Mala barka – recept za spas drvene barke

BN 175
| 1.4.2016 | Piše:
Ive Jurov
| Foto:
Arhiva


Brod je sredstvo za rad ili zabavu, i kao takav više nema ulogu kakvu je imao u ona davna vremena kad je imao isti status kao i član obitelji, ako ne i bolji! Bio je dijelom obiteljskoga blaga, izvor hrane, skromnih prihoda...

Drvena barka u današnje je vrijeme na većem dijelu svoga izvornoga prostora izgubila uporabnu vrijednost. Našla se u sličnoj poziciji kao i volovska zaprega ili samar za magarca. To još imaju samo veliki zaljubljenici koji imaju dovoljno vremena i novaca da si mogu priuštiti održavanje jedne tako skupe, i u današnje vrijeme sve manje korisne stvari. Žalosno je da će zajedno s tim zaljubljenicima u ropotarnici povijesti nestati i tradicijska drvena barka, naravno, ako se nešto u međuvremenu ne promijeni.

Iako nama koji svjedočimo nestanku naših tradicijskih barki stvari izgledaju katastrofično, moramo reći kako stvari zapravo i nisu tako crne kakvima nam se čine. S jedne strane, pogledamo li povijest pronaći ćemo mnoštvo tradicijskih prijevoznih sredstava koja su nestala i danas ih viđamo još samo u muzejima, a bila su nam tako draga i važna: sagene, karake, veliki jedrenjaci kakav je bio bark beštija, salondampferi, udobni poslijeratni linijski brodovi... Svi su oni obilježili svoj dio povijesti i nestali izgubljeni u njoj onoga trenutka kad su ostali bez uporabne vrijednosti. Jedra je zamijenila para, paru nafta, a drvo je zamijenjeno čelikom za velike brodove i stakloplastikom za male brodove. Danas više nitko ne gradi brod kao dio obiteljske baštine kako bi ga ostavio svojoj djeci i unucima. Brod je sredstvo za rad ili zabavu, i kao takav više nema ulogu kakvu je imao u ona davna vremena kad je imao isti status kao i član obitelji, ako ne i bolji! Bio je dijelom obiteljskoga blaga, izvor hrane, skromnih prihoda... A sada? Sada je radna barka alat koji mora sam sebe isplatiti i zaraditi za noviju i bolju u što kraćem roku. Barke za zabavu imaju rok trajanja koji odolijeva onoliko koliko se dizajn uspješno odupire zastari, koliko gelcoat uspijeva ostati sjajan, a motor i ostala oprema na tehnički zadovoljavajućoj razini. Čim jedna od ovih sastavnica prestane zadovoljavati, brod se zamjenjuje novim.

Drvena se barka ne može uklopiti u ovaj način gledanja na svijet. Drvena je barka za one koji se emocionalno vežu za stvari i spremni su ih čuvati bez obzira na ekonomsku isplativost. Drvena je barka za one koji vole služiti, ponekad patiti, često strepiti. Drvena barka ima svojstva živoga bića koje uvijek uzvraća dvostruko. Ako joj svakodnevno posvećuješ pažnju ona će to vratiti kroz svoju ljepotu i sigurnu plovidbu bez obzira na vrijeme, no ako je samo malo zanemariš, tada će se vrlo brzo pretvoriti u ružnu staricu i prvom će te prilikom ostaviti taman kad to najmanje treba. Danas je drvena barka samo za one koji imaju ili viška vremena ili viška novaca... ili manjak pameti kako neki kažu kad vide ljude koji svaki slobodni trenutak ulažu u te krasotice. Nažalost to neće potrajati ako se nešto ne promijeni, i ako drvena barka ne dobije svoju ulogu u današnjem svijetu.

Okrenemo li se oko sebe vidjet ćemo čitav niz svijetlih primjera kako je neki djelić iz davne povijesti našao svoje mjesto u sadašnjosti, a to je uspio isključivo zato jer ljudima omogućuje egzistenciju. Uzmimo za primjer mnoštvo ljudi koji žive vozeći kočije s konjskom zapregom po najvećim svjetskim metropolama poput Beča ili New Yorka, pogledajmo malo venecijanske gondolijere... Primjera dakle ima, i svi su usko vezani uz turizam.

