Ledena snaga Loctite LB 8040

BN 164
| 6.5.2015 | Piše:
Gregor Šamšal
| Foto:
Gregor Šamšal


More, sunce, barka... i dok je nekim ljudima pomoću ove tri riječi stvorena scenografija za raj, iskusnijim nautičarima, a naročito onima koji su svoja plovila naslijedili od očeva i djedova, sunce, more i barka čine osnovne sastojke formule za ruzinu! Taj problem i nije tako strašno velik ako je riječ o nekoj ogradi, točnije bilo kojoj većoj površini koja se može pobrusiti ili popiketati, ali kad zaruzinavi vijak... e to je onda problem

Hrđa i brod idu zajedno kao i prst i nokat. Jedno bez drugoga ne može! Osim što ne izgleda lijepo, hrđa može izazvati i poprilične probleme, naročito ako govorimo o zahrđalim vijcima. Koliko god da se mi trudili i čuvali svoju barku, jednostavno nije moguće obraniti ju od hrđe, pogotovo ako spadamo u vlasnike starijih plovila. To je vrlo mnogo puta dovodilo do toga da su se neki zapečeni vijci pri pokušaju odvrtanja odlamali, a ako se pak nisu odlomili sami od sebe onda smo ih morali piliti, bilo pilama ili brusilicama. A onda je trebalo bušiti ostatak odlomljenoga vijka koji je ostao u bloku, pa urezivati novi navoj... i tako se jedan jednostavan zadatak od kakvih minutu-dvije znao pretvoriti u cjelodnevne, pa čak i višednevne tlake, nerijetko neizvjesnoga ishoda.

Tehnika narodu!

Srećom danas su tehnika i tehnologija toliko uznapredovale da se većina problema, pa čak i onih s kojima se susrećemo mi na barkama, a koje smo i mi, ali i mnogi drugi smatrali nerješivima, sada može relativno lako otkloniti. Problem koji bi se prije sasvim sigurno rješavao brusilicom ovoga smo puta odlučili pokušati srediti kemijom. Mi smo pri pokušaju otpuštanja nosača motora za test rabili sredstvo Loctite LB 8040, poznatije pod imenom Freeze and Release.

Loctite Freeze and Release je vrlo prodorno ulje s efektom pothlađivanja. Upravo ova kombinacija je iznimno važna za učinkovitost ovoga sredstva, i to iz više razloga.

Željezo se pri procesu korozije širi, i to čak do 300%. To i nije neki strašni problem kada korodira neka ploča na otvorenom, ali ako govorimo o vijcima tada je to veliki problem, koji raste obrnuto proporcionalno tolerancijama. Dakle ako je razmak između dvaju navoja malen, problem s korozijom bit će znatno izraženiji jer će već i manja količina hrđe blokirati vijak i onemogućiti njegovo odvrtanje. Dakle ono što nama onemogućuje otpuštanje vijka je sloj hrđe koji se stvorio između unutarnjeg i vanjskog navoja. To je pojava vrlo slična kao i da smo u navoj nagurali beton! Kao prvo, time se postigao čvrsti spoj između vijka i matice, a i trenje između površina je poraslo do nevjerojatnih granica.

Zato su proizvođači ovom problemu prišli udarajući na dva fronta istodobno. Prvi je fizika, a drugi je fizika povezana s kemijom.

Dakle prvi front obuhvaća čistu silu. Naglim pothlađivanjem materijala dolazi do velikih temperaturnih razlika između vijka i matice, pri čemu se tretirana površina naglo steže, što dovodi do pucanja čvrste veze hrđe koja se stvorila između vijka i matice. No te same mikropukotine ne bi bile dovoljne za jednostavno otpuštanje vijka. Trenje izazvano hrđom još je uvijek toliko veliko da bi velika sila potrebna da nadvlada to trenje odlomila sami vijak prije negoli bi se matica pokrenula. Tu sada do izražaja dolazi ulje koje zahvaljujući svojim fizikalnim svojstvima vrlo brzo prodire i u najsitnije pukotine, a kemijska otapala koja se nalaze u njemu omogućuju daljnje slabljenje veze oksida unutar vijka, odnosno matice. Zahvaljujući toj sprezi mi s lakoćom otpuštamo vijak koji bi inače ostao neodvijen ili pak prepiljen ili slomljen.

...