450 godina Bitke kod Lepanta posljednje velike bitke galija na vesla
Braćo, sestre! Čorne visti
donosimo sa Levanta:
Osan galij 'z naših misti
suprotiva turski brodin.
Sa Levanta vaši' muži
jauk neće nan doplutat;
i veslačin i puntarin
bojovnicin greb u škunan.
Piše slavni Miguel de Cervantes da je taj 7. listopada 1571. godine bio predivan, a on to dobro zna, jer stajao je na pramcu španjolske galije spreman pojuriti na osmanlijski brod. Nakon nekoliko mjeseci priprema flota od 206 galija koja se okupila kod Mesine stigla je do Patraskog zaljeva. Zakasnili su spasiti Cipar od Osmanlija, ali su ipak odlučili zapodjenuti teški boj ne bi li slomili osmanlijsku flotu i tako prekinuli njenu ekspanziju Mediteranom. Boj je trajao punih pet sati, i u to kratko vrijeme izginulo je 50.000 ljudi, od toga je 10.000 palo pod stijegom Svete lige.
Hrvati u Lepantskom boju
Hrvatski su se krajevi u vrijeme prije Lepantske bitke našli u najgorem mogućem položaju. Osmanlije su nezaustavljivo nadirali preko kopna, a i gusarski prepadi i pljačke naših primorskih gradova su bile sve češće. No vjerojatno se ni Mleci, koji su onda vladali našim primorskim krajevima, kao ni Austrijanci koji su vladali unutrašnjošću, ne bi previše obazirali na gusarske prepade, i naši bi se gradovi sami morali nositi s time, da taman u to vrijeme Osmanlije nisu krenule s opsadom Cipra, jednog od njihovih najvažnijih trgovačkih centara na Mediteranu. To je značilo da će naši gradovi dobiti nalog da opreme svoje komunalne galije i pod stijegom Sv. Marka moraju zaploviti daleko na tuđa mora u boj "suprotiva Turkom". Iako su Mleci zapravo više bili zabrinuti za novac nego za vjeru, uspjeli su nagovoriti papu Pia V. u suprotno, a on je pak na valu protureformacije okupio jake katoličke snage predvođene Španjolcima i tako stvorio koaliciju, Svetu ligu koja je imala spasiti kršćanski Cipar od Osmanlija.
U Boju kod Lepanta najveći dio flote dolazio je upravo iz krajeva pod mletačkom upravom, a na njima je gotovo četvrtinu posada sačinjavalo stanovništvo Istre i Dalmacije!
Ukupni gubici Svete lige bili su oko 10.000 ljudi. Najveći udar podnijela je najveća flota, upravo ona u čijem su se sastavu borile galije s posadama koje su bile sastavljene od ljudi iz naših krajeva. Mletačka je flota doživjela teške gubitke. Mrtvih je bilo 4040, a ranjenih 4556. Krenemo li dalje u analizu sastava, i ako znamo da je čak osam naših gradova moralo opremiti i poslati svoje komunalne galije u boj onda stvari počinju dobivati drugačiju perspektivu. Temeljiti arhivari zapisali su da je samo iz Istre unovačeno 430 muškaraca koji su kasnije raspoređeni među veslače ili vojnike. I kao da to nije bilo dovoljno, Mleci su se još morali pobrinuti i za popunjavanje posada Papinske države, pa su iz Istre podigli još najmanje 300 mladih i moćnih muškaraca. Jednostavna računica i arhivski podaci daju broj od čak 1.000 vojnika i veslača, došlo samo iz Istre! A tu su onda još i brodovi Kopra, Krka, Cresa, Hvara, Trogira, Šibenika i Kotora. Zadarska galija se ne uzima u ovaj broj, jer ona je stradala prije samoga boja, zajedno s posadom. Ako se radilo o brzoplovkama one su imale od 140 do 160 veslača, a veće kapitane imale su ih i po 260. A to su samo veslači! Povijesni su izvori nedosljedni, ali po svemu sudeći iz "naših misti" na mletačke je brodove ukrcano između 6.000 i 9.000 muškaraca. Valjalo bi potruditi se i ne podleći mitomaniji koja spominje brojke od preko 10.000 Hrvata u sastavu i gotovo 2.000 poginulih, jer već i postojeći, u povijesnim izvorima potvrđeni brojevi su sasvim zastrašujući. Naime, valja uzeti u obzir da se pretpostavlja da je polovicom 16. stoljeća na obalnom potezu od Venecije do Dubrovnika živjelo sveukupno 150.000 stanovnika, dakle žena djece, staraca i muškaraca, i ako je od toga njih gotovo 3.000 stradalo, oko 1.300 ih je poginulo i oko 1.500 je ranjeno, i to onih najmoćnijih, najsnažnijih, hranitelja obitelji, postaje jasno da se ovi naši krajevi sljedećih sto godina nisu mogli oporaviti od toga demografskoga i ekonomskoga udarca.
