Drvena pasara Filipi
BN 240Ako bismo tražili brod savršenih maritimnih svojstava onda bismo vjerojatno upravo u drvenom brodu pronašli ono što tražimo, a ako bismo pak tražili kabinu u kojoj se i najviši košarkaši osjećaju udobno, onda bi taj drveni brod bio upravo ovaj kojega smo testirali u Brodogradilištu Filipi
Ni med cvetjem ni pravice, dobro je to primijetio čuveni Miroslav Krleža. Da je još malo detaljnije ušao u problematiku primijetio bi da je među drvećem ta nepravda još i veća! Neko padne i postane žrtvom proždrljive peći, neko se smelje i postane švedski namještaj, a neko nastavi živjeti kao brod. Svako drvo, još dok je nejaka mladica, sanja o tome da jednom kad se rastane sa svojim korijenjem zaplovi morem i nagleda se svijeta. Svako drvo želi postati brod! I to je, nekako bismo mogli reći, najprirodniji put. Od svih materijala na ovome svijetu ništa se ne kreće morem tako prirodno kao što se kreće drveni brod. Možda jedino riba! Drvo i more vole se javno. I dok svi drugi materijali more razgrću, režu, odbacuju, drvo i drveni brod kroz more klize, more se pred drvenom aštom igra, po boku miluje madire, a na krmi čeznutljivo gleda u zrcalo pitajući se kada će opet proći tuda.
Kroz tisućljeća drvo i more su zajedno rasli, mijenjali se, i kao da su pronašli onu točku u kojoj je postignuta savršena ravnoteža. Dobar drveni brod je dovoljno težak da bude udoban i stabilan, forma mu je takva da za kretanje treba malo energije, a udobnost prirodna upravo onako kako to samo drvo može pružiti.
Veza. Drveni brod ne traži gospodara, on traži slugu, ili u najboljem slučaju partnera
Istini za volju, sve to dolazi po nemaloj cijeni. Drveni brod ne traži gospodara, on traži slugu, ili u najboljem slučaju partnera. Drveni se brod kroz vjekove naučio da se na njemu svakodnevno plovi, lovi, da se na njemu živi, i kad je tako tada je drveni brod partner koji više daje no što traži. Što se čovjek manje druži s drvenim brodom, on će tu pažnju kasnije tražiti kroz zahtjevnije održavanje. Drvenom brodu treba ljudska ruka! Zato je danas drveni brod jedan fenomenalan pokazatelj koji nepogrešivo govori u čijim se rukama nalazi.
Kao prvo, u današnje vrijeme drveni brod imat će samo onaj tko zna što je to drveni brod. To je čovjek koji ima ljubav, i zna znanje, to je čovjek koji za svoj brod gaji neopisive osjećaje i posvećuje mu svo svoje slobodno vrijeme.
Onaj koji plovi na drvenom brodu zauzvrat dobije iskustvo plovidbe koje je teško povezati s plovidbom na plastičnoj barci. Svatko tko makar jednom proba kako je ploviti na drvenoj barci, odmah će osjetiti da plovidba mora upravo tako izgledati.
Zna to dobro i obitelj iz sukošanskog škvera Filipi. Zato i jesu u obiteljskom brodogradilištu sagradili veliku pasaru, pasarun, kako bi se reklo. Brod je sagrađen još 1989. godine, ali nedavno je prošao kroz temeljitu obnovu. Barka je građena u najboljoj maniri klasičnih jadranskih drvenih brodova, kao najbolji muiltipraktik. Naime, u nas se, uz izuzetak Lošinja, barke nigdje nisu gradile za razonodu. Barkom je moralo moći zaslužiti. Barka je morala loviti ribu, prevoziti ovce, ulike, ulje, drva, kamen, ljude... danas srećom jedan dobar dio nabrojanih aktivnosti više ne mora raditi, ali u srži je našega čovjeka da se njegov drveni brod mora iskazati u više, ponekad potpuno različitih uloga. Tako je o obitelj Zrilić tijekom obnove odlučila napraviti drvenu pasaru novoga doba, brod koji će biti nešto kao obiteljska jahta, ali može poslužiti i kao pravi mali putnički brod za dnevne izlete.
