Kartolina

BN 196
| 26.12.2017 | Piše:
Stanko Cuculić
| Foto:
Stanko Cuculić


Brzina in je bila standardnih trinajst milj, a dani su pomalo pasivali. Onda su pasali ekvator, i to je doneslo malo veselja aš su krstili oneh ki još nisu bili kršćeni

Bilo je to leto hiljadu devtsto šezdeset i sedme, šesti mesec, va Suesken kanalu. Opet rat. Izrael je napal Egipat. Nekoliko brodi va kanalu je potopljeno i kanal je zaprt, a kako se činilo neće se tako brzo otpret. Brod z ove naše štorije bil je va Venecije kade su krcali generalni karag za Crveno more. Venecija je zadnji porat ukrcaja, i ostalo in je bilo još ukrcat nekoliko kamijoni na kuvertu i partit. Ali kad su došle novitadi z Sueza partenca je, kako se i očekivalo, do daljnjega odgođena. Agent je donesal teleks od kunpanije da se situacija na Blisken istoku zakomplicirala i da se čeka, ali da će se brzo nać neko rešenje. A i moralo se j neč sredit aš ipak je to bila redovna linija z Jadrana za Crveno more, Jeddah, Port Sudan, Masawa, Asab, Aden, Djibouti i tako nazada, se skupa trejsetak dan.

Puno brodi pred Suezon je čekalo da projdu va Mediteran, ned njimi i nekoliko našeh, a čekalo se je pred Port Saidon za pasat put Crvenoga mora i dalje prema Indije, Japanu, Australije... Nakon par dan dobili su order da ukrcaju ful bunker, i provištu i parte kako je bilo i planirano, samo ova put via rt Dobre nade, oko Afrike! Nadopunu bunkera i provišti imeli su storit Cape Townu. I tako je put do Port Saida inače dug 2.800 milj ki je trajal četiri dana, sad bil dug 12.000 milj i imel trajat najmanje trejset dan... i onda isto toliko nazad...

Mej ljudimi su se mogli čut sakakovi komentari. Janko ki je planiral dopust koncen sedmoga meseca, sad više ni mogla računat na to aš po tomu ča ih je čekalo mogli su se vrnut najranije koncen devetoga meseca, ako ne i kasnije. Asistent Miro je zarad tega kasnil na ispit za trećega makiništu ki se je održaval va deveten mesecu, a taman je va sedmen imel napunit dve leta navigacije, koliko mu je rabilo za treću klasu. Da ni bilo rata imel bi vrimena i okupat se i pripravit ispit, a i va deseten upisat Višu pomorsku. Sad niš od toga. Kasnit će leto dan... Svi su imeli neki plan, iako se dobro zna da se na moru niš ne more planirat, ali ljudi su ljudi, i oni na moru i oni na kraju, i svi neč snuju, ali čovik snuje a bog određuje...

Prošli su Gibraltar. Vrime je bilo dobro, makina je tužno broštulala, ali je makar broštulala, ko da je znala koliki je put čeka... Brzina in je bila standardnih trinajst milj, a dani su pomalo pasivali. Onda su pasali ekvator, i to je doneslo malo veselja aš su krstili oneh ki još nisu bili kršćeni. Potla tega su se malo valjali va Gvinejsken zaljevu, ne toliko od nekeh fortunali koliko od mrtvoga mora, da bi nakon dvajset i tri dana navigacije, bez da su se i jedanput fermali, jutro rano došli pred Cape Town. Pilot ih je već čekal i zajedno se vezali. Bunker je čekal, provišta isto i partenca je bila urdinana već na uru zapolnen. Malo ki je imel vrimena za skočit na kraj, ča pogledat ili kupit, a većina njih nikad tu ni bila!

Jedini ki je moral poć na kraj bil je mići od kamare. Desetak dan ga je bolel zub pa je agent njega i drugoga ofičjala ki ga je službeno kumpanjal, otpeljal kod zubara. Barba je drugomu ofičjalu naručil da mu, ako bude imel vrimena, kupi nekoliko kartolin panorami grada, da se doma javi. Isto su naručili i drugi, pa čak i telegrafista Mate ki nikad ni poslal doma ni pisma ni kartoline! Na polne su svi bili na brodu; i drugi ofičjal s kartolinami i mali kamare z jednen zubon manje.

Kartoline su bile napisane i predane agentu, i to sve osin Matove ki je svoju na zalepil prijemnik!

- Mate, opet nisi poslal kartolinu!? - čudil se je barba kad je va stanicu donesal telegrami za kunpaniju va keh javlja da su partili i da su bunker i provišta ukrcani, i da agentu javi ETA (vrime dolaska).

- Kad već nisan mogal na kraj, aš san provištu primal, onda bar da vidin taj Cape Town na kartoline... - odgovoril mu je Mate.

- Imaš ti pravo. Mi ki smo kartoline poslali, a i ja med njima, dali smo našen doma da misle kako uživamo va ovako lipen gradu, a za pravo reć ni videli ga nismo... - zamišljeno je rekal barba, obrnul se i uputil va chartroom, da još jedanput provjeri rotu i distancu do Adena.

...