Brod je u opasnosti od stradavanja u trenutku kad se rađa i krsti
BN 248„Najveće sile kojima je brod izložen tijekom svog životnog vijeka često bilježimo prilikom njegovog rođenja, odnosno porinuća, dok klizi na saonicama niz saonik u more. Naime, u trenutku kad se krma počinje dizati iz mora, a pramac klizi po navozu, brod se nađe na ‘vagi’. To mora trajati što kraće, jer može doći do oštećenja trupa, pa čak i njegovog puknuća po sredini,” rekao je za BURZU NAUTIKE dipl. inž. brodogradnje Željko Monjac
Ceremonija porinuća broda, odnosno trenutak njegovog istovremenog rođenja i krštenja, oduvijek je smatrana iznimno važnim događajem kako za brodovlasnika tako i za brodograditelje. To je važan trenutak i za sam brod, kako nekad tako i danas, jer mu se i kuma obraća kao živom biću, dajući mu ime. Nakon krštenja, poželi mu dugu i sretnu plovidbu. Svi koji nazoče toj svečanosti imaju na umu izreku: „Brod je siguran u luci, ali to nije smisao njegova postojanja.” Zato je svečana ceremonija porinuća istodobno puna i veselja i strepnje.
Kažu da je loš predznak kad se boca pjenušca ne razbije o pramac
Prema vjerovanju, odnosno praznovjerju brodograditelja i pomoraca, budućnost broda „može se iščitati” iz niza detalja, počev od polaganja kobilice, preko same gradnje, do porinuća i krštenja te opremanja i probne vožnje. Tako se lošim predznakom smatraju problemi do kojih može doći prilikom porinuće, primjerice ako se boca pjenušca ne razbije o pramac. U tom slučaju mnogi će reći da brod „sigurno” neće imati sreće u plovidbi. U vrijeme jedrenjaka, pa i kasnije, ne samo da nije bilo dobro isploviti u petak, nego na taj dan nisu održavana ni porinuća brodova, da se ne bi razljutilo bogove mora.
Kad je riječ o zalijevanju broda raznim tekućinama prilikom krštenja, a sve sa željom da ga prati sreća u olujama koje ga čekaju čim dotakne vodu, priča je stara koliko i gradnja brodova. Tako legende kažu da su stari Grci, Vikinzi i Tahićani, i ne samo oni, prilikom porinuća svojih brodova žrtvovali zarobljenike kako bi udobrovoljili bogove mora. Kasnije se kod porinuća počelo žrtvovati volove, ovce ... Nakon što je u toj ceremoniji krv zamijenilo vino, zanimljivo je spomenuti da su Grci prilikom porinuća pili vino, a brod bi, za sreću, obilato zalili vodom. Navozi po kojima su jedrenjaci klizili u more mazani su i lojem te kitovim uljem.
Brod je na najvećem iskušenju dok klizi niz navoz
„Najveće sile kojima je brod izložen tijekom njegovog životnog vijeka često, ne uvijek, bilježimo upravo prilikom njegovog rođenja, odnosno porinuća, dok niz navoz klizi u more. Porinuće dijelimo u četiri faze: prva je kad brod na saonicama putuje niz saonik u more; zatim, kad se na dijelu koji je ušao u more stvara uzgon; treća faza je najopasnija, jer su to trenuci kada se krma počne dizati, a sva težina je na pramcu. Jer, u trenutku kad se krma počinje dizati iz mora, a pramac još klizi po saoniku, brod se na njega oslanja samo u jednoj točki, odnosno nađe se na ‘vagi’. To mora trajati što je moguće kraće, jer se pojavi maksimalni moment savijanja trupa. Pritom može doći do oštećenja broda, pa čak i njegovog puknuće po sredini. Zbog svega navedenog projektanti brodogradilišta rade dijagram porinuća, odnosno raspored sila na strukturu trupa, što ovisi o težini broda. Primjerice, u brod dužine 200 - 220 metara ugradi se od 10.000 do 13.000 tona čelika. Na osnovu izračuna projektanata u brod se ugrađuju pojačanja kako bi podnio sile koje na njega djeluju dok klizi u more. Četvrta faza je otplov, odnosno odmak broda od navoza, i tek tada svi mogu napokon odahnuti. Da je porinuće broda vrlo ozbiljna operacija, u koju je svaki put