Počeo po mnogočemu povijesni Vendee Globe

| 18.11.2020 | Piše:
Jere Friedrich
| Foto:
© Olivier Blanchet/Alea


Ovogodišnji Vendee Globe je doista poseban, i to po nekoliko stvari. Ako izuzmemo ove neobične pandemijske uvjete u kojima su tekle pripreme i sami start, posebnost ovogodišnjega izdanja krije se u vrlo lijepim stvarima; ove godine u najveću avanturu zaputio se najveći broj jedriličara, a među njima čak 6 žena

Vendee Globe je vjerojatno najzahtjevniji sportski poduhvat koji trenutno postoji na Zemlji. Uvjetno se može mjeriti samo s alpinističkim usponima na najviše himalajske vrhove. Cilj ove utrke je u što kraćem vremenu oploviti cijeli svijet, bez stajanja i bez ičije pomoći sa strane. Statističare će zanimati činjenica da je u dosadašnjim izdanjima samo 55% jedriličara koji su startali imalo sreću i proći kroz ciljnu ravninu. Slično se očekuje i na ovom izdanju.

Ovogodišnje izdanje održava se u pomalo neobičnim uvjetima, u kojima se zapravo sve do zadnjega časa nije znalo hoće li se netko od skipera razboljeti, kao i to kako će izgledati start. Budući da su svi skiperi prije samoga polaska morali napraviti test za COVID 19, skoro  svi su se tijekom zadnjega tjedna samoizolirali, neki s obiteljima, neki sa svojim suradnicima. No ono što je nama koji ove događaje pratimo već duži niz godina posebno upalo u oči bili su trenuci prije samoga starta, ukrcaj skipera na plovila i isplovljavanje. Na pontonima i u luci koja je na proteklim izdanjima vrvjela ljudima koji su glasno bodrili jedriličare, sada nije bilo skoro nikog. Pusto je bilo i u luci, i u kanalu. Nigdje ni traga od onih stotina brodica koje su ispraćale ove hrabre ljude na put koji će potrajati najmanje 7-8 mjeseci, a za neke i više! Nadamo se da će ovo biti prvi i posljednji put da smo svjedočili ovakvom startu…

Nikad veći interes žena

Iako su se i na prethodnim izdanjima natjecale žene, nikada do sada nije ih bilo toliko! Catharine Chabaud bila je prva žena koja je završila ovu regatu u njenom trećem izdanju 1996/97., a nakon nje natjecala su se i velika imena poput Ellen MacArthur (2001.), Anne Liardet i Karen Leibovici (2005.), Samanthe Davies i Dee Caffari(2009.). I sada ove godine startalo ih je isto onoliko koliko i ukupno do sada! Velika je to vijest za svijet jedrenja pogotovo kad se u obzir uzme činjenica da mnogi i danas jedrenje doživljavaju kao isključivo muški sport.

Mi s Jadrana žene smo oduvijek smatrali dijelom posade svojih barki. One su oduvijek bile ravnopravne, ponekad čak i s težim zaduženjima na barci! Uzmimo samo žene s Krapnja koje su bile čak i bolje veslačice od svojih muževa! Međutim napredni zapadnjaci po pitanju ravnopravnosti žena još i sada se znaju pokazati kao nazadnjaci.

Jedan od očitijih primjera za to svakako je i nedavno objavljeni dokumentarni film "Jedriličarke s broda Maiden” britanskoga redatelja Alexa Holmesa, u kojem se prati život Tracy Edwards, žene koja je 1989. godine uspjela okupiti prvu žensku jedriličarsku posadu i sudjelovati na ondašnjoj Whitbread regati (Volvo Ocean Race). Iako se to zbilo relativno nedavno, razina otpora s kojom se susretala ova ženska posada graniči s vjerojatnim. Zahvaljujući ovim hrabrim ženama svijet jedrenja se počeo mijenjati nabolje, i omogućio nam sada da svjedočimo i ovakvim lijepim vijestima.

...