Elektropokretač – anlaser

BN 217
| 26.9.2019 | Piše:
Marko Cvitanić
| Foto:
Vladimir Perožić


Iako kvarovi na elektropokretaču i nisu tako česti, neće škoditi ako mu povremeno posvetite malo pažnje. Doduše on je dobro zabrtvljen i nema mnogo osjetljivih dijelova, i sve što je unutar anlasera dobro je zaštićeno, vlaga teško prodire tako da tu neće biti puno korozije. Problem su otvoreni kontakti odnosno vijci i stopice na koje se priključuju vodiči napajanja s akumulatora i oni s kontakt brave

Elektropokretač je zapravo elektro mehanička naprava koja kad je spojimo na napajanje ima zadatak da pokrene motor. Isto je i za dizel i za benzinske motore, kako za one u automobilima tako i za brodske. U osnovi elektropokretač je jednostavan uređaj sastavljen od relativno malo sastavnih dijelova. Dva najvažnija sklopa su: elektromotor s četkicama i zavojnica s kotvom koja ukopčava tj. ubacuje zupčanik na elektropokretaču na nazubljeni obod zamašnjaka na motoru. S elektropokretačem odnosno anlaserom i nema tako puno problema, ali kada je ovoj sklop u kvaru, motor bilo da je u brodu ili automobilu je mrtav, odnosno teško da ćemo ga moći upaliti. Možda još poneko ima ručicu (kurblu) za paljenje motora, ali to su rijetki, stari i uglavnom manji motori.

Za razliku od anlasera koji zapravo nema na sebi nikakve elektronike, alternator je mnogo složeniji i u svakom slučaju osjetljiviji uređaj privješen na motor. A ova dva uređaja zapravo su ovisni jedan o drugom. Jer alternator puni akumulator, koji ima zadatak da u trenutku okretanja ključa u bravi za paljenje, preko anlasera pokrenem motor, koji potom vrti alternator koji puni akumulatore koji potom pokreće anlaser. I tako ... (više u tiskanom i CD izdanju)