1. RAZNO

Domaći izdajnici i poštena inteligencija

Moram priznati da nisam vjernik, da ne pripadam nijednoj stranci, i da samo pokušavam svojim poštenim radom preživjeti u ovoj zemlji, jer nažalost prestar sam da se ukrcam na prvi vlak s izbjeglicama i krenem prema Zapadu. Zbog toga neki kažu kako nisam domoljub, jer domoljubi mogu biti samo pravi katolici, a to što sam po nacionalnosti Hrvat ne znači automatski da sam "Pravi Hrvat", jer to se ne priznaje ako nisi vjernik i domoljub. A i dok svira himna stojim mirno i ne držim jednu ruku na srcu, a drugu u državnoj kasi.

Nažalost nisam umrežen u udbašku, ni sisovsku, ni sudačku, ni političku mafiju pa ne mogu muljati s kreditima i zemljištima, ne mogu sam sebe imenovati na neko mjesto koje bi mi osiguralo pristojne prihode. Jednom riječju ja sam nitko i ništa, zbog čega sam vjerojatno po više kriterija izdajnik i nevjernik. Osim toga znam da su vjernici svih vjera dokazano manje tolerantni, često isključivi i netrpeljivi prema ostalima, naročito nevjernicima. A vjera se kod većine manifestira samo vanjskim protokolarnim obilježjima zaklinjanja u vjeru i domovinu uglavnom u cilju vlastitog probitka. Vjeru treba živjeti svakodnevno. Niste vjernik ako kradete i maltretirate ljude oko sebe. Tolerancija i uvažavanje različitosti sastavni su dio vjere, i ako toga nemate niste ni pravi vjernik, a ako niste vjernik onda niste ni Hrvat, pa ne možete biti ni domoljub. I slijedom toga popis domoljuba trebao bi biti vrlo kratak. Ali ispravit će oni moju iskrivljenu logiku. Smiješi nam se prosvjetljenje! Čujem da nema više zajebancije, da ćemo svi krenuti u politiku duhovne obnove nacije, iako ne znam koga i u ime čega, i što ćemo to obnavljati. Ali možda tu leži moja šansa, jer ako ništa drugo bit ću "duhovno obnovljen" pa ću lakše podnositi sva ova sranja i laprdanja koje nam svakodnevno serviraju oni koji "znaju" što je za nas najbolje.

Očekivao sam da će u prvim danima od dolaska nove garniture na vlast biti govora o tome kako riješiti glavne probleme ove države, kamo će nas nova vlast usmjeriti, i što to mi svi moramo napraviti da bismo konačno ugledali svjetlo na kraju tunela. Mislio sam da će biti govora o proizvodnji, izvozu, zapošljavanju... Ali toga nema. Svakodnevno, na društvenim mrežama priča se o sudbinama ljudi koji su otišli iz ovog hrvatskog cirkusa i uglavnom se čuje kako je većina otišla jer su morali, jer su ovoj zemlji bili suvišni. Vlastita domovina ih je otjerala birokracijom, nepotizmom, lopovlukom i klijentelizmom. Javni prostor ove zemlje okupirali su i zagadili novokomponirani, niotkud iznikli političari, bez znanja i vještina nužnih za pokretanje gospodarstva, ali zato mogu beskonačno pričati gluposti o domoljublju, udbaštvu, ustaštvu i lustriraciji, ma što to značilo. A lustrirati treba uglavnom "one druge" jer "naši" su bez mrlje. A "naši" su što je moguće više desno, jer čak i oni s lijeve polovice desnoga su vrlo upitne i sumnjive prošlosti.

Nažalost slažem se da bi lustraciju trebalo provesti, ali onu da se konačno raščiste sve afere i akteri privatizacijskog tsunamija koji je poharao ovu zemlju od '90-ih naovamo, od kojeg se nikada nismo oporavili i koji je zapravo jedan od glavnih krivaca što smo na dnu Europe po mnogim kriterijima, što imamo skoro 300.000 nezaposlenih, što je u blokadi oko 324.000 građana, što preko 25.000 radi a ne prima plaću, što 630.000 umirovljenika prima manje od 2.000 kuna mirovine, što 60.000 predškolske djece raste u siromaštvu, što djeca na nastavu idu gladna, što broj zaposlenih stalno pada, i što u Hrvatskoj ima sve manje Hrvata, tako da je samo prošle godine nestao jedan omanji gradić. I konačno da se otkrije koliko je novca prikupljenog za oružje u domovinskom ratu i tijekom pretvorbe banaka završilo i na čijim računima. Ali ne treba razjasniti samo ove afere iz prošlosti, već i ove današnje koje se redaju kao na traci, a rješavaju kao trakavica. To treba konačno raspetljati bez uplitanja političke mafije. Jer Hrvatska je po svemu što posjeduje, po položaju, po ljudima i prošlosti trebala biti mala Švicarska. A umjesto toga čvrsto smo zasjeli na začelju, i gledamo u leđa mnogih zemalja kojima smo još pred tridesetak godina bili uzor. Nažalost nove "genijalne" ideje kojima nas bez suvislog reda i poretka svakodnevno obasipaju iz vrhovne vlasti, daju malo nade da će se stvari tako brzo promijeniti nabolje.