Zakon, poštenje i moral

BN 191
| 27.7.2017 | Piše:
Marko Cvitanić


Evo, sezona je u punom jeku, i nama se svašta događa. Turisti su okupirali i kopno i more. Tisuće plovila svakodnevno juri morem, a za kormilom im podjednako stoje iskusni morski vukovi i vikend-kapetani koji su dozvolu dobili preko veze ili podmazivanjem, a da ni poštenog mornarskog čvora ne znaju zavezati. I svi plove.

Brodovi su sve veći, na krmi sve više konja, juri se sve brže... Kad uzmemo u obzir koliko je tu neznanja, neiskustva, nepoštivanja propisa, još se na moru događa i malo nesreća. Kontrolu sigurnosti prometa na moru praktično su preuzeli policija i carina, a spašavanje obavljaju privatne spasilačke tvrtke koje na svu sreću imaju sve više plovila i sve bolje su opremljeni, pa većina pomorskih nezgoda završava samo s materijalnom štetom.

Brodovi za traganje i spašavanje lučkih kapetanija sa stalnim posadama, koji bi trebali imati funkciju spašavanja i traganja na moru, isplovljavaju samo u iznimnim situacijama, ali zato su uvijek spremni kada im se najave visoki državni dužnosnici i izraze želju da bi se voljeli provozati morem, tek toliko da se spuste među obične smrtnike i provjere situaciju na terenu. I umjesto da su svaki dan u akciji, oni skupljaju školjke na vezu!

Kad smo sredinom lipnja bili na jednom od testiranja plovila na Srednjem Jadranu, kolege Dalmatinci su se čudili što se to događa na Sjevernom Jadranu. Kažu kako se tamo izriče daleko više kazni za različite prekršaje na moru, iako u isto vrijeme plovi znatno manje brodova. Odgovor na njihovo pitanje je jednostavan; pitanje je samo tko, i na koji način tumači zakone, i koliko ima volje da ih primjenjuje. Često nam se javljaju ljudi s različitim iskustvima kada je u pitanju kontrola na moru, posebno kažnjavanje. Tako će neki jadnik koji u obaveznoj opremi nije imao šibice dobiti kaznu, a stranac na jahti s bocama na brodu bez ikakvih dozvola neće ni proći kontrolu.

Posebna priča je registracija novih ili polovnih plovila i upisivanje u očevidnik, što traje najmanje deset dana, osim ako lučki kapetan nije spreman malo zaobići propise i napraviti to onako kako mu zdrav razum nalaže. Zakoni su takvi da ih svaki lučki kapetan provodi po svom nahođenju i shvaćanju onoga što je zakonodavac htio reći. Otkako su se informatizirali cijela procedura se samo beskonačno zakomplicirala, a papirologije sad ima više nego kad se to sve vodilo ručno. Izgleda da je softver radio netko tko ne razlikuje brod od amebe. Ali s obzirom na nered koji vlada u drugim segmentima državne uprave, primjerice u području zaštite od požara, što se najbolje pokazalo proteklih dana, ovo u nautičkom segmentu i nije neki veliki problem.

Zato naši narodni poslanici, nakon što su izglasali par štetnih zakona, zatvaraju radnju na šezdeset dana, što je naravno po zakonu ispravno, ali nije ni moralno ni pošteno. Oni koji za njih crnče cijelu godinu, mogu samo sanjati takav odmor, jer s primanjima koja imaju ionako ne bi mogli platiti ni tjedan dana odmora, a kamoli dva mjeseca. Politička elita u međuvremenu se ukazuje svojim podanicima i dijeli blagoslov uz izjave od kojih se normalnom čovjeku smuči. Hrvatskom krstare u crnim vozilima koje uredno mijenjaju svakih 5 godina, jer ne možete ni zamisliti kako je teško voziti se u limuzini starijoj od pet godina, dok vatrogasna društva imaju opremu i vozni park još iz Titovog vremena, što je također normalno, ali nije ni moralno ni pošteno. Ali i to je u redu, jer recimo jedan TAM kamion ako je star preko 35 godina već spada u oldtajmere i vrijednost mu samo raste, tako da vatrogasci baš ne mogu reći da imaju jeftina i bezvezna vozila.

Sva ova ljetna događanja, pa i promjena ovršnog zakona za koji upućeniji tvrde da je samo kozmetičke naravi, malo koga od političara trenutno zanimaju. Jer zaboga, sada su godišnji odmori, i za to vrijeme za njih prestaju sve aktivnosti. Zato ovrhe idu i dalje, odvjetnici, banke i bilježnici i dalje zarađuju na tome, a broj dužničkih robova i dalje raste.

Nažalost, požari nemaju godišnji odmor, i zamislite tu nepravdu, najviše ih je baš sada kad bi se naši voljeni vođe trebali odmarati. Eto, ni to nije pošteno, ali zato običnim smrtnicima daje uvid u sav sjaj i bijedu hrvatske politike i političara.

...