1. RAZNO

Veliki trijumf Armela Le Cleac'ha

Možemo slobodno reći kako smo svjedočili jedom od najnapetijih izdanja ove utrke u njenoj cjelokupnoj povijesti. Bilo je tu svega: padali su rekordi, lomili se jarboli, pucali trupovi, ali sve je to ostalo u drugom planu epskoga dvoboja između Armela Le Cleac'ha i Alexa Thomsona

Uplovivši u Les Sables d'Olonne Armel Le Cleac'h upisao se u povijest svjetskoga jedrenja kao pobjednik jednog od najtežih sportskih događaja na kugli zemaljskoj. Samo za jedan mali primjer: više je ljudi bilo u svemiru nego što ih je samo oplovilo Zemlju bez zaustavljanja i pomoći sa strane! Ovu utrku mnogi uspoređuju s usponima na najviše himalajske vrhove, i nisu daleko od istine. To su sportovi u kojima čovjek ulazi sa svim svojim bićem, ulažući svoj život kao polog. Tu se ne može zvati Time out, nema poluvremena, i na kraju dana utrka je jednako žestoka kao što je bila i ujutro. I tako je sve od početka do kraja, punih 74 dana, 3 sata i 35 minuta koliko je Le Cleac'hu trebalo da prejedri 24.500 nautičkih milja. Time je za 3 dana, 22 sata i 41 minutu popravio rekord Francoisa Gabarta postavljen 2013. godine!

Ova regata 8. po redu, startala je 6. studenoga. Na pustolovinu života zaputilo se čak 29 skipera iz 10 zemalja. Za sada njih 11 bilo je prisiljeno napustiti regatu zbog raznih oštećenja. Na prvo odustajanje nije trebalo dugo čekati. Bertrandu de Brocu se na MACSF-u oštetila kobilica. Tri dana kasnije ista je sudbina snašla i Vincenta Rioua na PRB-u. Kormilo je otkazalo Morganu Lagraviereu na Safranu tijekom 19. dana.

Jedriličar koji je na prošlom izdanju sasvim sigurno pokupio najviše simpatija, a i čuđenje zbog kupanja nasred Atlantika Tanguy De Lamotte odustao je 23. dana zbog kvara na podigaču, a isto se dogodilo i Japancu Kojiru Shirashiju četiri dana kasnije. Kito de Pavant je odustao 30. dana zbog oštećene kobilice, dok je Sebastien Josse pao kao žrtva nove tehnologije. Njemu se naime oštetilo lijevo krilo. Stephane La Diraison je ostao bez jarbola nekih 1.000 nautičkih milja od australskoga kopna. Vjerojatno najgore je prošao Thomas Ruyant koji je pri sudaru s neidentificiranim plutajućim objektom 44. dana pretrpio velika oštećenja trupa i ostao bez broda.

Pet dana kasnije zbog kvara na kobilici odustati mora i Paul Meilhat. Za sada zadnji je morao odustati Irac O'Coineen jer je 56. dana regatavanja ostao bez jarbola na nekih 180 milja jugoistočno od Novoga Zelanda. Ali O'Coineen je najavio da će, iako je regata za njega gotova, nastaviti s avanturom. Stavlja novi jarbol i nastavlja jedriti do kraja!

Do našega izlaska u ciljnu luku uplovili su Le Cleac'h, Thomson, Beyou, Dick, Elies, i Le Camm, dok su ostali još uvijek na moru. Posebna je zanimljivost, koja samo dodatno naglašava iznimnu napetost ove regate vidi se pogledom na razliku s kojom su uplovili Dick, Elies, i Le Camm. Između četvrtoga Dicka i šestoplasiranog Le Camma su samo 3 sata razlike!

Na moru je još 12 jedriličara, a pred posljednjim Sebstienom Destremauom je još i rt Horn i 8.000 nautičkih milja do cilja.

Svaki Vendee Globe je regata za pamćenje, ali ovo izdanje može se slobodno proglasiti doista epskom bitkom. Le Cleac'h i Thomson su od samoga početka jasno iskazivali svoje namjere i jedan su drugom bili najveća konkurencija. Poveo je Le Cleac'h, ali Thomson ga je prestigao pred ekvatorom. Pomalo nevjerojatno zvuči, ali to vodstvo je uspio zadržati čak i nakon sraza s nekim nepoznatim plutajućim objektom koji mu je oštetio desno krilo netom po prelasku ekvatora.

