer fosilna goriva, treba razmatrati druge alternativne resurse i tehnologije koje na najveću moguću mjeru mogu smanjiti iskorištavanje tih resursa. Općenito uzevši, održivi razvoj zahtijeva razmatranje društvenih i ekonomskih aspekata, ali i aspekata zaštite okoliša. Ova tri aspekta predstavljaju tri glavna elementa održivosti i sve mjere za održivi razvoj trebale bi odražavati provedbu sva tri elementa.


Održivi razvoj u sektoru ribarstva vrlo je važan s obzirom na činjenicu da je povezan sa osiguranjem hrane i smanjenjem siromaštva u svijetu, posebno za one ribare koji se bave relativno malim ribolovom. Za postizanje održivog razvoja u ribarstvu, u proces se moraju uključiti svi dionici u sustavu, uključujući ribare kao glavne dionike te ribarska plovila kao osnovno sredstvo za obavljanje ribolovnih aktivnosti.


Kao jedan od izvora proteina za ljudsku prehranu, riblji fond se u svijetu iskorištava stoljećima. Do porasta svijesti o održivosti ribljih resursa došlo je zbog brojnih dokaza o smanjenju ribljeg fonda u mnogim područjima svijeta uslijed ribolovnih aktivnosti. Brzo i nekontrolirano iskorištavanje ribljih resursa glavni je razlog iscrpljivanja ribljeg fonda čime je ugrožena njegova održivost u budućnosti. U skladu s preusmjeravanjem tehnologija prema ideji održivog razvoja, Organizacija za hranu i poljoprivredu kao specijalizirana organizacija UN (engl. "Food and Agriculture Organization”, FAO) prije tridesetak godina je u Kodeksu ponašanja za odgovorno ribarstvo preporučila uspostavu mjera koje će pomoći u smanjenju negativnih utjecaja ribolovnih aktivnosti na okoliš. Ove mjere uključuju odabir i primjenu odgovarajućih tehnologija na plovilima koje mogu svesti negativan utjecaj na morski okoliš na najmanju moguću mjeru. To se na primjer može postići smanjenjem emisija koje proizvode ribolovne aktivnosti te učinkovitim korištenjem energije tijekom rada bilo koje korištene tehnologije na plovilu. Međutim, sve mjere za smanjenje učinka ribolovnih aktivnosti na okoliš, uključujući odabir odgovarajućih tehnologija na plovilu, trebale bi također uzimati u obzir kako te mjere utječu na ekonomske i društvene aspekte ribolovnih aktivnosti. Na temelju ideje održivog razvoja, u razvoju ribarskih plovila treba razmotriti primjenu sva tri elementa održivosti za cijeli životni vijek plovila.


 

U smislu društvenog aspekta, održiva ribarska plovila trebala bi ispunjavati zahtjeve ribara kao korisnika tih plovila. Ribari ne bi smjeli imati dodatnih poteškoća u korištenju tih plovila, a ujedno bi im trebalo omogućiti unaprijeđenje njihovih vještina za sve aspekte korištenja plovila. Plovila također moraju održavati i vrlo individualni identitet lokalnih ribarskih zajednica. U smislu ekonomskog aspekta, ribarsko plovilo bi ribarima trebalo omogućiti razumnu dobit tijekom cijelog radnog vijeka, a pritom bi operativni troškovi, troškovi održavanja plovila te investicija za njegovu nabavu trebali bili prihvatljivi. Gradnja plovila, ribolovne aktivnosti te konačno zbrinjavanje plovila na kraju njegovog životnog vijeka trebali bi u smislu aspekta zaštite okoliša imati mali ili još bolje nikakav negativan utjecaj na okoliš.


