Umjetni grebeni oaze mira za matična jata i nedoraslu ribu
BN 256FAD iskorištava prirodni nagon ribe da se skuplja oko plutajućeg objekta. Iako se ovaj fenomen već dugo proučava, i dalje nema potpunog objašnjenja zašto to riba čini. Jedno od objašnjenja je, da sitna, nedorasla, riba traži zaklon, a onda ona privlači veću ribu koja se njom hrani te, zatim, ta veća riba privlači još veće ribe, predatore, koji se njima hrane...
U prvom dijelu ovog članka dotaknuli smo se pojmova umjetnih grebena u užem i širem smislu te smo malo dublje zašli u tu tematiku, kako bismo pomaknuli percepciju čitatelja s podvodnog objekta na cijeli ekosustav. U užem smislu, umjetni greben je arhitektonski objekt, svojevrsna "kuća za ribe”, ali da bismo postigli nešto značajno za more i njegovo očuvanje, umjetni greben mora biti urbanistički projekt, svojevrsno "naselje za ribe” ili čak cijeli "grad za ribe”, svojevrsna utopija koja im pruža utočište i potpuni mir.
FAD i FED uređaji oponašaju prirodne tvorevine, poput podvodnih šuma kelpa
PODVODNI UMJETNI GREBEN NA DNU MORA JE SAMO POLA CJELINE
Možda sam nekoga ovim podnaslovom na trenutak i naljutio, ali istina je, da bi se lakše postigla samoodrživost grebena, nije dovoljno da greben bude samo podvodna pridnena struktura. Na samom grebenu, pri dnu, žive tzv. bentoski organizmi, ali da bi sustav umjetnog grebena bolje funkcionirao, potrebno je uključiti i pelagične vrste iz gornjih slojeva stupca mora. Pelagične vrste su svi oni organizmi koji u morima i oceanima žive u srednjem sloju dubine i pri površini. Sukladno tome, umjetni greben, osim pridnene strukture, može imati plutajuće elemente koji se nalaze u srednjem te u gornjem sloju mora, pri samoj površini.
FED KAO DODATNI ELEMENT UMJETNOG GRBENA
Da bi pojasnio, to da je sam greben polovica cijele priče, moram na kratko ubaciti još dva nova pojma.
Prvi pojam je FED (Fish-Enchancing Device) što bi u prijevodu značilo "uređaj za pospješivanje uzgoja ribe”. Drugi pojam je FAD (Fish-aggregating device), u prijevodu "uređaj za prikupljanje ribe”.
Da bi objasnili koja je ideja korištenja FED-a, moramo prvo objasniti što je to FAD i kako se koristi.
FAD se koristi kao vrlo učinkovit alat za ribolov pelagičnih vrsta ribe širom naše planete, poglavito tune, na način da pluta usidren ili slobodno nošen morskim strujama s namjenom da se oko njega skuplja riba. Za razliku od FAD-a, FED je identičan uređaj koji nema ribolovnu namjenu, već se koristi kao naprava oko koje se skuplja riba u sigurnoj zoni s namjenom da pruža zaštitu nedorasloj ribi i da štiti fiblji fond.
Povjesno, FAD se povezuje najviše s Filipinima i okolnim područjima Pacifika, ali nalazimo ga i drugdje u svijetu gdje su ljudi promatrali prirodu i učili od nje. Poznato je da se brojne vrste pelagičnih morskih organizama skupljaju oko plutajućih objekata.
