Kako je nekad bilo

BN 186
| 2.3.2017 | Piše:
Stanko Cuculić


Nikad va portu nismo bili manje od pet dan, a nekad smo bili veženi i po petnajst, pa i više dan

Posle večeri va meseru od posadi obično počnu ćakuli, raspravi, diskusije i nadmudrivanje o semu i sačemu. I podura to do devet, nekad i do deset večer! Vavek neki ima neč pametnoga za reć. Vavek se najde neki ki će kontrirat, vavek se najde neki ki će poslišat, i neki ki neće, i baš svaki meser ima onih ki igraju briškulu i trešetu i drže se ko da ne čuju. Oni ki su novo ukrcani povedaju kako oni na zadnjen brodu nisu delali ovako kako sad delaju, kako ova čif i noštromo previše zahtjevaju, pa se onda neki drugi javi i počne govorit kako su oni na neken drugen brodu delali na neki treći način, i da je to bilo puno bolje... i tako cela večer pasa, a da na kraju niki niš zapravo ne reče, i niš se ne zaključi aš, za pravo reć nisu ni imeli ča zaključit, kad ionako niš ne moru promenit. Nekad je tema i ča drugo. Kad se ne poveda o delu onda su na tapetu plaći, dodaci, overtajm, panatika, ča ih pripada, a ča nisu dobili, i nezaobilazna štorija o tomu kako je nekad bilo. I oko toga se, za divno čudo, većina uglavnom složi i jednoglasno zaključi kako je prije bilo bolje!

I tako je jedne večeri sideć va meseru noštromo kuverti počel povedat svoju štoriju o tomu kako je on navigat počel još kod mladić kuverti, tamo negde hiljadu devetsto pedesetoga leta, i kako je onda, iako je bilo poratno vrime, puno toga bilo bolje regulano nego sad. Puno se više toga dobivalo i na puno toga na ča su onda imeli pravo, danas više nimaju.

- Na primjer – nastavil je on - vino ni bilo va panatike nego se je posebno obračunavalo, pa je bilo i bolje, aš se ni šparalo. Sakomu članu posadi na dan je pripadalo pol litri vina, a ako je brod bil parni i kaldaji se karbunon ložile fogišti su dobili po tri kvarti. Pa onda ako smo navigali ili bili va portu va tropeh, a to je bilo sve između jarčeve i rakove paraleli, imeli smo pravo na litru mineralne vodi dnevno, i litru ruma mesečno!

Makiništi su mesečno dobivali po četiri važića kondenziranoga mleka. Da ne spominjemo pravo na tropski klobuk, pa šugamani za znoj brisat, pa sapun, i to ne bilo ki, nego Zlatorog za robu prat, i povrh toga još i toaletni sapun. Dodatki da i ne spominjen! Bili su tu tropski dodatak na plaću, pa ratni dodatak za navigaciju va ratnen području... I još je toga bilo, samo se sad ne moren spametit! - nabrajal je noštromo.

- Daj daj noštromo! Ne povedaj bedastoći! Ma kako van je bilo bolje!? Da je para bila bolja i danas bimo na vaporih ložili karbun! - kontral mu je meho, ki nikad na pare ni navigal.

- Znaš ča, moj meho, se je onda bilo i bolje i lipše, a ti povedaj ča ćeš! Nikad va portu nismo bili manje od pet dan, a nekad smo bili veženi i po petnajst, pa i više dan. Porti smo znali bolje nego svoj žep! A danas... jutro dojdemo i zapolnen partimo. Niman vrimena ni kartulinu hitit na poštu, kamo ča drugo! A da i ne govorin o druženju posle večeri na gros bunkeru, ili na krme kad sunce na horizontu zahaja, a bonaca kod ulje, va onoj tišine, kakova je samo na parnen brodu, kad se čuje samo šum mora na prove i po krme, a mi do pasa goli, povedamo štorije, kako je ki va zadnjen portu pasal, kade su najlipše ženske, kade je najbolje trgovat, kade ča za doma kupit... -

I onda se je javil kadet ki je z asistenton va kantunu igral briškulu, ko za sebe govoreć: - Ma vidiš ti to, sve do sad nisan ni znal kako nan je grdo dokla ovako sedimo va klimatiziranemu meseru dokla je vani +40, pijemo mrzlu vodu kad ćemo i kuliko ćemo, i da se svaki dan moremo poć oprat va svojoj kupaoni, va svojoj kabini...

- A ne pozabi da će nas potirat z broda na godišnji nakon samo 6 miseci – nadovezal se asistent. - Ja nikad neću moć uživat ko moj nonić ki je navigal z noštromon kad su na brodu bili po dve leta, i kad su se lipo zbližili svi čekajuć na jedan zahod i kad su za oprat se dobivali po jedan bujol vodi aš su kaldaji trošile previše vodi pa je za njih ni bilo...

- Šmrkavci jedni! Nimate nikakovega rišpeta prema starejimi! Sran vas bilo! - jadil se je noštromo, a onda je meho mudro rekal braneć mladići: - E moj noštromo, ne voliš ti to grdo i teško vrime nego svoju mladost, a tako će i njin brzo bit...


...