Projektni zahtjevi za održiva ribarska plovila

Za razvoj ribarskih plovila koja mogu podržati održivost ribarskog sektora, važno je definirati projektne zahtjeve koji bi mogli poslužili kao smjernice za projektante prilikom razvoja plovila odgovarajuće veličine i konfiguracije. Uspjeh u razvoju ovih ribarskih plovila trebao bi biti vođen dalekosežnim prepoznavanjem temeljnih zahtjeva za projekt plovila.
Postojanje tradicionalnih ribarskih plovila u jednoj ribarskoj zajednici obično ima dugu povijest. Takva plovila nisu razvijana uobičajenim metodama projektiranja, već su nastajala evolucijom kroz duže vrijeme na temelju lokalnih okolnosti, resursa i znanja. Bez obzira na način razvoja, većina tih ribarskih plovila u određenoj je mjeri ispunjavala zahtjeve lokalnih ribarskih zajednica. Međusobni utjecaj lokalnih zajednica na ribarska plovila kroz puno desetljeća znači da plovila nisu samo sredstvo za zaradu, već odražavaju i lokalni identitet ribarskih zajednica kao njihovo kulturno i povijesno nasljeđe. Prema tome, kod razvoja ribarskih plovila za određene lokalne ribarske zajednice, važno je razumjeti vezu između ribarskih plovila i zajednica koje njima upravljaju. Praktički ne postoji pojedinačni projekt ribarskog plovila koji bi se mogao uspješno primijeniti na veći broj različitih ribarskih zajednica. Pored toga, ne može se očekivati da bi nove tehnologije mogle uvijek davati očekivane rezultate. U svakom slučaju, primjena novih naprednih tehnologija donosi nove izazove ribarskoj zajednici.

Kao čimbenici koji se moraju uzeti u obzir pri projektiranju ribarskih plovila, posebno onih za specifične ribarske zajednice, mogu se navesti: ribolovni alati, riblji resursi, ograničenje veličine, gaza i brzine plovila, dostupnost materijala za gradnju plovila, vještina gradnje i mogućnost održavanja plovila, dostupnost motora i goriva, udaljenost ribolovnih područja, tržište, očuvanje ulova, broj članova posade i njihov smještaj na plovilu, vještina posade, potrebe ribarske zajednice te društvene tradicije. Iz popisa se može vidjeti da društvene aspekte poput zahtjeva pojedinačnih ribarskih zajednica i društvene tradicije također treba uzeti u obzir pri projektiranju ribarskih plovila. Ribarska plovila su jedan od glavnih čimbenika uključenih u postizanje održivog razvoja u sektoru ribarstva, pa projektni zahtjevi moraju odražavati svaki od tri elementa održivog razvoja. Također je potrebno uzeti u obzir različita kretanja u sektoru ribarstva, uključujući stalna poboljšanja tehnologija ribolova, donošenje novih nacionalnih i međunarodnih propisa koji se odnose na ribarstvo i ribarska plovila te druge sve veće zahtjeve koji se postavljaju pred ribarska plovila.


 

 


Neke smjernice za održivi razvoj

Stoljećima je ribolov obično bio usmjeren na povećanje učinkovitosti i velike količine ulova. Od doba primjene parnih strojeva te zatim dizelskih motora, opseg ribarske industrije dramatično se proširio. Pojedini kritičari tvrde da je zbog primjene mehaničkog pogona neovisnog o vjetru ribarska industrija izgubila svoj održivi karakter. Zahvaljujući snažnim motorima, plovila sada mogu i brže ploviti do udaljenih ribolovnih područja te unatoč manjoj posadi mogu postavljati veće mreže na sve većim dubinama.
Danas, u vrijeme rastuće ekološke svijesti i sve veće zabrinutosti za globalnu klimu, mnoge teme dobivaju na značaju. Ribarska industrija i ribolovne tehnologije svakako bi trebale biti više održive te bolje usklađene sa zaštitom okoliša. Pritom se pojavljuju brojne ideje, ali je zapravo vrlo očito da bi se mnoge od njih mogle ostvariti tek u budućnosti.

Smanjenje emisije ugljikovog dioksida već je dio svakodnevnog poslovanja mnogih ribarskih tvrtki, čak i samo zbog stjecanja prednosti nad konkurencijom. Budući da ne postoji obvezujuća međunarodna norma za izračun ugljikovog otiska, obično se kao predložak koristi norma "ISO 14064-1 Greenhouse gases - Part 1: Specification with guidance at the organization level for quantification and reporting of greenhouse gas emissions and removals”. Nova norma "ISO 22948 Carbon Footprint for Seafood - Product Category Rules for Fish” također navodi zahtjeve za izračun ugljikovog otiska za kategorije proizvoda unutar lanca ribarstva i akvakulture. Međutim, ugljikov otisak nije cilj sam po sebi, već nudi osnovu za poduzimanje ciljanih mjera za ograničavanje globalnog zatopljenja.