Plovidba, s velikim P. Ploviti ovim brodom znači iskusiti istinski užitak plovidbe
Plovidba kroz prostor i vrijeme
Plovidba ovim brodom plovidba je kroz prostor i vrijeme. Ploviti ovim brodom znači iskusiti istinski užitak plovidbe. Budimo iskreni, mnogi od starih brodova bili su iznimno dobri, ali i neudobni. Ovdje to nije slučaj, ovdje se baš svaki aspekt posvetio udobnosti. Drveni trup iskušane forme jamči odlična maritimna svojstva, ali unutrašnjost, bilo da govorimo o kokpitu, unutrašnjosti kabine, ili pak njenom krovu, sve, baš sve je napravljeno da se putnik osjeća udobno i sigurno.
Kokpit. Kokpit svojim izgledom podsjeća na stare brodove koji su plovili nekoć davno, a u isto vrijeme nudi i udobnost suvremenih brodica
Kokpit
Obiteljska pasara škvera Filipi ima kokpit koji svojim izgledom podsjeća na one stare pasarune koji su nekoć davno plovili Jadranom, a u isto vrijeme nudi udobnost suvremenih brodica, o kojima i inače pišemo testove. No ova klupa ne samo da je udobna, već je i iznimno lijepa. Napravljena od smrekovine i obložena irokom s nekoliko tradicijskih dijelova koji potpuno zaokružuju priču i uz uporabnu imaju jednako tako veliku i estetsku vrijednost. Dva mankula, svaki na svojoj strani i pasakavi na razmi, poput krune okružuju kokpit tako da se čovjek u njemu doista osjeća kraljevski.
Kraljevski. Dva mankula, svaki na svojoj strani i pasakavi na razmi, poput krune okružuju kokpit tako da se čovjek u njemu doista osjeća kraljevski
Kad se timuna preko kola kormila, onda veliki timun pokreće hidraulika, ali na vrhu lista je i mjesto predviđeno da se u njega utakne argola pa se može kormilariti i onako kako se to nekoć činilo. Da je razma malo viša muradu bismo nazvali balavustrom! Ovako ova ogradica podiže osjećaj sigurnosti ako se u kokpitu nađe neki putnik nenavikao na more, ali ipak nije toliko visoka da bi se pak neki maritimo osjećao sputano.
Do prove. Uz kabinu se prolazi sigurnim korakom, s jednom rukom na natkabini, i s drugom na visokoj ogradi
Kutija motora na ovakvim je brodovima oduvijek predstavljala veliki problem. Teško je reći da jedna tako velika kutija nasred broda ne smeta, međutim ovdje je ta mana pretvorena u prednost. Kao i na svim brodovima koji ne mogu svoj motor smjestiti drugačije, tako je i na ovom ova kutija motora iskorištena kao veliki centralni stol, ali u ovom slučaju oko nje se putnik slobodno kreće, bez pretjeranih smetnji.
Kutija motora. Kutija motora jest velika, ali ne predstavlja smetnju koja bi bila spomena vrijedna
Natkabina
Prostor natkabine je doista velik. Takvu prostranost se rijetko viđa na nekom brodu! Za to je najzaslužnija doista velika visina, osjetno viša od dva metra, tako da će tu i košarkaš moći ugostiti odbojkaša!
Natkabina. Rijetko kad se viđa ovako velika visina natkabine, pogotovo na drvenom brodu ove veličine
Na lijevoj strani je kormilarnica baš onakva kakvu bismo i očekivali na ovakvom brodu. Klasično kolo kormila i poluga kopče i gasa podsjećaju na neka minula vremena. Od instrumenata tu su samo prekidači i originalne Perkinsove urice koje pokazuju podatke s motora; okretaje, temperaturu, amperažu i gorivo.
