Koliko je Sredozemno more čisto?

| 11.11.2020 | Piše:
Jere Friedrich
| Foto:
Pexels


Sve glasnija su zvona koja zvone na uzbunu za spas svjetskih mora. I dok se na području kontrole izlova ribe nešto i učinilo, po pitanju zagađenja mora izgleda da se ne čini baš mnogo

Sredozemlje je od samih početaka čovječanstva bilo kolijevka civilizacija. Tu su se stvorili grandiozni pojmovi kao što su filozofija, demokracija, republika… Tu na njegovim obalama su se gradile piramide, nastajali su velebni gradovi, slavne države, tu su dolazili brojni narodi i borili se za svoj komadić mora učinivši ga tako morem čije su obale vjerojatno najgušće naseljene, i svakako morem s najvećim brojem razvijenih industrijskih gradova… Sve to dovelo je do toga da se danas Sredozemno more, a i naš divni sinji Jadran s njime, smatraju najzagađenijim morem u svijetu.

Pogledamo li kartu Sredozemlja i pobrojimo sve one velike gradove, pribrojimo im potom sve velike rijeke koje se ulijevaju u njega, i s njima sve one velike gradove koji leže na tim rijekama, sve velike tvornice, oranice i ostale industrijske pogone dolazimo do zaključka da je naše brižno Sredozemlje doista izloženo nevjerojatnom ekološkom pritisku koje čovjek vrši na njega.

Prema podacima UN-ovog programa za zaštitu čovjekove okoline procjenjuje se da se svake godine u Sredozemno more ispusti 650 milijuna tona fekalija, 129 tisuća tona mineralog ulja, 60 tisuća tona žive, 36 tisuća tona fosfata i 3,8 tisuća tona olova…

Ovo su samo podaci koji su službeno dostupni i poznati! Koliko još plastike i raznog komunalnog otpada dospije u Sredozemlje putem ilegalnih odlagališta i kroz nemar, to nikada nećemo saznati, ali već je i sama pomisao strašna.

 

 

O tome kako je otpad postao zanimljiv i unosan biznis ukazuje i podatak da je pred desetak godina pred talijanskim sudovima završio jedan znakoviti slučaj koji ukazuje na to da se talijanska mafija počela baviti i otpadom, točnije njegovim zbrinjavanjem. U tom je slučaju dokazano da je tvrtka koja je službeno preuzimala infektivni i radioaktivni otpad iz talijanskih bolnica bačve s tim opasnim tvarima samo bacala u more čim su napustili teritorijalne vode. Nakon pojačanih kontrola, prestali su te bačve bacati pred svojim obalama i preselili se. Prema dostupnim podacima te bačve su završile pred obalama Somalije i dovele do masovnog pomora ribe, što je onda nagnalo ribare da se pretvore u pirate i tako zatvore jedan ružni krug neodgovornosti prema prirodi i čovjeku.

I možda problem sa statistički poznatim i priznatim otpadom ne bi bio tako silno izražen kad bi to bio sav otpad koji dolazi u more, kao i kad Mediteran ne bi bio tako jako zatvoren kao što jest. U svjetskim razmjerima Sredozemno more je relativno skromno, i ono jednostavno nema toliki kapacitet samočišćenja. Na brojna druga mora se također vrši ogroman ekološki pritisak, ali njihova je prednost to što velike morske struje imaju aktivnu ulogu u održavanju higijene tih mora. Mediteran, a i Jadran s njime nemaju taj luksuz.

Ne budemo li se u dogledno vrijeme temeljito zamislili nad ovim činjenicama moglo bi nam se dogoditi da svojim unucima umjesto sinjeg mora, naše plave oranice, ostavimo smeđu beživotnu baru.

...