Povratak na barku

BN 223
| 31.3.2020 | Piše:
Božo Ivanić
| Foto:
Burza Nautike


Ponavljanje je majka znanja. I svaki put kad se neko znanje ponovi može se sagledati na drugi način. Bitno je samo jedno; ponavljati činjenice, a ne neke neprovjerene poluinformacije. Zato mi, kao i svakoga proljeća opet pišemo o prvom sezonskom susretu nautičara i njegove barke. Uvijek kad prošećemo marinom ili lučicama uvjerimo se kako se o tome nikada ne može previše govoriti, jer usprkos našim dugogodišnjim nastojanjima, mnogi nautičari još uvijek ponavljaju iste pogreške. A tu je i još jedna stvar: oni koji dobro održavaju svoje brodice čvrsto nas podržavaju i ove naše članke rado čitaju uvijek napominjući kako smo ih podsjetili na neku stvar koju su skoro previdjeli

Dolazak na brodicu na kraju zime, nakon što je samovala i mirovala cijelu zimu znade biti krajnje demotivirajuć, čak bih se usudio reći i zastrašujuć. Ima tu toliko posla da je ponekad teško uopće odrediti odakle bi trebalo početi. A treba napraviti doslovce sve! Sve treba pregledati, sve treba servisirati, sve treba očistiti... i zaista, ukoliko se ovom problemu ne pristupi na jedan metodični način mnogo toga može se slučajno previdjeti. Ali ako se posao pripremi kako treba tada on postaje veselje.

Dobra priprema je pola obavljenog posla

Ne znam zašto, valjda je to stvar godina, dok sam bio mlađi želio sam posao privesti kraju i prije no što bih ga započeo. Brzao sam, nosio minimalne količine alata, nisam čitao upute ni se pridržavao međupremaznih intervala... sve to činio sam kako bih što brže obavio posao, a zanimljivo je da su se ti poslovi uvijek otezali do u nedogled. Skoro svake godine u isto vrijeme kraj mene je svoju barku uređivao jedan stari barba oko kojeg sam se smijao kako u biti ne radi ništa nego slaže kutije s priborom i niže alate po cijele dane. Nikamo on nije žurio, i dok je on metodično pripremao svaki segment radova, a ja sam već ... (više u tiskanom i CD izdanju)