Trajna sidrišta i privezi platformi i bova su poznati kao dobre ribolovne lokacije (Foto: Elliot Connor, www.pexels.com)
Nitko sa stopostotnom sigurnošću ne može dati objašnjenje zašto se pelagične vrste skupljaju i kruže oko takvih plutajućih objekata, ali to je činjenica koja omogućuje uspješniji ribolov. Te plutajuće objekte možemo podijeliti u dvije kategorije, prva je usidrena, a druga je plutajuća, tzv. "drifting” verzija. Prirodne drifting verzije FAD-a nisu ništa drugo nego nakupine plutajućih naplavina ili ponekad, samo veći komad drveta koje vrlo često nošene strujama kruže u pojedinim zonama mora i oceana. Ribolovcima su odavno takve plutajuće tvorevine izvrsne lokacije za ribolov, jer znaju da se oko njih skuplja riba. Moderne verzije FAD-a su bove, koje imaju odašiljače, preko kojih ih se locira na pučini. Takva bova nosi podvodni element (mrežu, konope, i sl.), koji "vijori” u struji i oko kojeg se skuplja riba. Dodatno, u novije vrijeme, takvi FAD-ovi nose i sonare i pripadajuće elektronske uređaje koji ribarima, u realnom vremenu, šalju podatke o stanju ribljeg jata koje se skupilo u području pojedinog FAD-a, čime se postiže velika efikasnost takvog ribolova te smanjuje gubitak vremena i energije, jer se ne obilaze sve lokacije, nego samo one na kojima se skupila riba.
Tradicionalni FAD-ovi se sastoje od splavi, izrađene od bambusa, koja nosi otežani konop, na kome su nanizani palmini listovi ili bambusove grane (Foto: Nafan Faizal, www.pexels.com)
KOLIKO JE FAD UČINKOVIT UREĐAJ
Iako nitko ne zna ni približan broj, prepostavlja se da u oceanima, samo modernih FAD-ova, ima na desetke tisuća i da su postali veliki problem, jer ribari prečesto dolaze loviti oko njih i samim tim rade izlov sve manjih i manjih tuna, ali i sve ostale pelagične ribe. Posljedica svega toga je sustavni prekomjerni izlov, tzv. "overfishing”, koji je u današnje vrijeme postao veliki svjetski problem.
Tradicionalni FAD je splav, napravljena od bambusa, ispod koje je obješen konop s utegom na kraju, a na samom konopu su nanizani palmini ili bambusovi listovi. Općenito, tradicionalni FAD oponaša elemente podvodne šume kelpa, koji je svojevrsna podvodna oaza za morski svijet.
Iako, bar koliko je meni poznato, u Jadranu nema ribolova uz korištenje FAD-ova. Svi koji poznaju more i ribolov znaju da su usidrene bove oduvijek izvrsna ribolovna pošta, bilo za ribe koje se skupljaju oko betonskih sidrenih elemenata na dnu, bilo za ribe koje kruže oko sidrenog lanca i same bove u gornjim slojevima. Nadalje, usidrene platforme i njihovi sidreni sustavi, stupovi i piloni koji nose konstrukcije uz obalu, sve to je i FAD i FED, ovisno o tome kako tko gleda.
FAD iskorištava prirodni nagon ribe da se skuplja oko plutajućeg objekta. Iako se ovaj fenomen već dugo proučava, i dalje nema potpunog objašnjenja zašto to riba čini. Jedno od objašnjenja je, da sitna, nedorasla, riba traži zaklon, a onda ona privlači veću ribu koja se njom hrani te, zatim, ta veća riba privlači još veće ribe, predatore, koji se njima hrane, itd.
Općenito, manja riba privlači veću te se oko FAD-ova, bilo prirodnih ili umjetnih, formira ekosustav prirodne ravnoteže. Iako bi mnogi pomislili da će najveće ribe u ovoj biološkoj strukturi u potpunosti istrijebiti svu sitnu ribu, taj oblik ponašanja je rezerviran isključivo za čovjeka. U prirodi je ravnoteža uspostavljena tako da veliki predatori u većini slučajeva ne diraju ribu ispod neke mjere. U uvjetima kad postoji veći plijen, lov na premali plijen je neisplativ, jer troši više energije nego što je donosi. Na taj način veći predatori reguliraju broj onih manjih. Ako uzmemo u obzir i to da se velike ribe ne drže neprestano na jednoj lokaciji, već cirkuliraju oko više lokacija za hranjenje, postaje jasno da manja riba ima dobre mogućnosti za preživljavanje na pojedinoj lokaciji te za doseg veće veličine i zrelosti, pri kojoj postaje jedinka koja povremeno napušta lokaciju i cirkulira u široj zoni.
