Zelena nautika je više od električnog pogona

BN 235
| 30.3.2021 | Piše:
dr. sc. Roko Dejhalla
| Foto:
Arhiva Burze Nautike


U više od 190 zemalja svijeta 22. travnja obilježava se Dan planeta Zemlje s ciljem podizanja svijesti o važnosti zaštiti prirode. Na taj se dan nastoji se ukazati na opasnost klimatskih promjena i globalnog onečišćenja. No najvažnija spoznaja jest ona da svaka promjena počinje od pojedinca

Za smanjenje ispuštanja ugljika trebat će uložiti puno zajedničkog truda kako industrije i vlada, tako i neprofitnih organizacija, no možda su najvažnije promjene svakoga od nas. Globalno zatopljenje, povećanje razine mora i kiselosti oceana, gubitak bioraznolikosti te bacanje plastičnog otpada u more složeni su problemi koji nisu nastali preko noći i proći će puno vremena prije negoli se zaustave, a kamoli da se riješe posljedice.

«Zeleno» je na moru nedvojbeno ispravna stvar, a sada je postalo i društveni trend. Ne samo na Dan planete Zemlje ili tijekom travnja u kojem se taj dan obilježava, već konstantno kroz čitavu godinu promjenom ponašanja na moru može se doprinijeti smanjenju utjecaja na okoliš. Postoji mnogo jednostavnih načina koje za vrijeme boravka na moru može napraviti pojedinac kao nekakav mali, ali ipak pomak prema očuvanju morskih resursa. Jer, što se više računa vodi o moru, to će se više moći uživati u njemu.

 

Održavanje plovila i motora

Jedan od najboljih načina zaštite morskih ekosustava je proaktivni pristup u korištenju plovila. Time ne samo da se smanjuje štetni utjecaj na okoliš, već se produžuje i životni vijek plovila i motora. Za to se preporučuje usvajanje odgovarajućih postupaka prije i nakon svake plovidbe, a to se jednostavno može postići stvaranjem kontrolnog popisa. Stavke navedene u nastavku ne predstavljaju sveobuhvatan popis za cjelokupno održavanje plovila, već su navedene samo one točke koje mogu izravno utjecati na okoliš. Popis je napravljen za plovilo koje se prevozi na prikolici, ali sličan popis može se napraviti i za veća plovila koja se u pravilu iz mora izvlače jednom godišnje.

 

 

Prije spuštanja u more

  • pregledati trup plovila i motor radi utvrđivanja bilo kakvih propuštanja ili oštećenja.
  • provjeriti postoje li na brodskom vijku znakovi oštećenja. Oštećeni brodski vijak neće raditi učinkovito, a utjecat će i na veću potrošnju goriva i naknadne popravke. Treba provjeriti i da na brodskom vijku nije zaglavljen bilo kakav konop.
  • provjeriti je li kaljuža plovila čista i suha, radi li kaljužna pumpa te postoje li eventualna propuštanja.
  • provjeriti jesu li čepovi na dnu plovila u dobrom stanju i da dobro brtve.
  • provjeriti jesu li svi ventili na podvodnim oplatnim prolazima funkcionalni.
  • pregledati postoje li na zaštitnim anodama znakovi istrošenosti.
  • provjeriti ima li korozije na električnim sustavima te se pobrinuti da svi kontakti budu čisti.

Ako se otkriju bilo kakva oštećenja ili problemi, potrebno je odmah pristupiti njihovom rješavanju.

Nakon izvlačenja iz mora

  • izvanbrodski motor isprati slatkom vodom pomoću nastavka s dvije gumene brtve povezane metalnom stezaljkom (kolokvijalno «slušalice»). Motor se mora nagnuti prema naprijed kako bi se isprao čitavi motor s nogom te spriječilo nakupljanje soli.
  • plovilo i prikolicu također isprati, ali po mogućnosti samo s vodom. Ako je nužno upotrijebiti sredstva za čišćenje, onda obavezno moraju biti netoksična.

Redovito održavanje motora važno je za njegov ispravan rad, optimalnu potrošnju goriva, čiste ispušne plinove te općenitu zaštitu morskog ekosustava. Bilo bi poželjno, slijedeći upute iz korisničkog priručnika, napraviti raspored servisa motora i zatim ga se pokušati pridržavati.

Gorivo

  • Potrebno je provjeriti postoje li bilo kakvi znakovi korozije ili oštećenja na cijevima i crijevima za gorivo ili spremnicima goriva.
  • Filtri goriva zajedno sa separatorima vode moraju se redovito mijenjati, a brizgaljke motora treba pregledavati svake godine.
  • Na plovilu treba imati rezervne filtre goriva.

