Glazba i more ne mogu jedan bez drugog
BN 256Meri Cetinić, Marko Bralić i Zoran Ukić o moru u pjesmama kojim mu pjevaju: More je naša sreća, naša izvornost i naša sudbina
More, more, more, more More, more, o, more...
I to sunce što nad tobom tako sije
I taj galeb što nad tobom leti
I opojni miris bora
Svo to tvoje blago
Dalo si nam ti..
More i ljudi, more i pjesma, more i poezija, ma umjetnost bilo koje vrste i more oduvijek su, a u našem obalnom podneblju i na otocima će, nadamo se, i zauvijek ostati u - neraskidivim vezama. Ima nešto u tom moru što je ne samo očita inspiracija, već i pogon, užitak koji potiče na stvaranje i njegovanje baštine koju je more rodilo. Svaki pomorac, mornar, nautičar znat će zašto je odabrao baš more za profesiju ili za odmor, iako možda neće uvijek znati odabrati one najviše i najpotpunije riječi koje će dočarati istinsku čaroliju suživota s morem. No, osjećat će ih i bivati uvijek isto privučen.
Danas se bavimo onom glazbenom i divnom navikom stvaranja pjesama o moru. Za to smo kontaktirali troje izvođača kako bismo barem na ovaj način iskazali zahvalnost svima onima koji u našoj zemlji pjevaju o moru, s morem, na moru jer more samo već uživa njihovu, a onda i veliku pažnju njihove publike. Iako je glazbenika mnogo i ne bi bilo realno obuhvatiti svakoga, ipak vjerujemo da smo učinili dobar izbor razgovarajući s Markom Bralićem, stožernim narednikom i zapovjednikom Klape Hrvatske ratne mornarice "Sveti Juraj”, zatim s predstavnikom življih, pop-rock skladbi o moru, Zoranom Ukićem, bubnjarom popularne Daleke obale te, dakako, i s prvom među damama koje su moru dale svoju jedinstvenu i zauvijek "važeću” interpretaciju, glas i atmosferu moru u istoimenom bendu, s našom velikom Meri Cetinić:
-Imala sam tek dvadeset godina kada je pred mene stavljena informativna verzija kasnije mega popularne pjesme – More, skladatelja Slobodana Kovačevića. Ujedno, to je bila i moja prva pjesma koju sam otpjevala na hrvatskom jeziku ne znajući kakva će ju popularnost stići. Mjesec dana sam sjedila, razmišljala, uvježbavala, a u pjesmu sam dodala i klavirske dionice. Sjećam se da sam tražila svoj autorski način, svoju interpretaciju te pjesme i mogu reći – nije bilo jednostavno. O uspjesima i velikim hitovima uopće nisam razmišljala, nego samo o tome da svi damo sve od sebe i da moj doprinos ispadne najbolje što znam. Publika je na kraju osjetila našu uvjerljivost, iskrenost i ljubav prema moru (kojeg ionako svi volimo) i očito smo to napravili na jedan dobar način jer pjesma je evergreen koji traje već 50 godina!, rekla nam je Meri Cetinić.
Kada otputujemo gdje ga nema – more nam fali
Za nju je more, kako nam je ispričala, neiscrpna tema jer je samo po sebi toliko lijepo, zdravo, pruža osjećaj dubine koja se nekako prenese i na čovjeka, ta je dubina tajnovita i lijepa, kaže Cetinić:
- Mi s mora znamo koliko nam fali kada se od njega udaljimo u krajeve koji nisu uz more. Ljudi s inspiracijom, umjetnici od mora uvijek znaju uzeti najbolje. Iako kod nas postoje klišeji, riječi koje se ponavljaju, slične melodije, još uvijek ima i onih pjesama koje odskaču, koje su originalne i drugačije, poput Runjićevog Galeba kojeg je fantastično opjevao pok. Oliver Dragojević, kazala nam je Meri Cetinić i podijelila jednu pomalo ironičnu anegdotu iz svoga života vezanu uz more:
-Jednom prilikom otac me kao dijete odveo u posjetu jednoj časnoj sestri s Pila u Dubrovniku, tamo je bio mul na kojem su se sestre kupale, a ja nisam još znala plivati. No, i to se promijenilo jer me otac u jednom trenutku bacio s mula u more, sjećam se kao danas, malo sam se prčkala da isplivam, ali od tog dana sam izgubila strah od nepoznatog te sam po povratku na Korčulu uz samostalnu želju i trud – proplivala kako treba. Ma more, more je mir, preporođenost, more je naša sreća, zaključila je Cetinić.
