Kako do praćenja u realnom vremenu?
BN 288Tehnologija za satelitski (GPS) nadzor lokacije brodova, vozila, ljudi i drugih pokretnih jedinica prisutna je na tržištu već više od četvrt stoljeća. Prvi GPS lokatori koji su bili cijenom dostupni širem krugu korisnika pojavili su se oko 2000. godine i od tada kontinuirano napreduju – kako u preciznosti pozicioniranja, tako i u dodatnim funkcionalnostima. Te iste godine ukinuta je tzv. Selective Availability (SA), što je značajno povećalo točnost GPS sustava. SA je bila namjerno uvedena pogreška u GPS signalima dostupnima civilnim korisnicima, s ciljem da se onemogući njihova vojna primjena. Zbog toga je preciznost civilnih GPS uređaja bila znatno manja – pogreška u pozicioniranju dosezala je do 50 metara horizontalno i 100 metara vertikalno. Nakon ukidanja SA, stvoreni su preduvjeti za visoku preciznost pozicioniranja kakvu poznajemo danas, a koju svakodnevno koristimo za nadzor svih vrsta pokretnih jedinica – uključujući i brodove.
U početku su GPS uređaji mogli samo prikupljati informacije o svojoj lokaciji, ali ih nisu mogli i slati. U to vrijeme nije postojala jeftina i dostupna tehnologija za prijenos podataka, pa je korisnik nakon završenog kretanja trebao spojiti uređaj na računalo kako bi preuzeo povijest kretanja. Takvi su se uređaji nazivali GPS data loggeri.
Kako je GPS tehnologija postajala sve dostupnija i povoljnija, uređaji su počeli imati utor za SIM karticu, koja je omogućavala slanje podataka korisniku putem SMS poruka. Nedostatak takvih uređaja bio je u tome što su m ... (više u tiskanom i online izdanju)