Kormilarnica. Klasično kolo kormila i poluga kopče i gasa podsjećaju na neka minula vremena
Najvrjedniji navigacijski instrument na ovom brodu bit će njegov kormilar (ne skiper, skiperi su na plastičnjačama, a ova barka ima timunjera!) i njegovo iskustvo. A iskustva ovom kormilaru ne nedostaje, i on, za razliku od većine drugih barkom ne samo da zna ploviti, već je znade i sagraditi!
Kužina. Iako skromna, kuhinja kroz obilje prostora zadovoljava sve potrebe, bilo da se govori o obiteljskom krstarenju ili pak o prijevozu putnika na dnevnim izletima
Lijevi bok zauzima prekrasno napravljena brodska kuhinja. Iako po opremi vrlo skromna, jer ima samo jedan gorionik i mali sudoper, ova kuhinja kroz obilje prostora i veliku radnu plohu sasvim sigurno zadovoljava potrebe broda, bilo da se govori o obiteljskom krstarenju ili pak o prijevozu putnika na dnevnim izletima.
Ventilacija. Kabinu zatvaraju klasična vrata koja jamče dobru prirodnu ventilaciju, a onda i zdravi brod
Kabina
Kabina je za razliku od natkabine zatvorena. Ovaj je prostor od ostatka broda odvojen klasičnim vratima kakva se susreću na drvenim barkama i omogućuju stalnu prirodnu ventilaciju.
A kad se ta vrata otvore... Bože mili čuda neviđena! Dakle svi smo mi već polako naučeni na klasične kabine, naučeni smo na to da se u njoj nalaze po dva ležaja u pramcu, da tu ima obično i po jedan stol i sve one stvari koje se tu još, ovisno o veličini nađu. A onda nas dočeka ova barka koja odjednom ima i neke dodatke kojima se baš i ne nadamo.
Kabina. U kabinu se ulazi preko tri stepenice koje iznenađuju svojom veličinom primjerenijom velikim brodovima nego brodici ove veličine
Pajoli kabine su tri škaline niže. Stepenice su velike, pune, po standardu kopna ili velikih brodova, i to je prva stvar koja se ne očekuje, a tako ugodno iznenadi. S desne strane je velika i ugodna klupa s naslonom za koju je odmah jasno da će služiti i kao ležaj. U vrijeme našega testa barka je bila u finalnoj fazi opremanja, a kako se sezona zahuktavala tako su tapetari sve više kasnili s narudžbama pa tako ni jastuci nisu bili gotovi, ali ne treba biti pretjerano maštovit da se zamisli kako će sve to izgledati. Kut naslona i sve ostale dimenzije mogle bi poslužiti za ergonomski priručnik!
I sada slijedi prvo iznenađenje! Naslon se podiže i pretvara u ležaj! Vjerojatno najbolji ležaj na barci, s najljepšim pogledom kroz fineštrin.
I klupa, i ležaj. Naslon klupe se podiže i pretvara u ležaj s najboljim pogledom na barci
Preko puta klupe je pravi veliki brodski zahod. I zahod je možda čak i predimenzioniran, kao i cijela kabina, ali ako barka bude prevozila turiste, to je jedan od osnovnih preduvjeta da se manje iskusan čovjek ugodno osjeća i da se vrati na brod. Zahod ima sve što treba; školjka s električnim ispiranjem, toaletni ormarić i umivaonik. Naravno, tu je i fineštrin za svjetlo i ventilaciju.
Toalet. Zahod ima sve što treba; školjka s električnim ispiranjem, toaletni ormarić i umivaonik. Naravno, tu je i fineštrin
I sada dolazimo do jedine stvari koju bih se usudio kritizirati. Naime, između pregrade zahoda i pramčanoga ležaja je prostor koji je potpuno neiskorišten, barem u vrijeme testa. Možda je sada već, s dovršetkom opremanja i ovaj prostor iskorišten recimo za kakvu klupicu, spremište, unutrašnju kuhinjicu, frižider, mini-bar ili kao gambuža… ne znam, no u svojih 20 godina koliko skačem po barkama i brodovima, još nisam vidio takvu rasipnost s prostorom! Kako se ono kaže - može se! No uza svu tu rasipnost prostora, ničega tu ne fali, može se reći da čak daje i na dodatnom osjećaju prostranosti u ionako velikoj kabini.