uključeno stotinjak brodograditelja raznih zanimanja, govori i činjenica da ga u 3. maju provode prema Naredbi o porinuću. Ta naredba govori što sve treba napraviti i kako da bi brod bez problema klizio u more. Pritom glavninu posla odrade brodski tesari, počev od nanošenja bazne i klizne masti na saonik, na dvije trake dugačke koliko i brod, te na podvodni saonik, do navlačenja potrebnog broja saonica pod brod i postavljanja drvenih pakovanja. Jedne saonice su dugačke 8 metara, a navlače se po cijeloj dužini na obje trake saonika. Nova bazna mast nanosi se na te dvije trake pod krmeni dio broda, a već rabljena mast pod pramčani dio, gdje je manje opterećenje. Gradnja broda počinje od krme, gdje se ugrađuju motor i nadgrađe pojedinačne težine do 300 tona. Zbog veće koncentracije težine broda na krmi, pod taj dio broda zbog opterećenja dođe i veći broj potklada, odnosno čeličnih tornjeva visine 1,5 metara, koje mogu podnijeti pritisak do 50 tona po kvadratnom metru. Klizna mast nanosi se u debljini od jedan do dva centrimetra, jer treba paziti da je brod ne istisne svojom težinom dok klizi u more,” rekao je za BURZU NAUTIKE dipl. inž. brodogradnje Željko Monjac, koji je cijeli svoj radni vijek od 37 godina proveo u riječkom brodogradilištu 3.maj. Pritom je, među ostalim, bio rukovoditelj ureda tehnologije trupa te rukovoditelj navoza.
Brod klizi u more brzinom od 30 km/sat
Kad kuma presječe uže, a boca pjenušca se razbije o pramac, rukovoditelj porinuća u tom trenutku na komandnom pultu pritisne dugme, te pritom električnim putem oslobodi zaporne mehanizme koji drže saonice na kojima je pričvršćen brod, koji krene niz navoz uz potisak od oko 50 tona svake od dviju preša postavljenih na sredini ispod lijeve i desne strane trupa. Brod pritom ubrzava i klizi niz kosinu od dva – tri stupnja najvećom brzinom od osam do devet metara u sekundi, odnosno oko 30 km/sat, što je poprilično brzo. Inače, svaka od dviju preša ima maksimalni potisak od 800 tona.
Pramčana kolijevka i drveno pakovanje
„Zadnja saonica na pramcu je pramčana kolijevka. To su dvije zakrivljene saonice jedna na drugoj između kojih je nanesena klizna mast. Prilikom okretanja broda, okreće se i kolijevka pa se vertikalna sila rasporedi na veću površinu i time smanji pritisak na strukturu brodskog trupa.
Između saonica i dna broda postavljaju se klinovi i drveno pakovanje koje se sastoji od uzdužno i poprečno postavljenih i međusobno povezanih drvenih greda. Visina pakovanja ovisi o formi broda, te je na ravnom dijelu dna broda najmanja ili je uopće nema, a na krmi je najveća,” pojasnio je Monjac.
Kuma za uspomenu dobije repliku sjekirice
Prije porinuća broda odradi se proba s bocom – dvije pjenušca, koje se pritom moraju razbiti o pramac da ne bi bilo neugodnog iznenađenja kad kuma presječe uže. Prema formi trupa treba pronaći najbolji kut pod kojim će boca udariti o brod.
„Nisu točne tvrdnje da se boca nareže prije porinuća kako bi se lakše razbila, jer je pjenušac u njoj pod tlakom te bi mogla prsnuti na mjestu gdje je stanjena staklena stijenka,” dodao je naš sugovornik
Za presijecanje užeta s kojem je vezana boca pjenušca koristi se ceremonijalna sjekirica, posebno za to napravljena uglavnom od nehrđajućeg čelika, koja se drži u lijepo izrađenoj drvenoj kutiji. U 3. maju svaka kuma za uspomenu na kumče (brod) i taj događaj na poklon dobije manju repliku sjekirice. U Japanu se prilikom porinuća za presijecanje užeta s bocom pjenušcem koristi sjekirica napravljena od srebra, koja se nakon svečanosti pokloni vlasniku broda. Japanci kod porinuća broda iz krletke puštaju ptice, jer se vjeruje da će one pomoći brodu da se sigurno vrati kući.