Ulje

  • Ulje treba redovito mijenjati. Za izmjenu ulja treba pripremiti plan po svim koracima kako bi se smanjila mogućnost nezgoda.
  • Kod izmjene ulja potrebno je privremeno isključiti kaljužnu pumpu. Nakon izmjene ulja, potrebno je provjeriti ima li ulja u kaljuži te zatim pumpu ponovo uključiti.
  • Za izmjenu ulja treba koristiti zatvoreni sustav za izvlačenje ulja.
  • Kada se skida filtar ulja, oko njega treba staviti čvrstu vrećicu kako bi se smanjila mogućnost izlijevanja ulja.
  • Jastučić za upijanje ulja treba postaviti ispod motora kako bi ste upilo ulje koje bi moglo kapnuti ili se proliti.
  • Na plovilu treba imati rezervne filtre ulja.
  • Pravilno odlaganje ulja ključno je za sprječavanje dospijevanja rabljenog ulja u more. Pravilnim zbrinjavanjem, ulje i filtri ulja mogu se reciklirati. Marine u pravilu nude uslugu prikupljanja rabljenog ulja, a također i mnoge lučice imaju odgovarajuće spremnike za tu namjenu.

Zrak

  • Filtar zraka motora treba redovito čistiti ili mijenjati.
  • Potrebno je provjeriti da vodovi za zrak nesmetano služe svojoj svrsi.
  • Na plovilu treba imati rezervne filtre zraka.

Rashladna tekućina

  • Prije svake plovidbe potrebno je provjeriti razinu rashladne tekućine (antifriza) u motoru. Upotreba rashladne tekućine umjesto vode pospješuje odvođenje topline iz motora čime mu omogućuje maksimalnu učinkovitost. Većina rashladnih tekućina plavo-zelene boje je vrlo toksična dok ona na bazi propilen glikola, obično narančasto-ružičaste boje, nije toksična. Rabljenu rashladnu tekućinu treba ispravno zbrinuti, a ne izlijevati u odvode ili tlo.
  • Potrebno je provjeriti ispravnost rada impelera motora i zapornih ventila za vodu.
  • Potrebno je provjeriti da u sustavu dovoda rashladne vode nema nekih nakupina koje sprječavaju ili smanjuju protok vode.
  • Potrebno je provjeravati izlaz vode iz ispušnog sustava kako bi se utvrdilo da je protok vode ispravan i to bez primjesa koje se ne bi smjele pojavljivati u ispuhu, kao što su na primjer gorivo ili ulje.

 

 

Odlaganje otpada

  • Za pranje dijelova motora i alata moraju se koristiti otapala koja ne spadaju u grupu hlapljivih organskih spojeva (engl. «volatile organic compound»). Otapala se moraju koristiti u posudama u kojima se prljave tekućine mogu sakupljati i zatim odgovarajuće zbrinuti.
  • Otpadno ulje, rashladna tekućina ili druge otrovne tekućine se nikada ne smiju izlijevati u otvorene vode, odvode i tlo ili bacati u smeće.
  • Miješanje različitih opasnih tekućina treba izbjegavati jer ih to može učiniti neprihvatljivim za recikliranje.

Sidrenje

Prije polaska na plovidbu, potrebno je potražiti pogodna mjesta za noćenje. Ako je moguće, umjesto sidrenja treba pokušati potražiti plutače za privez. Ako se ipak namjerava sidriti, onda se prethodno treba informirati o području te izbjegavati područja koja predstavljaju dom osjetljivim ili sporo rastućim vrstama. Sidro može uznemiriti ili oštetiti životinje i biljke na morskom dnu. Ako je moguće, treba sidriti u pijesku ili mulju i izbjegavati osjetljive ekosustave. Na primjer, svakako bi trebalo izbjegavati sidrenje na livadama posidonije. Kod sidrenja treba posebno treba izbjegavati vezivanje plovila za stabla. Ako se često posjećuje isto plovidbeno područje, treba pokušati sidriti na istom mjestu.

