Marine Tech Korea 2008
BN 87Marine Tech Korea 2008. jedan je od takvih sajmova na kojem je oko 300, uglavnom korejskih proizvođača, prezentiralo sve što rade za potrebe opremanja i gradnje velikih brodova. Sajam se održava se u gradu Changwon u blizini Busana u kojemu je registrirano preko tisuću poduzeća.
Južna Koreja je zemlja po površini jedva dvostruko veća od Hrvatske, ali je zanimljivo da ima deset puta više stanovnika, skoro 50 milijuna. Obradivog zemljišta je malo, jer je 70% pokriveno planinama, a osim toga ima i preko 3.000 otoka. Da bi se prehranilo toliko stanovništvo s tako malo obradivog zemljišta valjalo je obraditi svaki, i najmanji komadić zemlje. U prošlosti se teško živjelo. Ribarstvo i poljoprivreda bili su jedine mogućnosti preživljavanja. Uz to, dugogodišnji ratovi, a posebno ovaj posljednji sa Sjevernom Korejom koji zapravo službeno još uvijek traje, naučili su ovaj narod da se jedino teškim radom, odricanjem i disciplinom može nešto postići. A koliko je ova zemlja u relativno kratkom vremenu postigla, najbolje govori podatak da su 1962. godine imali BND po stanovniku od samo 87 dolara, dok taj isti BND danas iznosi preko 20.000 američkih dolara.
Po brodogradnji to je prva zemlja u svijetu, a njihova automobilska industrija, po broju proizvedenih automobila, ali i po kvaliteti, može se uspoređivati s bilo kojom zemljom koja ima mnogo dužu tradiciju proizvodnje vozila.
U glavnom gradu Seoulu živi preko 10 milijuna stanovnika, više od dvije Hrvatske, i to je glavno industrijsko središte. Međutim, najveća industrija je locirana na obali, što je i logično jer su se brodogradilišta i veći dio prateće industrije grupirali oko grada Busana. Blizina Japana, ali i dugogodišnja prisutnost Amerikanaca pomogli su da se brzo industrijski razviju, ali i da stvore savršenu organizaciju rada. Rad i odgovornost prema radu je na prvom mjestu i iznad svega. Teško da ćete za vrijeme radnog vremena vidjeti nekoga kako besposleno tumara ulicama. Veliki utjecaj na strategiju razvoja i proizvodnje, a posebno izvoza imaju vlada, trgovačka komora i razne udruge proizvođača.
S ciljem promoviranja vlastite proizvodnje i izvoza organiziraju se sajmovi, ali i putovanja predstavnika proizvodnih poduzeća potencijalnim kupcima u drugim zemljama.
Marine Tech Korea 2008. jedan je od takvih sajmova na kojem je oko 300, uglavnom korejskih proizvođača, prezentiralo sve što rade za potrebe opremanja i gradnje velikih brodova. Sajam se održava se u gradu Changwon u blizini Busana u kojemu je registrirano preko tisuću poduzeća. Korejski brodograditelji su poznati po gradnji svih pa i onih najsloženijih brodova, ali ono što je najznačajnije i za nas vrlo poučno, većinu opreme proizvode sami. Tijekom posjeta posjetiti smo brodogradilište STX, i njihovu istoimenu tvornicu motora. U brodogradilištu se radi desetak brodova istovremeno, po cijelom platou su razmještene sekcije koje se spajaju tek kada su potpuno opremljene. Nema navoza, brodovi i od 150 metara su na ravnom platou na šinama. Nema skela oko brodova, samo vozila s košarom za podizanje. Sve je na svom mjestu, nema pretjerane užurbanosti, ali nema ni nepotrebnog čekanja ili pauza. Sve stiže u pravo vrijeme i na pravo mjesto. Njihova istoimena tvornica motora godišnje proizvede više od 400 motora snage od 800 do 8.000 kW snage. To su pogonski motori za brodogradilišta diljem svijeta, ali i pomoćni motori s generatorima snage i do 4.000 kW za velike putničke brodove. Dio asortimana su i tenkovski motori, vjerojatno za domaće potrebe, ali sigurno se dio i izvozi. I ovdje vlada savršen red i organizacija, a proizvodne hale su čišće od nekih naših zdravstvenih ustanova.
Tek kada dobijete kompletni uvid u njihov način rada i gradnje brodova i prateće opreme, postaje vam jasno koliko smo u ovom segmentu zaostali i da zapravo naša brodogradnja nema skoro nikakve šanse ni mogućnost opstanka bez radikalnih zahvata.
Međutim, treba reći da je drastičan pad pomorskog transporta svih vrsta roba smanjio vozarine, što se automatski odrazilo i na narudžbe novih brodova, ali i izgradnju i završetak već ugovorenih. Nije rijetkost da se otkazuju ugovori za koje su dani avansi čak uz uvjet gubitka avansa. I to je ono što zabrinjava i korejsku brodogradnju.
Nikome nije dobro i nikome nije lako, ali oni koji su bolje organizirani će sigurno lakše prebroditi ova teža vremena.