„Pozdrav Klapi „Sveti Juraj" Hrvatske ratne mornarice u Kini!"
Drugi veliki zaljubljenik u more i pjesmu s kojim smo razgovarali jest voditelj Klape HRM „Sveti Juraj", zapovjednik Marko Bralić. Ova je klapa svoj prvi, ujedno i nastup koji je publiku ostavio bez daha imala još 2001. kada je nastupila predstavljajući Hrvatsku na međunarodnom vojnom susretu u francuskom Lourdesu:
-Tada još nismo imali viziju, ali smo pred vojnicima otpjevali jednu sakralnu pjesmu i postali smo atrakcija za sve vojnike. Nastupili smo u svečanim bijelim mornaričkim odorama i tako je oživio naš vokalni sastav. Od tada do danas pjevali smo po svim meridijanima i paralelama, u odorama naše pobjedničke Hrvatske vojske i vjerujemo da svojim nastupima suptilno prezentiramo i našu zemlju, ali i našu vojsku, ispričao nam je Bralić.
A da je tome tako govori i reakcija kineskog vojnog i državnog vrha na klapske zvukove koji su očarali:
-Nakon što su nas kineski kolege slušali kako pjevamo u Dubrovniku, pozvali su nas da budemo njihovi gosti 2012. u Šangaju i Pekingu na punih 8 dana. Održali smo 5 koncerata, sve pjesme bile su titlane i na kineski jezik, a oni su nama u čast u šangajsku luku poslali svoj ratni brod, odnosno nosač helikoptera sa 150 članova posade i transparentom: „Pozdrav klapi HRM-a u Kini!". Ma što da Vam kažem, bili smo ugošćeni kao Rolling Stonesi. Kada sam ih upitao – Kako to da su nas pozvali u Kinu, rekli su mi da su u našoj pjesmi u Dubrovniku osjetili nešto iskonsko, izvorno, originalno, a posebno su bili fascinirani da pjevamo za svoju domovinu. Htjeli su da njihovi, kineski vojnici to, također, dožive. S takvim se reakcijama stalno susrećemo. Iako stranci ne razumiju o čemu pjevamo, oni uvijek dožive tu harmoniju, melodiju, emocije, toplinu, nježnost, bude i suza…
Što i nije čudno, nastavio je Bralić, jer klapska pjesma zaista dira u dušu:
-Znate one stihove iz pjesme „Traži se dečko", riječke grupe E.N.I.: „...romantično srce mornara u bijelom odijelu…", time bih opisao i fenomen nas okupljenih u Klapu „Sveti Juraj". Klapska je pjesma vezana uz naše more, tradiciju, događaje u životima ljudi na cijelom Jadranu i upravo to je ono bogatstvo koje i mi pronosimo kroz našu pjesmu, tim više što smo i sami mornari. Mornari, u sebi imaju tu staloženost, mirnoću, karizmu koja, uvjeren sam, proizlazi iz kontakta koji imaju s morem, kazao je Bralić.
Mornari su, nastavio je naš sugovornik, prije digitalnog doba, na svojim putovanjima puno razmišljali o domovini, svojim djevojkama i ženama, pa su tako i sve pjesme koje su nastajale odisale tom čežnjom, romantikom, emocijama, a tu je onda i more koje je samo po sebi vječna inspiracija:
- Sklon sam vjerovati da je za nas koji živimo uz more – ono privilegija. Osim toga, ljudi koji provode vrijeme ploveći plavetnilom obično intenzivnije i emotivnije doživljavaju sve one koji su mu poslani na put (na kopnu op.a) jer morska prostranstva bude nostalgična raspoloženja i ozbiljnija promišljanja o životu i njegovom smislu, zaključio je Bralić.
Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj" ponosi se svojim radom i djelovanjem, posebno kada je u pitanju autorska skladba „Plovit se mora" koja je u svibnju ove godine, a na prijedlog Pomorskog fakulteta u Rijeci proglašena himnom svih pomoraca. Pjesmu su kao službenu himnu podržali svi važniji dionici pomorskog segmenta: sindikati, „Jadrolinija", udruge pomoraca i kapetanske udruge duž Jadrana, fakulteti i škole, a uz to istoimeni je album dobitnik Porina u kategoriji najboljeg albuma folklorne pop i rock glazbe.
Mornarička klapa iz Splita je snimila i spot za još jednu autorsku pjesmu s tematikom mora koja se zove „Kraljica mora" i to u zavjetnom svetištu hrvatskih pomoraca Majke Božje na Trsatu te na brodu „Kraljica mora" koji služi za izobrazbu srednjoškolaca i studenata pomorskih obrazovnih ustanova.
Zoran Ukić iz Daleke obale također nam je dao specifičan pogled na more i njegovu povezanost s glazbom iz perspektive benda koji više od 20 godina u pop i rock, a opet dovoljno mediteranskoj maniri bogato provlači more kroz svoje pjesme:
- Nama je ta navezanost na more nekako ukorijenjena pa, dok nas netko ne upita, o njoj pretjerano i ne razmišljamo. Odrastajući uz more teško je ne osjetiti njegovu zadanost, snagu i utjecaj, tu raznovrsnost koja kao da sve sadrži – i nježnost i usud života i prirode, bliskost zavičaja i zov dalekih obala. Klasičniji žanrovi često odražavaju epsku dimenziju života na moru dok naše melodije dolaze uglavnom iz suptilnijih slika i boja beskrajnog ljeta, plaža, brodova, borova, radosti i zanesenosti ljepotom. Vjerujem kako je taj osnovi ugođaj prepoznatljiv i onda kad o moru sviramo blues… A ljubav je sastavni dio u toj inspiraciji i povezana je s morem u nebrojenim motivima.
Koja Vam je osobno najdraža pjesma Daleke obale kojoj je more glavna kulisa?
Teško ih je uspoređivati. Tu je "Morska vila”, prava oda opuštenoj ljepoti okupanoj valovima i ljetom, a tu je i "Sušac blues”, pjesma u kojoj smo sami s onim drugim, ozbiljnijim morem koje zaziva jugo, buru, neveru… Publika zna sve tekstove i izgleda kako voli sve naše pjesme o moru. Divno je što se mnogi mogu naći u tim pjesmama, a posebice se ponosim što nas slušaju mornari. Često prepričavam scene kakve mi je opisivao pomorac, moj prijatelj iz djetinjstva: negdje daleko u Maleziji, tisuće milja daleko od Jadrana, opušteno u brodskom salonu hrvatski pomorci pivaju "Ruzinavi brod”, a onda kapo viče: "A, sada makina!” I piva se "Od mora do mora kraj brodskog motora…” Za svakog umjetnika velika je nagrada taj osjećaj pripadanja.
Zašto glazbenici vole more, zašto publika voli more u pjesmama?
Nije lako odgovoriti na to pitanje, a da se ne potone u patetiku. Inspiracija je vječna i s morem i o moru sve se može opjevati. Od poletne kalifornijske ljetne vizure u "Surfin’ USA” The Beach Boysa pa do iskonske tuge u portugalskom fadu. Sjetimo se brojnih izvrsnih pjesama o moru od nama najbližih Talijana, Grka i Francuza. More je život sam i njegov utjecaj na ljude u priobalju je njihova sudbinska odrednica…
...