Kad brod „ne želi” u more
Noćna mora za brodograditelje je ako brod prilikom porinuća stane na navozu, odnosno ako „zariba” krećući se na saonicama niz saonik jer je njegova težina istisnula kliznu mast ili klizna podloga nije bila dovoljno kvalitetna. Odnosno, možda je bio upitan viskozitet klizne masti. Tako se dogodilo da je mitski brod Berge Istra, nosivosti 220.000 tona i dugačak 314 metara, izgrađen u Uljaniku 1972., stao na navozu prilikom porinuća jer se zbog hladnoće skrutila klizna mast. U pomoć su pritekli vojni stručnjaci za eksploziv, koji su uporabom malih količina eksploziva, takozvanim točkastim miniranjem, razbili drveno pakovanje da bi se brod mogao ponovno spustiti na čelične potklade. Berge Istra je izgrađena od dva dijela, koji su potom zavareni u jednu cjelinu. Brod je pod nikada do kraja razjašnjenim okolnostima potonuo 30. prosinca 1975. kod Mindanaa na Filipinima. Od 32 člana posade spasila su se samo dvojica Španjolaca.
U Brodosplitu su muke po porinuću imali 11. studenog 2002. kad je na navozu „zaribao” 229 metara dugačak i vrijedan 36,5 milijuna $ tanker Elka Aristotle, građen za jednog grčkog naručitelja. Pripreme za nastavak porinuća tog tankera potrajale su do 30. prosinca te godine kad je n napokon uspješno otklizio u more. Prilikom gradnje Elke Aristotle smrtno su stradala dvojica radnika, a jedan je teško ozlijeđen.
Tragičnom izbijanju požara na brodu Ragna Gorthon u 3.maju 1971. kad je smrtno stradalo 15 brodograditelja, prethodio je čitav niz „znakovitih” događaja. Prvo je odgođena ceremonija porinuća za četiri dana zbog jake bure, zatim je uslijedila cijela drama oko toga što se boca pjenušca od prve nije razbila o pramac Ragna Gorthona, da bi pri drugom pokušaju kuma broda sjekiricom promašila uže s pjenušcem. U pomoć je priskočio jedan uzvanik, koji je pomogao kumi da presječe uže, a pjenušac se razbio o brod. Međutim, tu nije bio kraj nevoljama, jer brod nije otklizio u more, ostao je na navozu, na zaprepaštenje brodograditelja i uzvanika. Problem je bio u tome što je nevrijeme prethodno oštetilo podvodni dio navoza, a prilikom sanacije tog oštećenja ozlijeđen je jedan ronilac. Navoz je ubrzo popravljen, a brod je nastavio put u more.
Michell Obama je tek iz treće pokušaja razbila bocu pjenušca
Da opisanih problema prilikom porinuća imaju i planetarno poznate kume govori i situacija u kojoj se je 2015. našla bivša prva dama SAD - a Michell Obama. Ona je bila kuma nuklearne podmornice Illinois, a prilikom njenog krštenja boca pjenušca nikako nije htjela da pukne. Gospođa Obama je tek iz trećeg pokušaja uspjela razbiti bocu, udarivši njome krajnje odlučno i snažno o pramac. Inače, Michell je rođena u Chichagu, u državi Illinois, pa ne čudi što je upravo njoj pripala čast da bude kuma spomenute podmornice.
