Italija centar svjetske luksuzne brodogradnje
BN 200Ne postoje dva ista plovila. Svako se radi za poznatog kupca, čije se želje i prohtjevi maksimalno uvažavaju, ma kako neobični bili. Naravno, sve to ima i svoju cijenu. Cijena je poslovna tajna, ali kuloarske priče kažu da dužni metar takve jahte može koštati i milijun eura
Zahvaljujući Talijanskom institutu za vanjsku trgovinu - Agenciji
za promidžbu i internacionalizaciju talijanskih tvrtki (ITA) pri
Veleposlanstvu Italije posjetili smo, zajedno s još desetak novinara
iz Europe, okolicu Genove gdje su koncentrirana najveća talijanska
brodogradilišta za izradu mega-jahti.
Posjetili smo i neke od proizvođača nautičke opreme, poput recimo Veleria San Giorgio, najpoznatijega talijanskog proizvođača opreme za spašavanje, i Gianneschi, čuvenoga proizvođača brodskih pumpi.
Organiziran je i posjet novosagrađenoj Marini di Loano, jednoj od najvećih marina u ovom dijelu Genovskoga zaljeva, s kapacitetom od oko 1.000 vezova, ali ne brodica, već brodova, jahti i megajahti! Ne treba to čuditi jer u Genovi i krugu od stotinjak kilometara oko nje, prvenstveno u okolici La Spezije i Viaregia, nalaze brodogradilišta svjetski poznatih proizvođača megajahti kao što su Benetti, Azimut, Sanlorenzo, Baglietto, Rossinavi, Perininavi Otam, Codecasa, i još mnogo manje poznatih brodogradilištima koji se bave izgradnjom jahti, ali i remontima i održavanjem. Jer kako broj ovakvih luksuznih brodova raste, a mnogi od njih su trajno stacionirani u ovom akvatoriju, tako je i potreba za njihovim održavanjem i remontima sve veći i profitabilniji posao.
Gotova 42 metarska jahta u brodogradilištu Codecasa čeka kupca i porinuće
Pomalo paradoksalno zvuči, ali brodogradnju velikih jahti nikada nije pogodila ona drastična recesija koja je desetkovala i malu i veliku brodogradnju. Velika luksuzna plovila su neprekidno imala svoje kupce, a posljednjih par godina ovaj segment brodogradnje bilježi dvoznamenkasti rast. Mnoga od ovih brodogradilišta započela su s proizvodnjom ‘50-ih godina prošloga stoljeća, prvo u drvu, a kasnije i stakloplastici. Sve su to bila mala uglavnom obiteljska brodogradilišta. Primjerice Sanlorenzo je u svojim davnim počecima proizvodio drvene brodove do 12 metara, a i Baglietto je bio poznat po svojim manjim brzim plovilima. Danas su sva ta brodogradilišta daleko odmakla od svojih početaka.
Do prije desetak godina većina luksuznih plovila bila je duga od 12 do 24 metara, međutim današnji su kupci sve zahtjevniji pa većina ovih brodogradilišta već gradi brodove od 30, 45 i 60 metara, a neki na stolovima imaju projekte i za plovila duža od 80 metara! Odavno se prerasla, nekoć magična granica od 24 metra.
Novogradnja megajahte od 48 metara u brodogradilištu Baglietto trenutno je u završnoj fazi. Svaki detalj izvodi se prema željama i prohtjevima kupca
Glavni salon jahti s prethodne fotografije, sve je gotovo do zadnjeg detalja
Ne postoje dva ista plovila. Svako se radi za poznatog kupca, čije se želje i prohtjevi maksimalno uvažavaju, ma kako neobični bili. Naravno, sve to ima i svoju cijenu. Cijena je poslovna tajna, ali kuloarske priče kažu da dužni metar takve jahte može koštati i milijun eura. Međutim u odnosu na početnu cijenu i onu na kraju kad se na plovilu realiziraju sve želje budućeg vlasnika, stvar može koštati i tri puta više! A koliko je to u brojkama najbolje kazuju podaci o bruto prihodu jednog od najvećih. Sanlorenzo je u 2017. godini imao ukupni prihod od oko 320 milijuna eura, što je više nego cjelokupna hrvatska brodogradnja. I velika i mala zajedno! Neka od ovih brodogradilišta proizvode dva do tri broda godišnje, dok najveći mogu proizvesti pet pa čak i više jahti.
Ono što je jako bitno jest činjenica da se vrijeme gradnje značajno skratilo. Tako nekim brodogradilištima sada treba tek malo više od godine dana za gradnju primjerice 35 metarske jahte, što je izuzetno kratko vrijeme za realizaciju takvog tipa broda. Organizacija posla, iskustvo brodograditelja, projektanata i brojnih kooperanata ključ su takvog načina gradnje. Većina njih ima samo 20-ak% od ukupnog broja radnika koji su svakodnevno u brodogradilištu. Primjerice Baglietto ima samo 60 zaposlenika, ali tijekom gradnje broda ili brodova po brodogradilištu se vrzma i do 250 radnika, uglavnom kooperanata. Stalno zaposleni u brodogradilištu su uglavnom dizajneri, projektanti, marketing, komercijala i uprava. Sanlorenzo ima nešto manje od 200 zaposlenika, a u brodogradilištu ima i do 1.000 radnika!
Brodogradilište San Lorenzo. Najveća zatvorena hala na Mediteranu visoka je 32 metra i duga 186 metara
Veliki 700-tonski travel lift u brodogradilištu Baglietto
Ovako brza gradnja moguća je samo ako se radi cijele godine, što znači da se sve radi u zatvorenim halama. Zbog velikog rasta i sve većih gradnji skoro svi imaju jedan zajednički problem, a to je kronični nedostatak prostora. Svi imaju planove za gradnju dodatnih hala, dokova, sinkroliftova, što najbolje kazuje koliki je rast ovog segmenta brodogradnje.
I remont megajahti predstavlja veliki posao
Mnogi proizvodnju imaju raštrkanu na više mjesta, što sigurno povećava troškove. Ono što ovu brodogradnju čini izuzetno važnom za Talijansko gospodarstvo je i to što više od 80% opreme na ovim brodovima dolazi upravo iz Italije, i plod su njihovoga rada i dizajna.
Samonapuhujući prsluci u izradi
Sva plovila koja se grade u ovim brodogradilištima nastala su kao rezultat rada vrhunskih dizajnera, dugogodišnje tradicije brojnih proizvođača opreme, odlične organizacije i vrhunskih majstora koji sudjeluju u gradnji od početka pa do porinuća broda. Zbog ovako velike koncentracije brodogradilišta na malom prostoru u uskom pojasu Genovskog zaljeva, s pravom možemo ustvrditi da se upravo ovdje nalazi svjetski centar gradnje luksuznih plovila.
...