Višak prostora. Između pregrade zahoda i pramčanoga ležaja je prostor koji je potpuno neiskorišten
Pregrada između tog nazovimo dnevnog i prednjeg spavaćeg dijela seže do 2/3 visine. Odlično je to rješenje jer prostor se ne zatvara, a spavači opet imaju stanovitu intimu. Pretpostavljam da će uskoro gornju trećinu zatvoriti pomični zastor čime će učinak biti stopostotan; tijekom dana to je jedinstveni otvoreni prostor, a potpuno odvojen tijekom spavanja. Ovo je osim estetike, bitno i zbog ventilacije, jer nijedna kabina, a na drvenom brodu pogotovo, ne bi smjela imati dijelove koji se ne mogu prozračiti.
Na moru
Pogled na provu u plovidbi iskusnijem oku govori sve. Ovako velika i razvijena prova iznad vodne linije, s vitkom podvodnom formom predstavlja vjerojatno ono najbolje što brodogradnja može dati. Podvodni dio tradicijskih barki je vretenast, i svojom siluetom jako nalikuje ribi, to brodu i omogućuje tako prirodno kretanje. Kako se većina barke ipak nalazi iznad površine, tako su tu i određena ograničenja vezana uz brzinu. Jednostavno iskustveno pravilo kaže da će svaka tradicijska drvena barka bez većih problema postići onoliku brzinu u čvorovima koliko iznosi njena duljina u metrima. Može ona i brže, ali za to je potrebna velika snaga motora, a dobitak u brzini je zanemariv.
Kako smo mi imali sreću da je baš na dan testa zapuhao zapadnjak koji je fino raskopao more, mogli smo iskusiti istinski užitak plovidbe. Perkins je idealan motor za ovaj brod! Velika zapremnina, i veliki okretni moment dostupan gotovo od samog početka, od 1/3 gasa, omogućuju ovoj, poprilično teškoj barci da krene gotovo u trenu. No još je važnije to da radi bez i najmanje promjena u radu bez obzira na to plovi li se drito na val, niz val, ili s valom u proveni kvartir.
I sada ide ono bitno, zbog čega smo spominjali razvijeni pramac. Nailaskom na val događa se nešto zanimljivo. Kako val koji nailazi na aštu i raste, tako raste i istisnina što sprečava pramac da previše potone u val, što putnik osjeća kao iznimno udobnu plovidbu, tek nježno ljuljanje u uvjetima u kojima bi većina drugih brodica neugodno pljuskala prvo zabijajući se u val i potom propadajući iza vala.
Kao i kod svih brodica, tako se i ovdje najviše osjeti val koji dolazi u bok, ali ni u ovom slučaju ne bismo mogli govoriti o nečem pretjerano neugodnom, barem na metar vala na koliko smo mi zaplovili.
Razvijen pramac. Zahvaljujući razvijenom pramcu putnik na valovima osjeća tek nježno ljuljanje, čak i onda kad bi većina drugih brodica neugodno pljuskala prvo zabijajući se u val i potom propadajući u dol
I par riječi za kraj
I iako su kabina i natkabina relativno dobro ukomponirane u siluetu, pogled na unutrašnjost i iskustva s drugih brodova slične veličine nagone me da se zapitam nije li se malo ipak pretjeralo s visinom, i u kabini, i u natkabini. Bi li barka bila nekako skladnija da je niža? Sve su to na kraju samo pitanja osobnoga ukusa, a pritom treba imati na umu da je obitelj ovaj brod radila za sebe, dakle i po svom guštu! Ono što ja sa strane mogu reći, gledajući ponos vlasnika svojim uratkom, i ozareno lice čim zaplove, jest da su očito napravili dobar posao. Ako izuzmemo, opet osobni ukus, odnosno uvjetovanost da sam naučen priginjati glavu čim ulazim na brod, zbog čega bih ja pristao i na znatno nižu barku, drugih zamjerki nema!