Brojne studije ukazuju da je daleko najveći izvor emisije ugljikovog dioksida u ribarskoj industriji gorivo za pogon ribarskih plovila te energija za hlađenje ulovljene ribe. U ova dva područja mogu se postići i najveći pomaci ako im se dosljedno pristupi. Unatoč nekim dobrim idejama, konkretna provedba je i dalje teška, budući da alternativna rješenja moraju biti dostupna i pouzdana, neškodljiva za okoliš te svakako i pristupačna. Za realizaciju potrebna je i odgovarajuća infrastruktura kako bi se posvuda mogli ponuditi alternativni izvori energije u traženim količinama.

Međunarodna pomorska organizacija (engl. "International Maritime Organization”, IMO) objavila je svoju klimatsku strategiju za međunarodni pomorski promet. Prema kojoj bi se ugljikov dioksid po tonskoj milji trebao smanjiti za najmanje 40% do 2030. i 70% do 2050. godine. Ove vrijednosti uglavnom su usmjerene na trgovačka plovila, ali također daju opće smjernice za ribarska plovila. Svim dionicima je jasno da smanjenje emisija stakleničkih plinova od pogona plovila zahtijeva hrabre ideje, ogromne napore te velika ulaganja. Male kozmetičke prilagodbe kao što su energetski učinkovitije izvedbe neće biti dovoljne same po sebi. Kako bi mogla ispuniti zahtjeve do 2050. godine, globalna ribarska industrija također mora prijeći na alternativna goriva i nove izvore energije, ali mnoga rješenja koja su danas dostupna još nisu zrela za korištenje na moru.

 

 

Isključivo električni pogoni s baterijama kakvi se primjenjuju na cestovnim vozilima, na moru imaju smisla samo za ograničen broj područja i na primjer trajekte koji redovito pristaju pa se mogu puniti. Kod drugih tipova plovila pa tako i ribarskih primjerenija je hibridno-električna izvedba s dizelskim motorom, posebno zbog sigurnosti. Baterije, pa čak i gorivni članci mogu se prilagoditi manjim ribarskim plovilima, uglavnom onima koja koriste pasivnu ribolovnu opremu. Ribarska plovila obično često mijenjaju kurs plovidbe, slijedeći promjenljive rute tijekom dana ili tjedana, zbog čega su njihove potrebe za snagom vrlo razlikuju. Alternativna goriva su jedno od mogućih rješenja za ribarska plovila, koja već mogu koristiti ukapljeni prirodni plin ("LNG”) ili stlačeni prirodni plin ("CNG”). Ovo bi moglo biti kratkoročno i privremeno rješenje dok se ne razviju prikladniji alternativni motori. Međutim, u ovom se slučaju postavlja pitanje emisije stakleničkih plinova jer se ipak radi o fosilnim gorivima. Ostala goriva s niskim ili nultim udjelom ugljika, poput metanola ili amonijaka, također predstavljaju jednu od mogućnosti, premda zahtijevaju posebno obučenu posadu. Prostor predstavlja dodatni problem jer spremnici potrebni za plin ili amonijak mogu biti veliki pa zauzimaju puno prostora na inače skučenim ribarskim plovilima. Za plovila koja provode puno vremena na moru, zaustavljanje radi punjenja goriva također može biti prepreka korištenju alternativnih goriva. Mnogi stručnjaci smatraju da alternativna goriva poput vodika ili amonijaka nemaju potrebnu gustoću energije za korištenje na ribarskim plovilima koja često provode nekoliko dana ili tjedana na moru.


Ljudi ne miruju pa se tako razvijaju različita biogoriva koja su bolji izbor od fosilnih goriva. Na primjer, biogorivo kod izgaranja također oslobađa ugljikov dioksid, ali samo onoliko koliko je prethodno fotosintezom uklonjeno iz atmosfere. Pojedine tvrtke tvrde da bi za pogon svojih plovila koristili bioplin nastao iz ribljeg otpada koji doduše smanjuje onečišćenje zraka, ali je još uvijek samo djelomično rješenje jer proizvodnja plina na kopnu nije sasvim ekološki prihvatljiva. Međutim, korištenje ribljeg otpada za pogon plovila vrlo je proturječno, budući da je ova sirovina također vrlo tražena među proizvođačima ribljeg brašna. Trenutno se čini gotovo kao da nema načina da se pobjegne od "dobrog starog dizela” za pogon ribarskog plovila.

