Uzrok štete na plovilu kojim se upravlja nastao zbog grube nepažnje

BN 213
| 30.5.2019 | Piše:
Marijan Dželalija


Što je to gruba nepažnja, odnosno nemar, budući da taj „izraz“ nije uniformiran niti jasno definiram u međunarodnoj plovidbi

 

U prošlim smo brojevima pisali o mogućnostima koje skiper ima kako bi zaštitio sebe od potencijalnih financijskih gubitaka, te koje ga sve opasnosti vrebaju prilikom plovidbe. Osim toga krenuli smo i s objašnjavanjem i opisivanjem raznih vidova pokrića u osiguranju plovila pomoću kojih vlasnik plovila može i mora zaštiti sebe.

Kasko-osiguranje plovila – pokriće svih rizika

Idemo li redom dalje analizirati rizike s kojima se skiper kao glavna i odgovorna osoba na plovilu susreće, a nakon "osnovnog” osiguranje od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama koje bi trebalo imati svako plovilo, dolazimo do takozvanoga "dodatnog” osiguranja s kojim se mogu osigurati ne samo štete koje su prouzročene nekom drugom, već i štete koje je pretrpjelo samo plovilo s kojim skiper upravlja.

Vlasnik plovila samostalno, ali i čarter tvrtka u kojoj se plovilo nalazi u menadžmentu, ugovaraju policu kasko-osiguranja za plovilo. U većini država polica nije važeća ukoliko premija nije plaćena na vrijeme, i plovilo nije u pokriću u slučaju da dođe do štetnog događaja. To znači da osiguravatelj jednostavno neće platiti štetu ako do nje dođe. Tko treba ugovoriti policu i tko treba platiti premiju, u slučaju kada imamo čarter plovilo, trebalo bi biti definirano ugovorom o čarter menadžmentu između vlasnika plovila i čarter tvrtke. Ali to je druga tema koju ćemo obraditi u jednom od sljedećih članaka.

Gruba nepažnja

Na početku ovog članka vrlo je važno navesti sljedeće: "Štetu nije moguće platiti ako je uzrok štete na plovilu kojim se upravlja nastao zbog grube nepažnje". Sva osiguranja koja na tržištu nude i kasko-osiguranje plovila zadržavaju pravo da se regresiraju (naplate) od osiguranika, odnosno vlasnika plovila ukoliko skiper ili bilo koji drugi član posade uzrokuje štetu na plovilu za koju se može utvrditi da je nastala „grubom nepažnjom". Problem nastaje kod definiranja što je to gruba nepažnja, odnosno nemar, budući da taj „izraz" nije uniformiran niti jasno definiram u međunarodnoj plovidbi.

 

 

Pravno gledano gruba nepažnja se utvrđuje u sudskom procesu, presudom, a problem nastaje zbog potencijalno subjektivno donesene odluke osiguratelja ili presude suda u nekom slučajevima, što zapravo čini jedan „mix" subjektivnih i objektivnih činjenica prilikom utvrđivanja je li neka situacija u štetnom događaju gruba nepažnja ili nije.

Primjer iz prakse…

S obzirom na spomenuti problem „grube nepažnje" i njeno definiranje, razne su države donijele razne zakone s ciljem razjašnjavanja nejasnoća. Kao posljedica silnih zakona i zakonskih odredbi koje su donesene s ciljem zaštite osiguranika i vlasnika plovila, došli smo do toga da jedna ponuda osiguranja koja bi na jednu ili dvije stranice mogla ispisati sve detalje potrebne za osiguranje plovila sada ima 20, 30 pa i 50 stranica koje ponekad klijent mora potpisati da je pročitao, da je upoznat s time što na njima piše i da se sa svime slaže.

Prije je postojala odredba koja je govorila što jest, a što nije gruba nepažnja. Ako je nešto bila gruba nepažnja, osiguranje nije plaćalo štetu, a ako nije šteta je uredno isplaćivana. Nakon 2007. godine u nekim je državama određena i takozvana „parcijalna" gruba nepažnja, što daje mogućnost da osiguranje kaže npr. da je šteta nastala zbog nasukanja plovila 50% gruba nepažnja skipera, a 50% nije. Tada recimo ako imamo štetu na plovilu čiji su troškovi popravka i vraćanja plovila u stanje prije nastanka štete 10.000 €, osiguranje će vlasniku plovila priznati i isplatiti 5.000 € dok će ostalih 5.000 € snositi sam vlasnik plovila ili skiper koji je upravljao plovilom u trenutku nesreće.