Održiva hrana iz mora

Prema podacima iz Ujedinjenih naroda, mora i oceani predstavljaju glavni izvor bjelančevina za više od 2,6 milijardi ljudi. Ne tako davno, činilo se da obilje ribe u oceanu nema ograničenja. Međutim, danas je više od 75% svjetskog ribarstva prilično i prekomjerno iskorišteno ili je već pretrpjelo nepovratnu štetu. Odabir hrane iz mora prilika je da svaki pojedinac da svoj doprinos obnovi ribljeg fonda tako da odabire hranu koja se lovi ili uzgaja na načine koji podržavaju očuvanje ribljeg fonda. Potrošači svojim izborom utječu na tržište hrane iz mora, a potražnja može napraviti razliku tako da se podrži ribarstvo i uzgoj ribe koji se prijateljski odnose prema morskom okolišu, smanjujući tako pritisak na one vrste koje se ne mogu uzgajati.

Priča o prstacima

Zabranjen je izlov, držanje, ubijanje, kupnja, prodaja, pribavljanje ili otuđivanje na drugi način, izvoz ili uvoz te oštećivanje i uništavanje staništa prstaca. I za sve oko postoje vrlo dobri razlozi. Mnoštvo tekstova napisano je o prstacima... Prstaci nisu zabranjeni zbog toga jer su ugrožena vrsta, već zbog toga što je za njihovo pribavljanje neophodno razbijati kamenu obalu. Prstaci žive u stijenama u kojima buše rupe i u kojima rastu, a iz tih ih je rupa skoro nemoguće izvući. Život u stijeni pruža im zaštitu od prirodnih neprijatelja, ali ne i od ljudi koji ih vade raznim alatima. Razbijanjem stijena u moru uništava se čitavi ekološki sustav, od biljaka i životinja koje žive u stijenama, preko onih koje žive ili se hrane i skrivaju na njima, do onih koje ovise o organizmima sa stijena. Javna je tajna da se prstaci, bez obzira na zabrane i visoke kazne mogu jesti u raznim ugostiteljskim objektima, a posebno na privatnim druženjima. Konzumacijom prstaca radi se ogromna i trajna šteta koja se u prvi trenutak možda ne može ni sagledati. Ekološki osviješteni pojedinac će na poziv na večeru s prstacima odmah reći «NE, HVALA!», bez obzira na vrlo primamljiv poziv i eventualnu radoznalost.

 

 

«Zeleni» ribolov

Mnogi sportski i rekreacijski ribolovci primjenjuju odgovornu ribolovnu praksu kako bi umanjili utjecaj na populaciju riba i osigurali njihovu zaštitu u budućnosti. Dobra praksa «ulovi i pusti» možda nije u većoj mjeri prepoznata na istočnoj obali Jadrana, ali na puno mjesta u svijetu se već dugo vremena prakticira. Valja znati da su pojedinim pravilnicima određene najmanje veličine vrsta riba i drugih morskih organizama koje je dozvoljeno loviti i sakupljati u sportskom i rekreacijskom ribolovu, te zadržavati na plovilu i iskrcavati. Morske organizme kojima je veličina manja od propisane treba odmah vratiti u more. Ovdje slijedi nekoliko preporuka u cilju zaštite stanovnika mora:

  • Potrebno je provjeriti pravila koja vrijede na određenom području, informirati se o lokalnim vrstama riba i propisima o dopuštenim alatima za ribolov te ako je tako propisano pribaviti dozvolu za ribolov. Na plovilu treba zadržati samo ribu koja se namjerava pojesti.
  • Pribor za ribolov mora se promišljeno odabrati. Mogu se isprobati udice bez povratnog jezička jer smanjuju rad potreban za uklanjanje udice. Ako se koristi mamac, može se upotrijebiti okrugla udica jer je dokazano da povećava preživljavanje puštenih riba.
  • Potrebno je pokušati da trajanje borbe s ribom bude kratko. Dugo vrijeme borbe može iscrpiti ribu koja puštena postaje ranjiva na ozljede i predatore.
  • S ribom treba postupati pažljivo kako bi se smanjile povrede. Kod prihvaćanja ribe treba imati čiste i mokre ruke jer se tako štiti sluznica i ljuske što pomaže u sprečavanju zaraze ribe. Ribu uvijek treba držati tako da je njeno tijelo dobro poduprto, a za vaganje treba koristiti vagu poput one za malu djecu. Držanjem za oči, usne ili škrge, ribi se mogu nanijeti nepopravljive ozljede. Vrijeme tijekom kojeg će riba biti izvan vode treba mjeriti u sekundama, a ne minutama.
  • Riba se može pokušati lagano pustiti bez ozljeđivanja. Ako se udica vidi, može se upotrijebiti alat za uklanjanje udice, a ako se ne vidi, uzica se može presjeći čim bliže udici. Većina riba može vremenom odbaciti udicu ili se udica rastvori. Ribu izvađenu iz vode treba glavom vratiti u vodu kako bi joj se pomoglo kod disanja.
  • Neiskorišteni mamac, pribor ili bilo koji drugi otpad treba pravilno zbrinuti. Riblji otpad se može baciti u kantu za komunalni otpad ili se može upotrijebiti za prihranjivanje (brumanje). Riblji otpad se ne bi smio bacati u more u blizini kupališta, marina, sidrišta, uzgajališta školjaka ili drugih područja za rekreaciju.
  • S komadima prekinute monofilne plastične uzice (kolokvijalno «najlon») treba pažljivo postupati jer se uzica praktički ne razgrađuje u vodi, odnosno za to joj treba više od 600 godina. Morski sisavci, morske kornjače, ribe i ptice mogu stradati ako se zapletu ili je progutaju. Plivači i ronioci su također izloženi opasnosti od zaplitanja, a uzica se može zaplesti i u brodske vijke.
  • Odbačeni, izgubljeni ili napušteni ribolovni alat i opremu u moru treba pokušati odgovarajuće zbrinuti kako ne bi i dalje «lovio» ili postao smetnja za plovidbu.

