Betina 490

BN 127
| str. 048-051 | 23.4.2013 | Piše:
Ive Jurov
| Foto:
Krunoslav Mihić


Da mi je samo bilo biti blizu betinskih meštara drvene brodogradnje kad su čuli da jedna plastična barčica nosi ime najjačega utočišta hrvatske drvene brodogradnje, njihove Betine. Siguran sam da se čulo mnogo komentara, no čisto ne vjerujem da je ijedan bio povoljan. Betina i plastika? nespojivo u istoj rečenici. No, je li to baš tako?

Na početku valja reći nekoliko stvari o gajeti? ili gucu? Je li Betina 490 gajeta ili guc, na to pitanje nikada nećemo dobiti odgovora jer tko god da ju zove bilo kojim od ova dva imena naći će dovoljno neoborivih argumenata za obranu svojih teza. No jedno je sasvim sigurno: - ovo nije pasara! ? u skladu s time od ove se barke mogu i očekivati samo one karakteristike koje su i inače svojstvene ovim plovilima. Nema smisla govoriti o brzini kad je ovo jedna klasična deplasmanska barka, ne možemo govoriti ni o sunčalištima ni o ležajima ni o kužini... I ne moramo. Kada govorimo o Betini 490 govorimo o plovidbi koja predstavlja svojevrsni most kroz vrijeme. Imati Betinu 490 znači imati brodicu koja po mnogim svojim, prvenstveno maritimnim karakteristikama podsjeća na stare drvene gajete, a budući da je napravljena od stakloplastike, zahvalna je za održavanje i zanemarivanje koje je danas tako svojstveno suvremenom čovjeku. Mogli bismo reći da je Betina 490 sada postala poput masline u vrtu. Nudi ploda, a ne pita mnogo. I kao što maslina treba vrlo malo tako i Betina 490 pita tek siguran vez. A tako mnogo daje...

Skok na palubu pramca je skok na sigurno. Bez obzira na obuću protuklizna površina sigurno uhvati nogu i već sljedeći korak čovjek i brod postaju jedno. Betina se zaljulja samo onoliko koliko je ugodno, taman toliko da amortizira doskok. Njeno ponašanje je pritom vrlo logično i očekivano. Tko je više od dvaput skočio na barku zna o čemu se govori. Velika i sigurna bitva u samomu vrhu pramca iznimno će dobro poslužiti za vez ili sidrenje. U eri minijaturnih bitava, ovo je pravo osvježenje.

Pod pramčanom palubom je, kao i kod svih sličnih plovila veliko spremište premazano topcoatom u koje stane sve što čovjek poželjeti može, od ribolovne do sve ostale opreme. Unutra stanu po dva parangala, mreže, povrazi, sidra, konopi, bokobrani, odijela, puške, kavicali i sva moguća sila ostalih ribarskih arti? ako je vlasnik ribolovac, a ako nije tada unutra može stati oprema za ronjenje, ili sve ono što bi netko mogao ponijeti za kupanje, iako po mom skromnom sudu Betina nije barka kupača, već barka onoga tko zna i želi ploviti. Čak je zbog visine boka pomalo i nenaklonjena kupačima kojima bi, barem jednom dobrom dijelu trebale ljestvice za izlaz iz mora. Kada bih zamišljao vlasnika Betine 490 vidio bih zaljubljenika u more koji se zbog porasta obaveza i upadanja u žrvanj suvremenog načina života morao odreći drvene barke, ali i dalje želi osjetiti da je živ pa s vremena na vrijeme pobjegne u mir pučine.

Kokpit izliven u kontraštampi je velik, zaista velik. Nema nijednog plovila koje može imati toliko veliki kokpit kao što je to s barkama koje slijede naše tradicijske linije guca, gajete ili pasare. Prostor nije uspjela narušiti ni kutija brodskog motora. I tu sada dolazimo do jedne male otegotne okolnosti na testu. Proizvođač je počeo raditi modifikacije na Betini 490 s ugradnjom brodskog motora, ali mi smo željeli testirati upravo ekološki nastrojenu Betinu 490 s izvanbrodskim motorom na plin. Zahvaljujući iznimnoj susretljivosti u Certusu brodica je vrlo brzo pripremljena u skladu s našim potrebama, ali motor je i dalje ostao na svom mjestu, što je kasnije imalo utjecaja na plovidbu, što bi sigurno bilo manje izraženo da nije bilo brodskog motora, no o tome ćemo nešto više malo kasnije.