Dotad je srušio nekoliko rekorda regate. S time da se ekspresna zamjena oštećenoga krila na moru ne računa! Spomenut ćemo samo najbrži prelazak ekvatora i najbrže oplovljavanje rta Dobre nade. Poboljšao ga je za nevjerojatnih 5 dana! Thomson i Le Cleac'h su se izmjenjivali u vodstvu sve do 3. prosinca kad je Le Cleac'h odabirom bolje strane stvorio znatniju prednost koju više nije ispuštao, sve do samoga kraja, sljedećih 56 dana. Kad je bio na rtu Horn Thomsonu je bježao za čak 819 nautičkih milja, ali to Britanca nije obeshrabrilo. Dapače! Nisu Thomsonu kolege jedriličari bez veze nadjenuli nadimak Šakal...

Naime tako ga doživljavaju kad se s njime natječu, jer neumorno proganja one koji se nalaze ispred njega, i ne odustaje sve do samoga kraja. Tako je i ovoga puta ganjao Le Cleac'ha preko cijeloga Atlantika da bi oko ekvatora razliku smanjio na jedva 50 milja. No Le Cleac'h je mudrim jedrenjem uspio obraniti prednost i proći ciljem kao pobjednik.

Statistike kažu kako je imao nevjerojatni prosjek od 15,43 čvora, a s vremena na vrijeme jedrio je nevjerojatnom brzinom od 30 čvorova! Njegova najbolja 24 sata bila su kad je preplovio 524,11 nautičkih milja prosječnom brzinom od 21,8 čv, ali taj je rekord bio kratkoga vijeka jer ga je srušio Alex Thomson u sumanutoj jurnjavi Atlantskim oceanom u pokušaju da ulovi i prestigne vodećega Le Cleac'ha. On je tom prilikom prejedrio 536,81 nautičku milju jedreći prosječnom brzinom 22,4 čvora.

Nova generacija jedrilica IMOCA

Ovo izdanje Vendee Globea posebno je po tome što su se u njemu sada po prvi puta natjecali i brodovi nove generacije građeni po IMOCA pravilima - brodovi s krilima. Riječ je o modifikaciji u kojoj je klasični dagerboard zamijenjen hidrodinamičkim krilom koje se izbacuje na onu stranu u koju je brod nagnut prilikom jedrenja. Zahvaljujući uzgonu koji se javlja na krilu brod se lakše izravna, što znači i da može primiti više vjetra. Ovo se za sada čini dosta važnom inovacijom, ali ima tu i nekoliko problematičnih trenutaka. Naime krilo se pokazalo puno manje korisnim od dagerboarda pri oštrijem jedrenju u vjetar.

Pri srazu s nekim plutajućim objektom opasnost je slična kao i kod dagerboarda, ali kako krilo ima znatno veći krak i puno učinkovitije ravna brod i omogućuje bolji prihvat vjetra postavlja se pitanje može li jarbol kakav je sada propisan izdržati sve te napore? Povećani napor mora se javiti i na trupu, i zapravo nitko još ne zna jesu li pojačanja dovoljno jaka da izdrže tako velika naprezanja koja vrlo lako mogu dovesti do strukturnih oštećenja trupa. To je nešto čemu će se i organizatori i brodograditelji morati malo bolje posvetiti do neke od sljedećih regata na kojim se natječu ovi brodovi.

Dosadašnja iskustva jedriličara kazuju kako je ovo aktivno hidrodinamičko krilo povećalo brzinu, ali i pred njih stavilo znatno više zadataka. Iako je sada teže i riskantnije ploviti, jer svaka greška može rezultirati čak i većim oštećenjima trupa, pa čak i gubitkom broda, većina skipera je sasvim jasno dala do znanja da su voljni riskirati skoro sve samo kako bi dobili tih 1 do 2 čvora više koliko im to hidrodinamičko krilo može ponuditi.