Splitski pomorski muzej odaje počast ženama u povijesti i sadašnjosti pomorstva
Od utorka 23. studenog u Hrvatskom pomorskom muzeju Split bit će postavljena izložba na kojoj autorice Nadija Mustapić i Matea Šabić Sabljić izvode intervencije feminističkog predznaka u stalni postav
U sklopu 41. Splitskog salona pod naslovom „Ne posve izgubljeni jedni za druge” u prostoru Hrvatskog pomorskog muzeja Split otvara se zanimljiva izložba autorica Nadije Mustapić i Matee Šabić. Svečano otvorenje je 23. studenoga s početkom u 19 sati.
Na ovoj zanimljivoj izložbi, autorice će izvesti niz zanimljivih intervencija femini+stičkoga predznaka u već postojeći postav Muzeja i time dati „onaj ženski dodir” predominantno muškim pomoračkim artefaktima i izlošcima.
Iako se uz pomorstvo, more, brodove i brodogradnju uglavnom vezuje uz muškarce, povijest nam svjedoči prisutnost žena u pomorstvu od doba antike. Srednjovjekovne i novovjekovne isprave bilježe žene – kalafate, kapetanice, mornare, brodske stjuardese, brodograditeljice, vlasnice brodova....; posebice u hodočašćima, na brodu je bilo mnogo žena.
No, prema starom pomorskom vjerovanju žena na brodu značila je veliku nesreću. Pomorci su vjerovali da ženska prisutnost na brodu ljuti morske bogove koji zato šalju strašne oluje. Tako je ženama dugo vremena službeno bilo i zabranjeno ploviti na trgovačkim i vojnim brodovima u mnogim državama svijeta. Zbog toga su se neke žene otiskivale na more prerušene u muškarce, a neke od najpoznatijih gusarica haračile su morima, također pod muškom krinkom. Do danas su preživjeli podatci o srednjovjekovnim plovidbama na kojima su žene bile prisutne na brodu, usprkos već duboko uvriježenom praznovjerju. No, kad bi se ovakve "hrabre” posade našle usred velike oluje, u strahu od ženskog prokletstva, mnogi kapetani, u očajničkom pokušaju smirivanja bijesa bogova, nemilosrdno su bacali u more sve žene prisutne na brodu.
Pulene – skulpture na pramcu broda, za koje se vjerovalo da štite brod i vode ga kroz nevrijeme, stoljećima su bile velikim dijelom ženski likovi, često nagi ženski likovi jer se u stara vremena vjerovalo kako žena obnaženih prsa smiruje morske oluje.
Trogirska galija La Donna s nagom ljepoticom na pramcu prošla je, u Bici kod Lepanta, između turskoga brodovlja, spasila se, vjerovalo se upravo golotinji kojom je zavela ili sablaznila protivničke posade.
Posveta ženama u povijesti pomorstva
Žene vole more, ali pomorstvo nije naklonjeno ženama na moru. Usprkos tome povijest bilježi mnoge žene koje su obilježile pomorstvo:
- Grace O‘Malley (16. st.), jednu od najboljih žena-mornara, koja se u povijesti spominje kao najpoznatija žena „pirat," vještija u plovidbi od muških pomoraca toga doba;
- Ann Chamberlyne (1667.-1691.), prvu ženu poznatu u britanskoj povijesti, koja se na brodu u muškoj odjeći neustrašivo i hrabro borila šest sati protiv Francuza pod zapovjedništvom svog brata;
- Jeanne Baret (1740.-1807.), prvu ženu koja je oplovila svijet i koja je prerušivši se u muškarca kao „Jean" postala dio ekspedicije Louisa Antoinea de Bougainvillea 1766. godine;
- Skipper Thuridur (1777.-1863.), jednu od najranijih žena mornara na svijetu, slavnu kapetanicu ribarskog broda na Islandu, profesionalku u plovidbi, osobito veslanju i upravljanju teškim drvenim čamcima, koja je otvorila put za druge ženske članice posade brodova u budućnosti;
- Mary Patten (1837.-1861.), koja je oplovila brodom iz Cape Horna u San Francisco 1855. godine, prvu ženu zapovjednicu američkog trgovačkog broda;
- Helen de Pourtales (1868.-1945.), prvu ženu koja se natjecala na Olimpijskim igrama i dobila olimpijsku medalju u jedrenju 1900. jedreći za Švicarsku;
- Anna Ivanovna Ščetinina (1908.-1999.), ženu sovjetske trgovačke mornarice, prvu ženu na svijetu koja je služila kao zapovjednica na prekooceanskom brodu;
- Krystyna Chojnowska-Liskiewicz (1936.), prvu ženu koja je 1978. na svojoj jedrilici „Mazurek" samostalno oplovila svijet;
- Naomi James (1949.), Novozelanđanku, prvu ženu koja je samostalno oplovila svijet preko Rta Horn;
- Kay Cottee (1954.), australsku moreplovku koja je također sama oplovila svijet u svojoj jahti „Blackmores First Lady"
-A ne smijemo zaboraviti ni Renatu Horvat (1918.-2016.), prvu Hrvaticu koja je oplovila svijet na jedrilici Besa.(op. ur.)