Sve prethodno rečeno za FAD-ove, o tome kako se riba ponaša u zoni FAD-a, na neki način vrijedi i za podvodne grebene, gdje su, kako smo već rekli, bentoski organizmi. Nedorasla riba živi u zoni grebena, a veća riba nastanjuje greben prema sličnoj strukturi kako sam opisao i za FAD.
I sad nam treba samo još veza između FAD-a i umjetnog grebena, pri čemu ćemo, za površinski element, koristiti pojam FED, jer nam je namjera zaštititi ribu.
(Foto: Leonardo Lamas, www.pexels.com)
UMJETNI GREBEN I FED KAO CJELINA
Prema studijama, koje su se koncentrirale na utvrđivanje međusobnog utjecaja umjetnog grebena i FED-a te dizajn umjetnih grebena, pokazalo se da FED, ako je postavljen iznad umjetnog grebena, ima pozitivan utjecaj na bentoske zajednice na grebenu te da u takvoj, "hibridnoj” strukturi, bentoska zajednica bolje napreduje. Pretpostavke i objašnjenje tog fenomena i zašto je to tako idu u dva smjera. Prema jednoj pretpostavci, smatra se da organizmi, koji su u gornjem sloju stupca vode, donose dodatne hranjive tvari i minerale koji kao svojevrsna hranjiva organska kiša padaju na greben i tako omogućuju brži i bogatiji razvoj organizama pri morskom dnu. Uginule ribe iz gornjih slojeva, nepojedeni komadići hrane, ostali prilikom hranjenja pelagičnih vrsta pri površini, riblji izmet i ostali otpad pogoduje vrstama pri dnu te pospješuje obrastanje površina umjetnog grebena na dnu. Druga pretpostavka ide u smjeru objašnjenja, da srednje velike ribe iz bentosa lakše dolaze do hrane loveći sitne pelagične vrste u srednjem sloju dubine, iznad samog grebena. Smatra se da je to razlog dodatnog povećanja ribljeg fonda u području grebena, što opet dovodi do sveukupnog rasta, privlačenjem većih jedinki koje se hrane i obitavaju na grebenu. U svakom slučaju, dobra konstrukcija FED-a kao nadogradnje na umjetni greben omogućuje da se cijeli sustav umjetnog grebena protegne do same površine mora te na taj način nadogradi čvrstu strukturu umjetnog grebena koja je zbog propisa o maksimalnoj visini gradnje ispod minimalne razine mora, u nekim slučajevima previše ograničena na strogo pridnene strukture.
Kada sve prethodno napisano uzmemo u obzir, čini se barem ovako na papiru, ali i potpomognuto brojnim studijama ljudi koji su svoj život posvetili proučavanju svega toga, da sve skupa daje jednu zaokruženu cjelinu prirodnog kruženja, koje se u novije doba često spominje kao pojam održivost (eng. sustainability) i samoodrživost (eng. self-sustainability).
Stupovi molova i sličnih konstrukcija uz obalu okupljaju ribu koja traži utočište (www. pixabay.com)
KORIŠTENJE NAPREDNIH TEHNOLOGIJA
Kao dodatak svemu prethodno napisanom, tehnologija može i mora biti uključena u praćenje umjetnih grebena. Postavljanjem po nekoliko FED-ova na rubu zone samog umjetnog grebena, te korištenjem plutajućih bova, mogu se jasno obilježiti područja umjetnog grebena, uz uvjet da su pozicije unesene u nautičke karte. Te bove, osim što nose podvodni element FED-a, mogu biti opremljene modernom naprednom tehnologijom podvodnih i nadvodnih kamera te modernih sonara, koji mogu aktivno pratiti područje pojedinog grebena. Slično tome kako se to i sad radi, kada se takva tehnologija koristi za ribolov. Ako u tu priču dodamo i današnje mogućnosti koje pruža umjetna inteligencija, za obradu podataka te praćenje i predviđanje kroz računalne modele i simulacije, možemo slobodno reći da živimo na rubu novih mogućnosti i da umjetni grebeni nikad do sad nisu imali veće šanse za preživljavanje. Osim samog čuvanja umjetnog grebena, tehnologija može dati veliku količinu informacija o uvjetima na grebenu, kako bi se direktni fizički kontakt čovjeka i grebena sveo na apsolutni minimum te time stvorilo što je moguće prirodnije okruženje, od kojeg se može učiti.
