Dok je vrijednih ruku drva u šumi, bit će i drvenoga broda!
BN 229Može li se preinačiti drvena barka? Može! Treba samo mnogo ljubavi, znanja, volje i odricanja. Ovo je priča koja govori o tome kako jedna stara barka dobiva novi oblik, a s njime i novu mladost
Radnja ove priče započinje 1964. godine gradnjom brodice za vlastite potrebe. Graditelji su djed i otac, a mjesto je Rijeka, točnije vulkansko naselje gdje se, u hladu borova i uz znatiželjne poglede tamošnjih stanara i prolaznika, počinje slagati konstrukcija trupa drvene barke duljine 5,55 m. Gradnja se odvija prema dobivenim šablonama rebara i nacrtu osnovnih konstrukcijskih elemenata. Sredinom 1965. godine po završetku gradnje brodica napušta naselje te se, u neposrednoj blizini predaje moru. U to vrijeme grade se i lučice na Pećinama, i tu će sagrađena barka provesti sve ove godine, sve do današnjih dana.
Početkom sedamdesetih barci se plastificira trup, a nedugo zatim i paluba s nadgrađem. Sreća je htjela da ova priča nije nalik drugim pričama o zanemarenim drvenim barkama koje čekaju obnovu, jer drvena barka iz naše priče je kroz vrijeme uvijek imala vrijedne ruke koje su brinule o njezinom stanju.
Na navozu Grčeva
... (više u tiskanom i CD izdanju)