A za što? Strateški Sveta liga baš se i nije imala čime podičiti. Par godina kasnije raspala se zbog međusobne netrpeljivosti Mletaka, Đenovljana, Nijemaca, Španjolaca... Osmanlije su vrlo brzo obnovili flotu, ali Selimov nasljednik sultan Murat se radije zabavljao u haremu, kao i otac, nego da ratuje kao djed mu. Tko bi mu normalan zamjerio?! Samo zato je ta silna mornarica mirovala, odnosno nastavila se baviti onim čime se bavila i prije – gusarenjem, djelatnošću koja je u ono vrijeme bila iznimno raširena diljem Mediterana, i njome su se bavili doslovce svi. Naši su Uskoci, recimo, bili vrlo poznati po tome. Osmanlije i Mleci su, kako to obično biva, par godina nakon velikog boja sklopili mir, i pomirili se s činjenicom da je Cipar promijenio vlasnika, i trgovina se, manje-više nastavila po starom.
A vjerojatno se ništa od toga ne bi ni dogodilo da malteški vitezovi nisu odlučili "u slavu presvetoga križa" pokrasti teret s nekih osmanlijskih brodova, nakon čega su se bježeći pred ljutim Osmanlijama sklonili na Cipar, a kako je teret (spominjalo se vino), čini se bio iznimno drag sultanu Selimu Pijanici, a Mleci nisu željeli predati ni teret ni Maltežane, tako je tamo i započela osmanlijska opsada, željnih osvete, a ni ratni plijen koji ih je očekivao im nije bio mrzak.
I možemo mi sada opisivati neka velika povijesno bitna strateška djelovanja, i uzdizati slavu boja... međutim činjenica je da je izginulo mnoštvo ljudi, a da se zapravo nije dogodilo ništa. Kao i u velikoj većini ratova prije i nakon toga. Papa Pio V. je ostao sjediti u Rimu još neko vrijeme, jer umro je godinu dana nakon bitke, dužd Mocenigo je stolovao u Mlecima dok se gonjen depresijom nije objesio šest godina kasnije, a sultan Selim II. inače znan i kao Selim Pijanica još je nekoliko mirnih godina nastavio piti vino u palači Topkapi...
Najveću su cijenu, kao i uvijek, platili siročići ča kroz poja mašklinana zalud išću ćaću...
Vjerojatno nitko nije bolje opjevao taj silni boj od velikoga barda klapske pjesme, maestra Ljube Stipišića Delmate
Kod Lepanta sunce moje
Braćo, sestre! Čorne visti
donosimo sa Levanta:
Osan galij 'z naših misti
suprotiva turski brodin.
Sa Levanta vaši muži
jauk neće nan doplutat;
i veslačin i puntarin
bojovnicin greb u škunan.
kod Lepanta, sunce moje,
kod Lepanta, kod Lepanta,
sunce moje, utopi si tilo,
tilo jako.
Kod Lepanta u bojevju,
kod Lepanta, kod Lepanta
u bojevju galijunin
Turci, Turci bisni.
Plač'te brata, žene muža
tujin dnima mladost njina;
koj' priživi, višje srama,
veslu tujen obverigan.
Di van poja mašklinana,
siročići išću ćaću!?
Zemjo stoput potakjana,
tila stoput uskrisana.
'Oće l' more igdar dovuć'
'oće l' more, 'oće l' more
igdar dovuć'
tvome mistu kosti, kosti bile?
'Ol' će more mene odvuć'
'ol' će more mene odvuć',
'ol' će more, 'ol' će more
mene odvuć dolin u tve dvore, dvore smirne?