Hvale vrijedan je i pokušaj koji su partneri proveli kroz projekt Mala barka. Napravljeno je tu mnogo na valorizaciji pomorske, ribarske i brodograditeljske baštine sjevernoga Jadrana. Stvorio se jedan potpuno novi turistički proizvod, ali mjesta za popravak ima. Nažalost budući da mi živimo u državi u kakvoj živimo, realno je očekivati da će se daljnja realizacija prije dogoditi u susjednim državama nego kod nas. Naime sljedeći korak koji bi drvene barke uklopio u turističku ponudu bilo bi stvaranje jedne kompleksne turističke ponude, a za to bi trebalo napraviti zakonske preduvjete. Ako joj želimo opstanak tradicijsku drvenu barku trebalo bi znatno lakše upregnuti u poslovanje. Danas pred njom tu stoje brojne zapreke, od registra, preko kapetanija i nelogičnih zakona, pa sve do fiskalne blagajne. Kao prvo stara tradicijska drvena barka se ne može procjenjivati standardima suvremene brodogradnje. Drugi problem je i brisanje maloga ribolova. Mogao se vezati uz drvenu barku i turističku ponudu, pa bismo sačuvali i tradicionalne alate i stare barke, ako bismo to spojili s pojednostavljenim ribolovnim čarterom dobili bismo originalni turistički proizvod koji bi dobro funkcionirao na cijelom potezu od Savudrije do Cavtata. Koliko bi ova ponuda produžila sezonu, ili, što je još i važnije, koliko bi otvorila novih radnih mjesta ne treba ni spominjati. Evo i prijedloga za novu profesiju: radno mjesto ribar-barkajol! No za sada ćemo morati malo pričekati dok se netko ne sjeti napraviti zakonske okvire i jednim udarcem spasi našu pomorsku i ribarsku tradiciju od kursa kojim sada plovi – ravno prema zaboravu.

Srećom prvi je korak napravljen. Kako smo već rekli projekt Mala barka uzeo si je zadatak koji je mogao provesti u najkraćem roku u ovim skučenim okvirima. Trebalo je drvenu barku učiniti vidljivom. Oslonjen na okupljanja zaljubljenika u tradicijske barke i sada već brojne regate, projektom Mala barka nastoji se riješiti nekoliko zajedničkim snagama utvrđenih problema i potreba; poboljšanje iskorištenosti i svijesti o kulturno-povijesnoj baštini pomorstva, ribarstva i brodogradnje, unapređenje zajedničkoga razvoja i upravljanja tematskim turističkim proizvodom, stvaranje jasnoga i prepoznatljivoga imena koje bi predstavljalo pogranično područje, pojačanje promidžbe regije kao turističke destinacije, uvrštenje i zastupljenost kulturno-povijesne pomorske, ribarske i brodograditeljske baštine u turističkoj promidžbi te razvijanje svijesti o potrebi izobrazbe za stvaranje novih turističkih proizvoda koji će biti zanimljivi turistima. Projektom „Mala barka" ostvaruje se turistička valorizacija pomorske, ribarske i brodograditeljske baštine sjevernog Jadrana stvaranjem novih turističkih proizvoda.

Realizacija projekta zamišljena je kroz cjelogodišnje aktivnosti, a nakon ostvrenih brojnih izložbi, okruglih stolova i radionica koji su se odvijali tijekom zime i protekle sezone sada nas u razdoblju od lipnja do kolovoza 2016. godine, očekuje niz manifestacija u sklopu projekta Mala barka. Prva na redu je Kvarnerski festival mora Fiumare u Rijeci, a onda slijede Smotra i regata tradicijskih barki na jedra u Mošćeničkoj Dragi, pa Ribiški praznik u Izoli... U svim mjestima održat će se niz interaktivnih radionica pomorskih i ribarskih vještina, regate tradicijskih barki na jedra, promocija starih običaja i zanata. Ovo bi uz autohtonu gastronomsku ponudu trebalo privući još veći broj posjetitelja i pružiti im autentičan doživljaj obuhvaćenih područja.

Budući da svi partneri na projektu suradnju ocjenjuju uspješnom već sada se počelo s planiranjem nadogradnje i nastavka projekta kroz novi program suradnje Interreg v-a Slovenija-Hrvatska. Novim bi se projektom koncept razvoja turističkoga proizvoda, a ujedno i zaštite pomorske baštine, kapitalizirao, nadogradio i primijenio u svim krajevima gdje je već započet, ali i u svim ostalim krajevima koji su pokazali interes za očuvanje drvene barke.

Ciljevi su određeni, način provedbe definiran, ali sve dok se ne stvore zakonski okviri teško da će to biti dovoljno da se spasi naša tradicijska drvena brodogradnja. Ipak prvi korak napravljen je upravo kroz projekt Mala barka, a Primorci dobro znaju da se pomalo gre u raj.

...