Većina komercijalnih ribarskih plovila kraća je od 30 metara, a na njima se za hlađenje ulova na potrebnu temperaturu te transport i skladištenje tradicionalno koristio gotovi led. Međutim, zbog održavanja potrebne temperature, plovila su često morala skratiti boravak na moru. Primjenom sustava za hlađenje vodom na ribarskim plovilima može se održavati potrebna temperatura što omogućava duže ostajanje na moru i samim time omogućuje se ribolov do popunjavanja kapaciteta skladišta plovila čime se štedi vrijeme i gorivo. Međutim, u takvim se sustavima u velikoj mjeri koriste rashladna sredstva poput freona ili amonijaka. Freon je vrlo štetan za okoliš, dok je s druge strane amonijak otrovan čak i u malim količinama te vrlo zapaljiv pa se rashladni sustavi s amonijakom moraju nalaziti u prostoriji zaštićenoj od eksplozije. Ovakvi sustavi često su preveliki za ugradnju na manja plovila, a ujedno zahtijevaju nadzor tehničkog osoblja te imaju visoke troškove održavanja. Danas već postoje kompaktni sustavi za hlađenje ribe s ekološki prihvatljivim rashladnim sredstvom poput ugljikovog dioksida koji je pristupačan, neotrovan u umjerenim količinama te ne predstavlja opasnost od požara. Budući da se temelji na ugljikovom dioksidu, sustav nudi značajne ekološke i financijske prednosti u usporedbi sa sustavima na bazi freona ili amonijaka.

Cijeli daljnji spektar mogućih mjera proteže se od selektivnijih ribolovnih alata koji sprječavaju usputni ulov i čine što manju štetu morskom okolišu, do sitnih tehničkih detalja opreme plovila i novih materijala. Tehnologije u nastajanju, kao što su sljedivost ribe i podvodna svjetla za smanjenje usputnog ulova, mogle bi odigrati jednu od uloga za više održivu ribarsku industriju. Prozori za bijeg i selektivne rešetke u mrežama omogućavaju malim ribama i neciljanim vrstama priliku da brzo pobjegnu od ribolovnog pribora. U ribolovu parangalom i udicom koriste se udice bez bodljika koje omogućavaju da riba koja pobjegne s udica nema trajnih ozljeda. Sve su to mali, ali vrlo važni doprinosi da se morska bioraznolikost pretjerano ne ugrozi pa mnoštvo takvih malih mjera svakako doprinosi konačnom uspjehu.

 

 

S obzirom na sve veće probleme plastičnog otpada i prije svega mikroplastike u svjetskim morima, korištenje biorazgradivih materijala koji se nakon nekog vremena razgrađuju u vodi bez štete za okoliš dobiva na važnosti. To se ne odnosi samo na ribarske mreže i ribolovne strune, već u istoj mjeri i na umjetne mamce, ribarske čizme, odjeću za zaštitu ribara od vremenskih uvjeta te drugu opremu koja je na moru praktički nezamjenjiva. Sve veća pozornost usmjerava se i na dobro poznate olovne utege na donjem rubu mreža stajaćica. Olovo nije samo otrovno za ljude već i za ribe pa mnogi proizvođači već prelaze na bezopasne materijale poput mjedi, čelika, volframa ili kositra. Boje, lakovi i drugi materijali za premazivanje plovila moraju biti otporni na okrhnuća kako bi se spriječilo skidanje malih ljuski boje koje bi ribe i druge morske životinje mogle progutati.

Bez obzira na pojedina prozivanja ribarske industrije zbog povremenih neuspjeha, čak i stroži kritičari moraju priznati da teško da postoji bilo koja druga skupina koja bi mogla biti više zainteresirana za zaštitu mora i iskorištavanje njihovih resursa na održiv način od samih ribara. Zbog toga postoji dobar razlog za vjerovati da će ribari primijeniti i provesti sve mjere koje služe njihovim temeljnim interesima. Uvođenje novih ili znatno poboljšanih tehnologija se obično odvija "unutar kuće”, odnosno predvodi ih sama ribarska industrija, sa sve većim brojem tvrtki, nevladinih organizacija i poduzetnika koji se pridružuju održivom ribolovu.