Franšiza u slučaju štete

Svaka polica kasko-osiguranja plovila u sebi sadrži takozvanu franšizu, ili iznos kojim osiguranik odnosno vlasnik plovila sudjeluje u šteti u slučaju da do nje dođe. Taj se iznos definira dogovorom s osiguranikom. Ukoliko je franšiza na polici veća tada je premija osiguranja niža, što logično nalaže da smanjenjem franšize na polici premija osiguranja raste. Primjera radi, za plovilo vrijednosti 100.000 € koje se iznajmljuje u čarteru franšiza najčešće iznosi 1.000 €. Čarter tvrtke s ciljem što manjeg izlaganja potencijalnim dodatnim troškovima od gosta koji iznajmljuje plovilo uzimaju spomenuti iznos kao polog za slučaju da dođe do manjih ili većih šteta na plovilu.

 

 

Primjer iz prakse

Skiper u čarteru uzima u najam jedrilicu na tjedan dana. Prilikom bukiranja potpisuje ugovor o bukingu u kojem stoji da mora ostaviti 1.000 € depozita. Depozit na plovilo daje se prilikom prijave neposredno pred početak najma. Skiper plovi dva dana, i trećeg dana mu se prilikom pristajanja dogodi udar plovilom u obalu. Plovilo je i dalje sposobno za plovidbu, ali po dolasku u čarter bazu i izradi procjene štete utvrdilo se da je prilikom udara nastala šteta u visini od 5.000 €. Čarter ili vlasnik plovila aktiviraju kasko-policu na kojoj im stoji da imaju franšizu do 1.000 €. Osiguranje plaća čarteru štetu u ukupnom iznosu od 4.000 € dok razliku od 1.000 € čarter uzima od depozita skipera koji je bio na plovilu i prouzročio štetu. U slučaju da je plovilo bilo privatno vlasništvo, iznos od 1.000 € koliko je visina franšize snosio bi sam vlasnik plovila.

Potpuni gubitak plovila

U slučaju kad se dogodi ona najgora situacija da iz nekog razloga dođe do totalne štete na plovilu osiguranje isplaćuje cijeli iznos vrijednosti plovila koji je definiran na polici osiguranja. Kod većine osiguravatelja franšiza se u tom slučaju ne odbija od isplaćenoga iznosa. Znači kod totalne štete na plovilu, ne primjenjuje se franšiza i sudjelovanje vlasnika u šteti.

Do takve havarije može doći zbog puno razloga. Požar na plovilu može dovesti do potpunog izgaranja plovila, udarac kormilom u dno može oštetiti trup, a prodor mora dovesti do potonuća. Totalna šteta na plovilu ne mora značiti da je plovilo na dnu mora ili da je ukradeno pa da ga nema. Ponekad je šteta na plovilu toliko velika da je cijena popravka veća od ukupne vrijednosti plovila pa se popravak ne isplati, i u tom slučaju se može proglasiti totalna šteta na plovilu.

Primjer iz prakse...

Imamo jedno plovilo, jedrilicu od 40 stopa za privatne svrhe, na kojoj se nalazi vlasnik sa svojom obitelji. Prilikom plovidbe na Kornatima u kolovozu, nakon 5 dana prekrasnog vremena i sunca, iznenadna nevera zahvaća plovilo u plovidbi, zbog nepoznatih razloga motor se gasi i ne može se više upaliti. Blizu se nalazi otok sa stjenovitom obalom. Plovilo završava nasukano na stijene otoka. Prilikom nasukanja plovilo kobilicom udara o dno te dolazi do strukturnih oštećenja trupa na mjestu spoja kobilice s trupom. More prodire u plovilo i poplavljuje preko 70% plovila. Nakon par sati osobe s plovila su spašene, međutim zbog lošeg vremena i dolaska južnog vjetra praćenog velikim valovima plovilo nije moguće odsukati puna tri dana što u međuvremenu dovodi do pucanja jarbola. Nakon što se plovilo uspjelo odsukati i dotegliti do prve sigurne luke, izvučeno je na suho, pregledom procjenitelja utvrđuje se da plovilo trenutno vrijedi 100.000 € koliko i piše na polici osiguranja, međutim novi jarbol, nova kobilica i kompletan popravak unutrašnjosti, struje i svega koštaju preko 100.000 €. Utvrđuje se da je plovilo pretrpjelo totalnu štetu.

 

 

Iz gore navedenih primjera vidljivo je da se vlasnik plovila, ali i skiper susreću s velikim opasnostima i kompleksnim situacijama. Na njima nije da se počnu baviti osiguranjem kako bi bili spremni na sve što ih može zadesiti, ali ipak trebali bi znati na koji način moraju reagirati u slučajevima kada im treba podrška.

Jedna od važnijih stvari sigurno je i 24-satna telefonska linija podrške koju bi trebali imati svi osiguratelji, i prilikom odabira osiguranja treba uzeti u obzir stručnost i specijaliziranost za ovaj vrlo specifičan i osjetljiv vid osiguranja kao što su nautička osiguranja.

...