1. Riječ urednika

U radu je spas

Posljednjih mjeseci, kako nam se sve izvjesnije približavanju parlamentarni izbori, situacija na domaćoj političkoj sceni postaje sve napetija. Vladajući nas uvjeravaju u ispravnost puta kojim nas vode, predviđaju da će nam uskoro zasvijetliti budućnost i na sve strane pokreću akcije koje bi to trebale dokazati kako sve njihove akcije, eto već sada daju i konkretne rezultat

Ministri su sve češće na televiziji u reklamnim spotovima, slušamo priče kako poduzetništvo nikad nije imalo bolju podršku, kako u zdravstvu skoro pa više i nema lista čekanja... Sazrelo je izgleda i saznanje sa nam je školstvo na razini 19. stoljeća, pa se i tu pripremaju korjenite reforme. I onda se normalni čovjek zapita: - Pa koga vraga su radili dosad? Zašto to odmah nisu napravili?! -

S jedne strane pričaju nam o svijetloj budućnosti i uspjesima koji tek što nisu pogurali ovu zemlju u neviđeno blagostanje, a s druge čujemo da nam nikad nije bilo gore i da samo oni drugi imaju savršena rješenja koja bi trebala rezultirati još većim prosperitetom za sve nas. Da stvar bude bolja, to govore upravo oni koji su velikim dijelom odgovorni za to što smo tu gdje jesmo! Pritom i jedni i drugi kao da nisu s ove planete, zaboravljaju na gladne i obespravljene, na tisuće građana i tvrtki s blokiranim računima, na nezaposlene, na armiju najkvalificiranijih koji napuštaju ili su već napustili ovu zemlju, na depopulaciju i pad nataliteta, na državne tvrtke koje su postale krave muzare i mjesta za uhljebljivanje stranačkih vojnika, na hrpe činovnika u desecima agencija koji traljavo, sporo i neodgovorno rade svoj posao, na branitelje i njihove prosvjede koji izgleda kao da nemaju pojma što se u ovoj zemlji događa, ali i na prosvjede onih kojima banke gule kožu s leđa. Apsurdna je naime situacija da godinama vraćaš rate kredita koje su sve veće, a da se pritom osnovni dug ne smanjuje nego čak i raste! U cijeloj toj priči netko je pomiješao lončiće, i to onako kao mu odgovara, a oni koji tobože brinu za narod i njegovo blagostanje nisu ni prstom mrdnuli. Očito da tu nešto ne štima, jer dok je zemlja u dubokoj krizi, i u realnom sektoru vlada opća nelikvidnost, dok su tisuće građana i tvrtki u blokadi, bankarski sektor istovremeno posluje bolje nego u mnogim drugim, listom bogatijim europskim zemljama, i to sa sasvim solidnim profitima.

Na poziv Predsjednice okupili su se skoro svi stranački čelnici jer je željela od njih saznati koji su to ključni problemi koji žuljaju narod. I čula je ono što joj je mogao reći svaki malo bolje informirani građanin ove zemlje da su ga zaustavili na ulici i pitali. Ali nije problem u definiranju postojećega stanja, jer oko toga se svi slažu. Problem je u rješenjima. Stalno pričamo o strukturnim reformama, a da pritom nitko nije jasno definirao koje su to strateške promjene koje bi trebalo napraviti, i što je najvažnije, kako ih realizirati i tko bi to trebao napraviti. Zanimljiv je podatak da je američka tvrtka General Electric iz svoga poslovanja odlučila izbaciti sve poslove koji nisu njen osnovni biznis tj. proizvodnja. I kao najveći uteg kojeg se riješila bio je njezin financijsko-bankarski sektor koji se bavio bankarskim i burzovnim mešetarenjem. I čim je ta vijest objavljena vrijednost dionica GE je naglo porasla. To je očiti pokazatelj da financije i financijska mešetarenja više nikamo ne vode, da je povratak na osnovne djelatnosti, na proizvodnju jedini pravi put za izlazak iz krize. Osnovni problem je kako i na koji način pokrenuti stvari u pozitivnom smjeru. Ne smije se dogoditi da se zaigramo već prokušanom hrvatskom metodom pokušaja i pogrešaka. Iza svih takvih poteza moraju biti brojke, alternativni scenariji i imena i prezimena odgovornih. Ali bojim se da za sve to jednostavno nema dovoljno ni kvalificiranih, ni odgovornih, pa da će nam se stvari i dalje nekontrolirano događati, a vlast će i dalje biti samo dežurni vatrogasac koji pokušava gasiti brojne požare i u čudu razmišlja kako sanirati nastalu štetu.