Zeleno gorivo, siva zona: Kasni li pravo za dekarbonizacijom mora?

BN 290
| 3.11.2025 | Piše:
Odvjetnik & LL.M. (IMO IMLI) Ante Vojković
| Foto:
Unsplash


Pomorska industrija na pragu je najveće transformacije u povijesti, one energetske. Međunarodna pomorska organizacija (IMO) donijela je strategiju kojom brodarstvo mora do 2050. postići gotovo nultu emisiju stakleničkih plinova. U praksi, to znači da se svijet brodova koji su desetljećima plovili na teška ulja i dizel goriva, sada ubrzano okreće alternativama: LNG (kao prijelazno gorivo), biogoriva, vodik, metanol i amonijak, pa čak i nuklearnim pogonima. No dok motori i tehnologija jure naprijed, drži li pravo korak s njima?

Pomorska industrija na pragu je najveće transformacije u povijesti, one energetske. Međunarodna pomorska organizacija (IMO) donijela je strategiju kojom brodarstvo mora do 2050. postići gotovo nultu emisiju stakleničkih plinova. U praksi, to znači da se svijet brodova koji su desetljećima plovili na teška ulja i dizel goriva, sada ubrzano okreće alternativama: LNG (kao prijelazno gorivo), biogoriva, vodik, metanol i amonijak, pa čak i nuklearnim pogonima. No dok motori i tehnologija jure naprijed, drži li pravo korak s njima?


Pravni vakuum

U srži problema je činjenica da međunarodno pomorsko pravo ne poznaje kategoriju „alternativnog goriva" kao izvor rizika.
Zato se pred IMO-om već otvorila inicijativa, koju su podržale i države i industrija, da se ispita prikladn ... (više u tiskanom i online izdanju)