Morske životinje

Jedno od mnogih zadovoljstava u plovidbi uključuje mogućnost promatranja morskih životinja. Međutim, susret s plovilom za morska stvorenja može biti opasan pa i smrtonosan, a ponekad takav susret može biti opasan i za plovilo. U nastavku se navodi nekoliko smjernica koje treba slijediti kako bi se osiguralo nezaboravno iskustvo bez ometanja divljih životinja.

 

 

Od svih morskih divljih životinja treba ostati na udaljenosti od najmanje 100 metara. Vrijeme gledanja treba ograničiti na najviše 30 minuta jer možda i drugo plovilo promatra istu životinju. Ako je drugo plovilo već prisutno, potrebno je pričekati svoj red i ne «stiskati» životinju. Potrebno je pripaziti da se životinja ne zarobi između vlastitog plovila, drugih plovila i obale. Ako se približi morski sisavac, potrebno je smanjiti brzinu i staviti kopču u prazni hod. Kopča se ne bi smjela ponovo uključivati sve dok se životinja ne udalji. Životinja se ne bi nikada smjela ganjati, trebalo bi pokušati uvijek držati se iza nje i izbjegavati nagle promjene brzine i smjera. Posebno treba biti oprezan ako se uoči majka s mladima koje ne bi trebalo pokušati razdvajati. Ako životinja pokazuje nestalni način plivanja i agresivno ponašanje, područje treba odmah napustiti. Ako se uoči bolesna ili ozlijeđena životinja, ne smije se pokušavati pružati pomoć ili je spašavati već poslati dojavu na broj 112.

Morske ptice ili ptice na obalnim stijenama treba promatrati dalekozorom sa sigurne udaljenosti. Ptice se ne smiju dirati ili na neki drugi način fizički ometati aktivna gnijezda zbog posebne osjetljivosti na ljudsko uznemiravanje pa mlade ptice često prijevremeno napuštaju gnijezda. Hranjenje divljih životinja je štetno jer konzumiranje neprikladne hrane ugrožava njihovo zdravlje, a ujedno mijenja njihovo ponašanje, migracijsku aktivnost i smanjuje potrebu za traženjem prirodnih izvora hrane.

Kreme za sunčanje

Prije nego se krene na plovidbu, često je pitanje koju vrstu kreme za sunčanje nabaviti za zaštitu kože od opasnog sunčevog djelovanja. Pritom valja znati da su neka zaštitna sredstva štetna ne samo za ljude već i za okoliš. Neke kreme za sunčanje sadrže kemijske aditive, poput oksibenzona, koji mogu biti toksični kad se isperu u moru, a neka istraživanja pokazuju da doprinose izbjeljivanju koralja, oštećuju ličinke koralja i remete razvoj riba. Kreme za sunčanje štite fizički ili kemijski. Cinkov oksid i titanijev dioksid male su čestice koje čine fizičku prepreku koja raspršuje štetno ultraljubičasto zračenje dalje od kože. Kemijske kreme za sunčanje, uključujući one koje sadrže oksibenzon, upijaju ultraljubičasto zračenje sprječavajući prodiranje u kožu. Kremu za sunčanje treba provjeriti i u svakom slučaju treba izbjegavati proizvode koji sadrže oksibenzon. Treba potražiti one proizvode koji sadrže cinkov oksid ili titanijev dioksid jer su oni manje toksični za zdravlje ljudi i okoliš, ali treba pripaziti da ovi sastojci budu u obliku mikro, a ne nano čestica.

 

 

...