U 62. godini napustio nas je Svetko Perković
Umro je Svetko Perković. Neki će ga znati kao ravnatelja Pomorske škole u Zadru na čijem je kormilu proveo punih 27 godina, ali ono po čemu bi on želio ostati upamćen jest to da je bio vrhunski pedagog, prijatelj svakoga učenika i svakoga profesora s kojim je surađivao. Sretni su oni koji su imali čast poznavati ga
Za one malobrojne koji ne znaju, Svetko Perković bio je, vjerojatno najomiljeniji ravnatelj Pomorske škole Zadar u njenoj povijesti. Po zvanju diplomirani brodostrojar, bio je jedan od vrhunskih pedagoga čiji su rad prepoznavali svi, od učenika, preko profesora pa sve do sugrađana i grada kojega je tako volio. Prepoznali su njegovu ljubav prema radu s djecom i drugi pa mu je tako 2016. godine i dodijeljeno priznanje Grb Grada Zadra.
Svetko Perković rođen je u Zadru 31. listopada 1959. godine. Nakon svršetka Pomorske škole diplomirao je na Pomorskom fakultetu u Rijeci i stekao zvanje dipl. inž. brodostrojastva. No svu svoju životnu energiju usmjerio je u odgajanje novih generacija pomoraca kroz predani rad u Pomorskoj školi koju je i sam pohađao. Punih 27 godina bio je ravnatelj Pomorske škole u Zadru, i nećemo se prevariti ako kažemo da je upravo zahvaljujući njegovoj viziji i predanom radu, zajedno sa svim kolegama s kojima je uložio nevjerojatno mnogo energije i truda, od zadarske pomorske škole napravio jedno od najcjenjenijih pomorskih učilišta na Mediteranu!
Mirno plovi kapetane naš
Svetko Perković je živio za pomorsku školu i za svoj Zadar. Današnji posljednji ispraćaj bit će njegov posljednji đir oko Poluotoka, predzadnja stanica u Foši, pred Pomorskom školom na čijem je kormilu bio 27 godina. Tužan je Zadar, tužni su učenici, svi njegovi prijatelji i kolege nastavnici, i svi oni pozdravljaju svoga kapetana na njegovom zadnjem vijađu.
U spomen našem dragom Svetku Perkoviću
I gledan dicu svaki dan
Kako lipšaju nan grad
I sitin se sebe i dišpeta svih kad san bija mlad
Volin te grade jedini moj
Bog će znati koliko
I pivat ću uvik jer san ja dite zadarsko
Ernesto Masnov, Dite zadarsko
Godine druženja, učenja i poučavanja proveli smo zajedno. Uvijek smo s radošću iščekivali novi susret i Ljetnu školu na otoku Visu. Upoznali smo cijelu „ Lijepu našu" i divili se neizmjernim ljepotama mora, šuma, rijeka, močvara, planina,… Brižno i sa svom odgovornošću i nježnošću čuvali smo odnose između nas i naših učenica i učenika. Primjerom smo im pokazali što znači biti Čovjek, brinuti se o svemu što je stvoreno, a iznad svega kako se trebaju brinuti jedni o drugima. Njegovali smo zajedništvo.
A Ti si bio naš „ kapetan" , uzor, snaga, rješenje svakoga problema i dragocjen dar u našim srcima. S Tobom je bilo sve lako i moguće. Čovjek velikog srca i istančane duše. Hvala Ti što si bio na ovome svijetu i ostavio nam u zalog bezbroj radosti, ljubavi, veselja…
Rijetki su ljudi koji se rode s takvim neumornim optimizmom koji je isijavao iz Tebe prema svima. Hvala Ti na svakoj toploj riječi, na svakoj pjesmi, zvukovima gitare, neiscrpnoj energiji, osmijehu koji će se pamtiti. Počašćeni smo što smo Te poznavali i bili dijelom Tvoga života.
Legende ne umiru, one su vječne, a Ti si jedna od njih...
Tvoji SEMEP-ovci
...