1. Tradicijske barke

Latinsko idro prepuno bure

Latinsko idro svake godine zaključuje sezonu tradicijskoga jedrenja. Ova najmasovnija, i uz Krčku najstarija regata tradicijskih barki, krunski je događaj u kalendaru regata drvenih barki, i svatko, baš svatko ako ništa drugo potajno snuje makar o sudjelovanju, ako ne i pobjedi na ovoj regati. A ove godine Murter je svima onima koji su se usudili zaploviti na Latinskom idru pokazao da jedrenje na drvenoj barci baš i nije tako lako kako se to na prvi pogled čini

Opet se u Murteru okupljaju ljudi sa svih strana: iz daljine s Kvarnera, Hvara, Komiže i blizine s Pašmana, Iža, Vodica, Tribunja, Zlarina... Šjor Jakov Letinić, živahni osamdesetogodišnjak iz Malog Iža došao je ploveći šest sati po friškoj buri, a burovitu noć pred regatu prespavao je pod palubom svoje gajetice i kaže: - Dobro je, samo da ne pada kiša ili ne pojača bura.

S juga Dalmacije je udruga Palagruža iz Komiže doplovila s dvije falkuše. Prvi put je na Latinskome idru zaplovila impresivna treća falkuša imena Palagruža. Uz nju je doplovio i već dobro poznati Sveti Mikula. Oni su održali predavanje o 3D skeniranju i modeliranju tradicijskih brodova. Predavanje je bilo potpomognuto komiškom pogačom, suhim smokvama i ... i marendom idući dan pred regatu. Iz Splita je došlo i društvo Cronaves s leutom Slobodna Dalmacija. Pogođeni lošim vremenom i još gorom prognozom prijatelji s Hvara došli su bez brodova pa su se priključili lokalnim posadama. Sjeverne aktiviste u očuvanju pomorske tradicije predstavila je obitelji Mohović iz Mošćeničke Drage s prijateljima na dobro poznatom gucu MD551. Dolasci iz daljine, kao i brojnost lokalnih plovila, pokazuju žilavost i upornost ljudi koji su na se preuzeli svetu dužnost očuvanja naše pomorske tradicije.

Bura, bura, bura!

Pomorci uvijek prije odlaska na more pitaju kakvo će vrijeme. Ne pitaju to oni u kurtoaznom smislu kao Englezi, već zato da znaju mogu li uopće isploviti i ploviti. Iz straha od moćnog mora stvoreno je duboko poštovanje i stalni oprez. A kada se tu upetlja neobuzdana bura onda je dvostruki oprez nužnost. Na dan regate tema mnogih razgovora bio je razvoj bure, a onda i neminovna pitanja hoće li se ploviti ili ne.

Iako se na Latinskom idru kao našem najvećem okupljanju tradicijskih barki, već godinama broj prijava vrti oko respektabilnih 80, ove ih se godine, po prvi puta nakon tko zna koliko godina pojavilo samo pedesetak. Svi oni koji su u to vrijeme bili u Murteru znaju da je i to silno veliki broj, jer treba imati i znanja i iskustva i dobar brod i još bolju posadu da se isplovi po takvoj buri. Mnogo je posada odlučilo da nema nikakve potrebe riskirati, a i organizator je bez ikakvih uvredljivih primisli preporučio da isplovi onaj tko misli da se može nositi s burom. A i prognoza je najavljivala moguće pojačanje vjetra tijekom plovidbe, što je samo još jače naglašavalo očekivanje teške plovidbe. Ukrcavanje nekih vrlo uglednih posada na jedan brod pokazala je ozbiljnost situacije što je ohrabrilo mnoge na trezvenu prosudbu. Pravovremeni uzmak je bolja polovica hrabrosti, rekao je Slamnig. Za ovakve uvjete dobro je imati veću, ali iskusnu i pokretljivu posadu.

Start je bio kao iz puške. Brodovi su jurnuli i raspršili se po Murterskoj vali. Obično, po normalnim uvjetima koji tamo vladaju u većem dijelu godine, velika skupina brodova plovi zajedno sve do punte od Gradine pa i dalje, ali ovoga puta to nije bilo tako. To i nije bila toliko regata koliko je svako vodio svoju borbu s vjetrom. Brži brodovi i uvježbanije posade brzo su izjurili na otvoreni dio regatnog polja, i iako je odabrano regatno polje bilo relativno dugo, cijela je regata zapravo bila vrlo brza. Svaka greška pri manovri davala je ozbiljnu prednost konkurenciji. Nekoliko najvještijih posada sastavljenih od vrsnih timunjera izmjenjivalo se u vodstvu. To su ponajprije bile posade sačinjene od najvještijih članova onih brodova koji zbog jake bure nisu isplovili. Rado su prihvatili poziv onih s koji su se odvažili krenuti dalje jer svi su dobro znali da će se po takvom vremenu za svaku vještu ruku naći važna posla. Plovilo se vrlo oštro, na rubu prevrtanja, dok im more "pere bande". To je izraz za prelijevanje mora preko rubova broda. O tome kako je bilo dovoljno će reći podatak da je dosta posada odustalo i tijekom regate jer su ih more i bura počeli puniti morem, a svaka je bordada povećavala rizik prevrtanja.