Pjenušac popili, a bocu napunili vodom
Britanci su u 15.stoljeću prilikom krštenja brodova Kraljevske mornarice imali običaj da kraljev izaslanik ispije vino iz srebrnog ili zlatnog pehara, usput bi malo poškropio i palubu, a pehar bi bacio u more. Te skupocjene pehare brodograditelji su lovili mrežama, koje su prethodno razvukli ispod broda. To razbacivanje državnim novcem prekinuto je 300 godina kasnije, kad je Kraljevska mornarica zbog porinuća velikog broja brodova u kratko vrijeme, skupocjene pehare zamijenila neuporedivo jeftinijim bocama vina. Pjenušac je kod porinuća ušao u modu potkraj 19. stoljeća, a anegdota iz tog vremena govori da su brodograditelji prilikom porinuća jednog britanskog bojnog broda krišom popili pjenušac namijenjen porinuću, a praznu bocu napunili vodom. Da bi prikrili tu svoju nepodopštinu, koja je ubrzo prerasla u skandal, bocu su dobro omotali ukrasnom vrpcom, kako se ne bi vidjelo da je u njoj voda. Kuma broda, gospođa plemenitoga roda, u tri je navrata pokušala razbiti „šampanjac” o pramac, ali se boca svaki put odbila od čelične oplate, jer je bila (pre)dobro omotana tkaninom. Nedugo nakon tog ceremonijalnog problema prilikom porinuća, brod je imao nesreću, a pritom je život izgubilo nekoliko desetaka ljudi.
Podmornicu krstili jabukovačom
U vrijeme prohibicije u SAD – u, od 1920. do 1933., umjesto vina, pjenušca ili viskija o pramac broda bi razbili bocu riječne ili morske vode, ovisno gdje će brod ploviti. Osim vode, još su korišteni vino od đumbira, zatim kokosovi orasi, pa čak i sladoled?! Prilikom krštenja jedne podmornice dobra je bila i jabukovača. Kad je riječ o porinuću podmornica, u Britaniji ih vole krstiti bocom piva, obično iz lokalne pivovare. Prilikom krštenja američke nuklearne podmornice Colorado 2016. godine, boca pjenušca je prije ceremonije ohlađena u posudi s vodom iz rijeke Colorado, a tek onda je razbijena o pramac. U Americi je sredinom 19. stoljeća vodom iz određenih rijeka kršteno nekoliko brodova, poput konfederacijske oklopnjače Virginije, krštene vodom iz rijeke Merrimack.
U 3. maju umjesto pjenušcem brod krstili kokosovim orasima
Prije pedesetak godina u 3.maju je građena serija brodova za Indiju, a prilikom njihovog krštenja, prema običaju naručitelja, umjesto pjenušca korišteni su kokosovi orasi, i to tri komada po jednom porinuću. Obzirom da su u to vrijeme kokosovi orasi bili poprilična egzotika u bivšoj nam državi, pojedini radnici uključeni u organizaciju svečanost porinuća našli su način kako da se osvježe s kokosovom vodom iz tog voća, a jedan od tri kokosa je netragom nestao uz „ malo čarolije”, odnosno, to nitko nije ni primijetio. Prema dogovorenoj proceduri, čim je brod krenuo niz navoz s pramca je bačen prvi kokosov orah, potom je sa sredine broda bačen drugi kokos, i na kraju treći s krme. U pripremi za ovaj ceremonijal, domišljati Trećemajci su probušili dva kokosova oraha te iz njih popili kokosovu vodu, inače bogato C vitaminom i Magnezijem, a kao zamjensku tekućinu u orahe su potom ulili običnu vodu „pojačanu” šamponom, da se što bolje pjeni kad se orasi razbije o navoz. Inače, kokosova voda nastane u kokosu, i može se odmah piti, a kokosovo mlijeko proizvodi se od „mesa” kokosa, koje se izreže i samelje, a iz te mase se istisne kokosovo mlijeko.
Treći kokosov orah je posljednji trebao biti bačen s krme, što je i učinjeno, s tim da je u more odletio njegov „dubler” napravljen od krpe. Nitko od uvaženih gostiju na svečanoj bini nije primijetio tu djetinju igru brodograditelja s egzotičnim voćem. Možda su Trećemajcima kao nadahnuće za ovu nepodopštinu s kokosovim orasima poslužili u tekstu spomenuti im britanski kolege, koji su popili pjenušac, a bucu napunili vodom.
...