Ovo je savršeni drveni brod! Majstorski izvedeni detalji, vrhunski materijali i ljubav utkana u njega izviru na svakom koraku, i nema ni najmanje sumnje da će svatko tko bude imao sreće zaploviti s ovom barkom to osjećati tijekom svake preplovljene milje.
Tradicija duga gotovo tri stoljeća
Neka mi Murterini ne zamjere što ću za njihove migracije upotrijebiti stih iz Šibenske balade, ali upravo tako ćemo najlakše opisati nastanak ovoga škvera.
Rasulo se svud po svitu,
to šibensko ludo sime... i sada slijedi parafraza
Onda su po cilom svitu
doznali gajeti ime
Priču o Pašku Filipiju, rodonačelniku gajete u ovom obliku u kojem se susreće i dan danas, znaju skoro svi koji iole ozbiljnije prate drvenu brodogradnju. On je sa svojim sinovima stigao na Murter s Korčule u prvoj polovici 18. stoljeća. Svaki od sinova nastavio je očev zanat i pokrenuo svoj škver, i njihovi sinovi isto... i nije trebalo mnogo da Murter postane premalen za sve njih.
I tako je jedan od Filipija, Ante Filipi Tošulo sa sinovima Šimom, Krstom i Ljubom početkom prošloga vijeka točnije 1932. godine svoju sreću pronašao u Sukošanu, upravo na ovom mjestu na kojem se ovaj škver nalazi i danas. Važno je napomeniti da su jedine dvije gajete koje se nalaze u stalnom postavu betinskog Muzeja drvene brodogradnje napravljene upravo u škveru obitelji Filipi-Tošulovi. To su čuvena Cicibela iz 1931. i nedavno obnovljena Marija iz 1922. godine.
Od tada ovaj škver gradi drvene brodove, no uspješno se prilagodio i novom vremenu tako da je djelatnost sada proširena i odnosi se i na popravak i održavanje skoro pa svega što plovi. Veliki broj zadovoljnih mušterija više no jasno govori kako svoj posao rade dobro i kvalitetno. Bio bi Paško Filipi ponosan!
Kolo života
Zanimljiva je i još jedna priča sukošanskom škveru Filipi. Priča je to o jednoj gajeti koju smo vidjeli na dan testa kako ulickana čeka pod dizalicom u škveru da dođe na red za spuštanje u svoj prirodni ambijent. Tu su gajetu braća Joso i Ljubo Zrilić kupili s namjerom da s njome jedre na regatama tradicijskih barki s latinskim jedrom. Oni su tražili gajetu, a sasvim slučajno pronašli obiteljsko blago!
Naime upravo tu gajetu sagradio je pedesetih godina njihov djed! Plovila je ta gajeta uglavnom po Kornatima, i promijenila nekoliko vlasnika da bi na kraju došla u ruke unuka meštra koji ju je i sagradio. I eto, krug života je zatvoren, gajeta je prošla đir po moru i vratila se doma, u ruke onih koji će sasvim sigurno znati kako joj osigurati sve ono što treba.
Tehnički podaci
- Duljina: 8,2 m
- Širina: 2,9 m
- Visina : 1,2 m
- Gaz: 1 m
- Kapacitet: 12 osoba
- Broj ležajeva: 3 + 1
- Materijal: hrast, smreka, mahagonij, iroko
- Godina gradnje: 1989.
Brodograditelj
- Brodogradilište Filipi, Sukošan
Tel/fax: +385 23 393 640
Mob: +385 91 253 6586
Perkins M92B
Pouzdani četverocilindarski dizelski agregat, s direktnim ubrizgavanjem i atmosferskim ispiranjem cilindara
- Snaga: 64 kW
- Zapremnina: 4,4 l
- Okretaji: 2.400 o/min
- Okretni moment: 308 Nm pri 1.200 o/min
- Masa: 423 kg
- Provrt x hod: 105 x 127 mm
.jpg "BU Power i Perkins su spremni za sezonu")
.JPG "Perkins nove generacije")