Iz gumenjaka snimam plovidbu pod stalnim zapljuskivanjem mora. Čestim brisanjem objektiva, naočala i tražila gubim vrhunske prizore borbe ljudi i mora, ali ne žalim se jer nešto od toga sam ipak uspio uloviti. Austrijski fotograf Georg Gindl lovi nekoliko zanimljivih duela na moru, a britanski fotograf Jon Cadd sam plovi regatnim poljem. Kasnije mi kaže kako mu je ovo među najboljim plovidbama tradicijskih brodova kojoj je prisustvovao. A u svom dugom radnom vijeku oplovio je skoro cijeli svijet loveći u kadar tradicijske barke svijeta. Rovinjac Gordan Ukić oboružan bogatim iskustvom s istarskih regata kao da već unaprijed zna gdje se mogu očekivati najveće zanimljivosti. Prije povratka zadržavamo se kod zadnjeg okreta na pličini Male Arte. Provjeravamo sat. Prošlo je tek sat i petnaest minuta od starta. Većinu od dosadašnjih osamnaest godina ova se ruta oplovljavala i više od dva sata.

Favoriti jedan za drugim dolaze i okreću vrlo rizičnim manevrom okreta niz vjetar prema cilju. Tu je pet-šest gumenjaka i dva veća broda, poput odbora za doček i onda... odjednom nezgoda! Moćni leut Jaruh se prevrnuo. Trebalo je samo pet sekundi od manovre do pokazivanja kolumbe! Cijela posada, desetak ljudi, je u moru. Srećom nikom nije bilo ništa. Kako i zašto je došlo do prevrtanja sada je nepotrebno pitanje, a spašavanje ljudi i broda hitni posao. Naš gumenjak prvi je došao u poziciju za izvlačenje ljudi iz mora. Dijete je bilo na brodu i njega prvog izvlačimo iz još uvijek toplog mora, potom mladića i jednu odraslu osobu.

Uz "Kopno na vidiku" uzvik "Čovjek u moru" jedan je od onih povika na koji sve posade svijeta trenutno reagiraju, i tako naš novinarski zadatak prestaje, a spašavanje postaje prioritet. Na drugom gumenjaku su voditelji regate i udruge Latinsko idro, ljudi od mora, i odmah vade ostale iz mora i preuzimaju spašavanje broda. More je toplo u odnosu na hladnu buru pa našim gumenjakom hitamo u Murter na suho.

Izvanredni događaj je tema za živu diskusiju, ali i pitanja za pouke. Moćni leut Jaruh se prevrnuo, a oplovio je nebrojeno mnogo milja, po vjetrovima koji su sasvim sigurno bili i jači od ove bure. Pobijeđivao je Jaruh i čuvene falkuše na njihovom terenu, na Roti Palagruzoni! I njegov mladi zapovjednik s Jaruhom je pobjeđivao na regatama, pa čak i na Latinskom idru i time zorno pokazao čaroliju umijeća plovidbe latinskim jedrom. No čuveni Jaruh i mladi, ali iskusni skiper su se prevrnuli. Nadam se da će nakon ovoga mnogi dobrano promisliti o opasnosti plovidbe i podizanju razine sigurnost. Da ne mudrujem dalje, samo ću reći da već na iduću plovidbu idem s pojasom za spašavanje, a jedan ću staviti i na torbu s fotoaparatima!

Vedrim pogledom na stvari moramo se veseliti prvom pojavljivanju Latinskog idra u središnjem informativnom dnevniku u udarnom terminu. Nažalost, čini se da su za medijsku promociju Latinskoga idra više napravile vijesti o tri ministra-brodolomca s Jaruha, od svih onih divnih događaja koje pamtimo mi koji pratimo ove događaje. Neka, u svakom zlu ima i nešto dobra...

Međutim ova će se godina pamtiti i još po nekim stvarima. Po prvi puta, koliko je meni poznato, netko je uložio žalbu na prekoračenje propisane dužine lantine, a time i kvadrature jedra. Kako su mi i jedan i drugi timunjeri prijatelji moram birati riječ i reći da se slažem kako reda svakako treba uvesti ali, ako je ikako moguće, na malo bezbolniji način. Kroz institut opomene mogu se uvoditi pravila kroz nekoliko godina, jer nije mala stvar rezati lantinu i prekrajati jedro. Po ne znam koji put spominjem predavanje profesora Giovannija Panelle na Danima latinskog idra 2011. gdje on opisuje nastajanje i razvoj sličnih manifestacija u Italiji. Članak se može naći na web adresi: http://burtiz.otokprvic.info/gal/Blatinsko113H.htm

Latinsko idro je kao zadnje okupljanje starih brodova pod jedrima u godini zatvorilo sezonu. Napravilo se to u najboljem mogućem svjetlu, pogotovo kad se uzmu u obzir uvjeti koji su vladali. I sjetimo se samo dobrih stvari, one manje dobre zaboravimo i okrenimo se onom što nas uskoro očekuje. Organizatori, a i svi ostali optimistički pratimo namjeru organizacije Festivala mora, po uzoru na Brest i Morbihan, povodom skore dvadesete godišnjice Latinskog idra.