Prostorne skupine riba oko plutajućeg objekta (FAD). U samoj blizini je grupirana sitna riba koja se skuplja i živi uz sami FAD, dok veliki primjerci riba u vanjskoj zoni posjećuju FAD, ali nemaju vitalnu ovisnost o njemu
Svjestan sam toga da sam tek načeo ovu temu i da svaki umjetni greben u našem moru može biti tema za jedan članak, jednako kao i cjelokupna razrada tematike o grebenima i o FED-ovima, a da se pritom nećemo još niti dotaknuti mogućnosti šireg razvoja turizma, temeljenog na atraktivnim lokacijama, recimo za turističko ronjenje ili za promatranje podmorja, bilo znanstveno ili turističko. Ovaj članak je, stoga, samo mali doprinos očuvanju našeg mora, ako čitatelja potakne da se dalje educira i više zainteresira za ovu temu.
Primjer tradicionalnog FAD-a od bambusove splavi i palminog lišća (lijevo) i modernog FAD-a s bovom i mrežom (desno)
Da bih pojasnio element samoodrživosti, kada govorimo o umjetnim grebenima nadovezat ću se na moja iskustva iz svijeta akvaristike. Smatram da sustav umjetnih grebena mora biti velik, pritom mislim na to da cijeli projekt mora biti dovoljno velik i sveobuhvatan, ako želimo postići neki smisleni utjecaj na podmorje i riblji fond, a istovremeno postići da cijeli sustav bude otporniji na vanjske utjecaje. Ako akvarij promatramo kao mikro podvodni sustav, u kojem pokušavamo stvoriti održive uvjete, to je teško ostvariti, ukoliko je akvarij malen. Staro pravilo glasi da, u tropskom akvariju, koji je gusto zasađen biljkama, kada se zbroji dužina svih riba u njemu, za svaki centimetar dužine, treba jedna litra vode. Ako imate akvarij od 100 l, to je ukupno, otprilike, 20 riba od oko 5 cm dužine. Ako želite imati nekoliko različitih vrsta, to se svede na 3 do 5 jedinki neke vrste, što i nije baš neki prizor koji se može nazvati riblje jato, jer svaka vrsta ima neki svoj vlastiti oblik ponašanja i zonu u kojoj najčešće obitava. Osoba koja ne razmišlja o svemu ovome i želi oku ugodan akvarij, jednostavno uzme riba koliko želi, najčešće duplo više, napuni akvarij i stvori uvjete koje je gotovo nemoguće održavati stabilnim, unatoč tehnologiji pumpi i filtera. To rezultira međusobnom borbom riba za teritorij, poremećajima zbog previše nitrata u vodi, ugibanjem riba zbog poremećaja ph faktora (kiselosti) vode, neprestanim pojavama bolesti, razvojem neželjenih algi, itd. Za takve uvjete, s velikim brojem riba, treba imati akvarij od 300 l te, uz svu raspoloživu tehnologiju, treba još imati i sustav prirodne filtracije, vlastite zapremine od 50 l.
Ono što u konačnici dobijete sa ove dvije priče je da u prvom slučaju tipičnog akvarija od 100 l morate svaki dan provesti otprilike 1h vremena uz akvarij i dodatno po nekoliko sati tijekom vikenda, samo kako bi održavali labilnu ravnotežu. Dok, u drugom slučaju akvarija od 300 l, kada se jednom uravnoteži, možete otići i na godišnji odmor i zamoliti susjeda da jednom dnevno provjeri, da nije nestalo struje i ubaci malo hrane za ribe, jer je sustav u ravnoteži te ima vlastitu inerciju, koja mu pomaže da u njoj i ostane.
Na isti način i umjetni greben mora biti zaokružen i cjelovit ekosustav, što je moguće otporniji na vanjske utjecaje, koji ga mogu izaciti iz ravnoteže. Razina te otpornosti ovisi o bioraznolikosti i količini organizama u području grebena, kako bi se populacija u tom području održavala stabilnom, unatoč negativnim utjecajima iz okoline.
...