Danas je sve više žena koje su odabrale pomorsku karijeru i rade kao pomorci, kapetani, mornari, graditelji brodova, kalafati, zavarivači.... Iako se posljednjih godina sve više piše o tim ženama, i dalje su često diskriminirane u odnosu na svoje kolege muškarce – pomorce i brodograditelje…Općenito se smatra da su poslovi u vezi pomorstva namijenjeni prvenstveno muškarcima.
Razvijeni se svijet danas zalaže za postizanje rodne ravnopravnosti, što znači da je uloga muškaraca i žena jednaka, ravnopravna i da ne bi trebalo biti „muških i ženskih" poslova u društvu. Osnaživanje žena u „pomorskoj zajednici" bila je tema Svjetskog dana pomorstva 2019. godine. Glavni tajnik IMO-a, Kitack Lima, podiže svijest o važnosti ravnopravnosti spolova, i ističe važan doprinos žena diljem svijeta u pomorskoj industriji. Konačno, veća se važnost posvećuje ženama u pomorskoj industriji, ali ipak nedovoljno. Žene ne samo da zarađuju manje po satu, već obavljaju i više neplaćenih poslova, i imaju manje plaćenih sati. A smanjivanje razlike u plaćama među spolovima donijelo bi veću ravnopravnost i istovremeno smanjilo siromaštvo i poduprlo gospodarstvo.
Stoga, da bi ukazale na taj položaj žena u „pomorskoj zajednici", u dominantnom muškom radnom okruženju, vodeći se vjerojatno geslom „Umjetnost uistinu ima snagu promijeniti svijet", u Hrvatskom pomorskom muzeju Split po prvi put predstavljaju se dvije autorice: Matea Šabić Sabljić s izložbom BRODI / ONA i multimedijalna umjetnica Nadija Mustapić s videoinstalacijom Volim li svoj posao? kojom povezuje priče o životu i radu dviju žena elekrozavarivačica iz brodogradilišta u Finskoj i Hrvatskoj. Njihove priče su slične, ali i različite zbog društvenog, političkog i ekonomskog konteksta. Snažne i strastvene u svom poslu, otkrivaju svoja osobna iskustva i preuzimaju simbolične pozicije radnica u dominantnim muškim radnim sredinama. Video prikazuje proizvodni proces zavarivanja čeličnog lima podsjećajući na apstrahirane forme eksperimentalnog filma; prikazuje zbivanja u hrvatskom i finskom brodogradilištu. Video prate grubi zvukovi zavarivanja i udaranja, koji doprinose vjernom prikazu radničkog iskustva s izvorne lokacije. Posjetitelju omogućava neposredan doživljaj snage i senzornog intenziteta radnog ambijenta brodogradilišta, a dijalog elekrozavarivačica koji je prikazan kroz tekstualne, vizualne i audiokomponente otkriva „vole li svoj posao?"
Matea Šabić Sabljić nam predstavlja svoju flotu/instalaciju Brodi/ona, koju čini šest brodica koje je sama izgradila od drva koje je reciklirala od starih drvenih podova, odbačenih drvenih kutija i epoksidne smole, čime je ukazala i na ekološku osviještenost. Njezine brodice su jednostavne, plovne na vesla i jedra, ne zagađuju jer se pokreću energijom čovjeka i prirode, te su i ekološke konstrukcije stvarnih dimenzija, sukladno rasponu radionice u kojoj su nastale. Proces gradnje broda svojevrstan je pogled na skulpturu u kontinuiranoj promjeni; svaki se komad nakon završetka gubi u masi konačnoga izložbenog predmeta koji na kraju kulminira performativnim porinućem u svoje morsko stanište. Mateine brodice su nadohvat ruke, spremne da se u njih ukrcamo i zaplovimo... Plovidba je potraga za novim iskustvima; ona izražava želju za mijenama i uvijek je motivirana spoznajnim i duhovnim potrebama ili naprosto materijalnim razlozima koji pokreću u nove izazove...
Autoricama - umjetnicama je svojstvena ne samo estetska već i socijalna senzibilnost. Ispituju društvene aspekte života i rada, kao i međuljudske interakcije i odnose unutar društva kojem i same pripadaju. Ističu posebnosti koje se nalaze u ovom društvu. One strepe nad sudbinom svih žena, prikazanoj kroz ovu tako važnu privrednu granu – brodogradnju, od koje žive mnoge obitelji. Brodogradnja je respektabilna industrija, ona sabire tehničke i znanstvene epohe, umijeća marnih zanatlija, domišljatosti inženjera. Brodogradnja je umjetnost i kultura u najširem smislu tog pojma. U ovom slučaju ona je nadahnuće ovim umjetnicama koje kroz nju ukazuju na potrebu ravnopravnijeg i slobodnijeg društva.
Ova izložba i videoinstalacija nastale su u čast svim gore imenovanim, ali i neimenovanim ženama moreplovkama, junakinjama koje su svojim radom i djelovanjem u pomorstvu kroz povijest dokazivale ravnopravnost i pomicale granice.
...