Betina 490 je, kako smo to već rekli, naslijedila sve one pozitivne osobine drvene barke, ali s njima je došla i jedna, današnjem načinu života malo manje draga osobina. Nema samoprazneći kokpit. Oni koji nisu u mogućnosti redovito pohoditi svoju barku, tijekom zime će ju ili pokrivati tendom, ili izvlačiti na suho. A mogu i ugraditi i kaljužnu pumpu. No nekako mi se čini da to nije napravljeno bez veze, već da bi se vlasnika potaklo da s vremena na vrijeme ostavi kopnene brige i posveti se malo moru.

Visoki bokovi zaštitit će putnike od mora, a i od vjetra ako se sjedne uz pramčanu bokaportu. Ovako visoke bokove cijenit će mladi očevi i mladi djedovi koji svoju djecu žele upoznati s morem već od malih nogu. Kako smo rekli, veliki kokpit klupicom je podijeljen na dva dijela. Krmeni dio izveden je s klupicom koja prati unutarnju liniju, pa je tako nastala vrlo lijepa klupica na koju stanu tri čovjeka, kormilar i dva suputnika. Ispod ove klupice nalaze se još tri spremišta s odvojenim vratašcima. Inače bismo rekli da se unutra može staviti spremnik goriva, ali ovdje to nije slučaj, jer naša Honda nije išla na benzin...

Između krmene i središnje klupe nalazi se kutija brodskog dvocilindarskog Perkinsa JLM Perković od 14 KS. O tome kako je ploviti s brodskim motorom pisat ćemo jednom drugom prilikom. Mi smo za pogon koristili izvanbrodsku Hondu od 5 KS koja je bila pogonjena plinom. Ovo se pokazalo kao iznimno dobro i jednostavno rješenje. No tu sada dolazi i mala kritika. Kako je ovo plovilo bilo već skoro pa potpuno pripremljeno za brodski motor, tako je na njega postavljen i list kormila s argolom koji nam je pomalo smetao pri upravljanju izvanbrodskim motorom, no kad se ruka privikne na to počinje užitak u plovidbi. O upravljivosti s listom kormila nema se što reći, jer logično je da ono baš i nije nešto pretjerano slušalo budući da se nalazilo ispred propelera, ali je zato upravljivost s motorom bila nevjerojatna. Betina 490 se okrene gotovo u mjestu. Kad se kompletira pogonski sustav brodskoga motora tada će i ponašanje kormila biti znatno drugačije.

Već od najmanjeg gasa i to kontra kurenta Betina klizne brzinom od 1,7 čvorova, i to s dva čovjeka i mrtvom težinom motora, što je ekvivalent još jednog čovjeka. Sasvim dovoljno, možda čak i prebrzo za panulu. Sljedeći korak je 1/3 gasa kada se zaplovi brzinom od oko 4 čvora, na 2/3 gasa plovi 5 čvorova, dok na punom gasu 5 Hondinih plinskih konja Betinu 490 tjera brzinom od 5,5 čvorova. Kasnijom igrom oko premještanja masa dobili smo još pola čvora. Uzevši u obzir masu i formu trupa, te snagu i ponašanje motora preporučili bismo plovidbu na nekih 2/3 gasa kada se plovi brzinom od 5 čvorova što bi se moglo uzeti i kao projektirana brzina trupa. Tako je i najudobnije ploviti, jer jednocilindarska Honda na punom gasu ima dosta izražene vibracije.

O plovidbi se baš i nema što reći. Riječ je o klasičnom deplasmanu s kobilicom koja se proteže cijelom dužinom. S obzirom na duljinu ima veliki gaz od četrdesetak centimetara, i upravo zahvaljujući tome ova barka ima opisana svojstva. Betina 490 plovi jednostavno, i vrlo dobro lovi i razgrće valove koji joj dolaze u prednji kvartir i čisto u statvu. Čak smo ju probali izložiti i valu po boku na što reagira vrlo nježno. No, ni s valom u krmu neće biti problema jer su krma i motor vrlo visoki.

Vrlo mi je žao da Betinu nismo uspjeli testirati kako plovi s veslima, no sudeći po svemu, i tu bi se pokazala u skladu sa svojim imenom.

Zaista, sjesti na krmu Betinme 490 djeluje terapeutski. Bilo usporava, osjetila postaju izoštrena a na licu se javlja neobjašnjivi smiješak. Ima li Betina 490 nedostataka? Sigurno je da ima, jer, nema savršene barke, ali o tome će govoriti svaki pojedini vlasnik. Netko će ugraditi jarbolet, netko jarbol, lantinu i latinsko jedro, netko će pak staviti tendu i ugraditi jači brodski motor, treći će ju pokušati preurediti u gliser, ali ovakva kakva je Betina 490 predstavlja barku koja će svome vlasniku predstavljati sigurno utočište za bijeg na more od svakodnevnih kopnenih briga.

...