1. Ljudi, more, brodovi

Kad jastozi „utihnu”, a srdele se ne stignu udebljati

Prava je rijetkost već godinama unatrag u našem moru vidjeti veću hobotnicu, jer zbog pretjeranog izlova kako profesionalnih ribara, tako i svih ostalih ribolovaca, taj stanovnik mora nema prilike narasti barem do tinejdžerske dobi. Jer, već desetljećima iz mora svi vade i čupaju sve što ne uspije pobjeći u morske dubine. Naše more je „švedski stol” svakome tko dođe na njega te pritom poželi iz njega izvaditi nešto za „uspomenu” ili jelo, počev od školjki, zvjezdača, ježinaca do rakova i riba. Prosto je nevjerojatno koliko smo po tom pitanju neshvatljivo gostoljubivi, odnosno nesposobni i lijeni da zaštitimo svoje podmorje, posebice spomenute stanovnike more koji ga čine ljepšim i privlačnijim turistima.

Kulinarska ponuda temeljena na skoro pa istrebljenim vrstama riba, mekušaca i rakova te samoniklom bilju i šumskim plodovima...

Kad vam pojedini mladi strani turisti na pitanje, po čemu je poznata Hrvatska, odgovore „kao iz topa” da je poznata po ćevapima, moru i prirodnim ljepotama, ne preostaje nam ništa drugo nego da se zapitamo, koliko smo se u kulinarstvu odmakli od nekadašnjeg nam turističkog imidža? I dok smo se od osamostaljenja Hrvatske relativno brzo riješili imidža zemlje koja u svojoj vinskoj karti uglavnom nudi samo „crno” i „bijelo” vino, stranim turistima su ćevapi bili i ostali najpoznatije jelo na našoj obali. Naime, ako nemaš dostatnu i kvalitetnu proizvodnju hrane onda ne možeš imati ni ozbiljan turizam, jer go ... (više u tiskanom i CD izdanju)