 


Ribarsko plovilo

Ribarsko plovilo se može pojednostavljeno definirati kao plovilo, u pravilu na mehanički pogon, opremljeno za ulov ribe i drugih živih bića iz mora ili s morskoga dna. Ribarsko plovilo je u osnovi vrlo složeni plovni objekt čija je namjena ne samo ulov ribe i drugih morskih organizama, već uključuje i njihovu preradu, očuvanje od kvarenja, uskladištenje, prijevoz do iskrcajnih mjesta, opskrbljivanje plovila potrebnim materijalima te preuzimanje njihova ulova. Ribarsko plovilo u pravilu uvijek obavlja tri funkcije: ulov, očuvanje ulova od kvarenja uz eventualnu preradu ulova te prijevoz ulova do mjesta iskrcaja.

Danas u svijetu postoji mnogo različitih tipova ribarskih plovila pa je njihova podjela vrlo otežana. Zbog toga se pri podjeli ribarskih plovila koriste različiti kriteriji, a najčešći su: namjena plovila, vrsta ribolovnih alata, doseg i samostalnost plovidbe, način očuvanja i obrade ulova, razni opći kriteriji poput veličine plovila, konstrukcije trupa, vrste pogonskog motora, vrste materijala od kojeg su napravljeni, kategorije plovidbe te mjesta obavljanja ribolova. Uzimajući u obzir da vrsta upotrebljavanih ribolovnih alata ima presudni utjecaj na tehničke značajke plovila, ovaj kriterij uz način očuvanja i obrade ulova su glavni kriteriji za podjelu ribarskih plovila.
Na ribarskim plovilima obavljaju se razne ribarske aktivnosti koje zahtijevaju da plovilo mora izdržati sve teške uvjete koji se pojavljuju pri ribolovu. To je ujedno i jedan od glavnih razloga za konzervativan izgled ribarskog plovila koji se vrlo teško mijenja. Premda postoje brojni ribari zajedno s brodogradilištima i brodograđevnim stručnjacima spremni za eksperimentiranje, mnogi pokušaji nisu uvijek bili i uspješni pa zbog toga razvoj ribarskog plovila napreduje vrlo sporo i postupno.

 

 

Projektiranje ribarskog plovila, posebno onih manjih od 30-ak metara, povezani su s nizom poteškoća zbog specifičnih uvjeta rada koji pred projektanta često postavljaju oprečne zahtjeve. Nedostatak jedinstvenih međunarodnih propisa i pravila u pojedinim se državama donekle nadoknađuje donošenjem nacionalnih propisa i pravila za ribarska plovila. Daljnju poteškoću u projektiranju ribarskih plovila predstavlja činjenica da postoji relativno malo pouzdanih podataka o kvaliteti već izgrađenih plovila koja bi mogla poslužiti kao predložak za projektiranje.

Osnovna značajka ribarskog plovila je istovremeno obavljanje dvije jednako važne djelatnosti: plovidbe i ribolova. Ova dvostruka djelatnost, posebno kod manjih plovila koja čine golemu većinu ukupne ribarske flote, ima za posljedicu da se plovilu, njegovom pogonskom uređaju i opremi kod korištenja plovila ne može posvećivati tolika pažnja kao kod ostalih tipova brodova. Ovome se može dodati da se ribolov vrlo često obavlja u krajnje nepovoljnim vremenskim uvjetima, tako da je plovilo izloženo velikim naprezanjima i trošenjima. Vrlo je teško postići redovito i pravilno održavanje pogonskog postrojenja i opreme ribarskih plovila jer se glavna pažnja uobičajeno posvećuje ribolovu. Posada plovila se prvo smatra ribarima, a tek zatim pomorcima. Za vrijeme ribolovne sezone plovilo se obično ne povlači iz službe, premda je došao rok za redoviti remont pogonskog stroja ili nekog drugog dijela opreme. Zbog toga ribarsko plovilo mora biti čvrste konstrukcije, a sva oprema robustna, jednostavna za rukovanje i što manje osjetljiva na teške uvjete rada.

 

 

...