Sve je PRC

BN 139
| 23.4.2013 | Piše:
Marko Cvitanić


Prošećite malo trgovinama, osvrnite se oko sebe u svom domu ili uredu. Pegle, mikseri, zdjele, brisači, žarulje, olovke, igračke naročito, plastika svih vrsta, kabeli i sva oprema za računala, telefoni, televizori, baterije, čaše... Iako na ambalaži stoji poznato ime nekog europskog proizvođača, deklaracija odaje pravo podrijetlo ispisano sitnim slovima. Sve je ili Made in China, ili Made in PRC. Kinezi su danas vlasnici Volva i mnogih drugih poznatih tvrtki čija se proizvodnja polako ali sigurno seli u matičnu zemlju - Kinu.

Mnogo se toga proizvodi, a i sve više će se proizvoditi u Kini. Iako govorimo o 20% ukupne svjetske populacije tamo se proizvodi 90% svih računala na svijetu, 80% svih klima-uređaja i isto toliko štednih žarulja, 74% solarnih ćelija i mobitela, 50% svinjetine i 60% cementa, pa čak i 63% ukupne svjetske proizvodnje cipela porijeklom je iz Kine. O brodogradnji ne treba ni govoriti. Stanje u toj grani nam je dobro poznato. A sve se to nekoć, ne tako davno, proizvodilo u takozvanim razvijenim zemljama Europe ili Amerike. Nakon što su u potrazi za još većom zaradom vlasnici velikih korporacija proizvodnju preselili u Kinu, nama je preostalo da pronađemo formulu kako živjeti bez rada i proizvodnje, valjda trgujući međusobno kineskim proizvodima. Jer sva ta proizvodnja koja je napustila Stari kontinent bila je izvor radnih mjesta od kojih su živjeli građani sada posrnulih europskih i ostalih svjetskih ekonomija, tako su se punili proračuni, i rasla zarada od koje se ulagalo u nove proizvode i tehnologije. Većinu radnih mjesta zauzimali su radnici koji sada već godinama čekaju na burzi rada posao koji je promijenio adresu i više se neće vratiti amo.
Ovo je posebno značajno kad se u Hrvatskoj priča o strateškim, posebno stranim investicijama i investitorima. Investitori bez obzira gdje i u što će investirati nisu Caritas koji je tu da pomaže ljudima, oni žele sa što manje uloženog zaraditi što više i u što kraćem vremenu. Ljudi i ljudske sudbine njih ne zanimaju. A sve to je nespojivo s našim poimanjem investiranja, jer očekujemo da će se takvi investitori prilagođavati našim zakonima i pravilima igre. Kapital je plaha zvjerka i vrlo brzo se seli tamo gdje su uvjeti povoljniji, troškovi manji a profit veći. I to je bit problema. Stalno pričamo o prilagođavanju zakonodavstva i olakšavanju raznoraznih birokratskih procedura, ali u stvarnosti promjena je premalo i prespore su.
Hrvatsko gospodarstvo neće spasiti ni europski fondovi ni strateške investicije. Treba spašavati i na zdrave noge postavljati ono što već imamo. Treba aktivirati postojeće tvrtke, pogone, strojeve, aktivirati ljude, poljoprivredu, propale vojne objekte, prirodne resurse i zadržati radna mjesta povećanjem proizvodnje, a onda i potrošnje. Ali ne u petogodišnjem planu, nego sada, ili još bolje jučer.
Ne znam koji od popova je jednom spomenuo, ali grijeh nečinjenja je zapravo najveći grijeh ove, ali i prethodnih vlasti. Da je bilo volje i znanja stotine se malih tvrtki moglo spasiti i izvesti na put oporavka, posebno onih koje imaju kvalitetan proizvod i tržište. Nažalost rezultati su crni, a na vidiku nigdje puta za izlazak na put. Očito da mnogi u ovoj Vladi ne znaju zakon spojenih posuda. Da je Hrvatska naprosto posuda s mnogo rupa iz kojih polako ali sigurno curi, razina je sve manja, a ministar prelijevanjem iz jedne u drugu posudu nastoji povećati količinu. Ponešto mu se izgubi i tijekom prelijevanja, a kroz rupe na sve strane i dalje curi. Ono što je na jednoj strani dodano na drugoj fali i to mnogo više nego je uzeto. Realni sektor je naprosto rijeka iz koje se napajaju mnogi potrošači, ali ona ima sve manji tok, suša je uzela svoj danak, a iz nje se pokušava uzeti više nego je to njezin realni kapacitet. Tvrtke se ne mogu kao država zadužiti tiskanjem obveznica, i teret zaduženja prebaciti na nerođenu djecu. Kada fali novca ministar se s torbom uputi u bijeli svijet i s punom torbom se vraća nazad. I to predstavlja kao veliki uspjeh jer je eto uspio prodati nekakve obveznice po navodno vrlo povoljnim kamatama. A i termin prodati znači da ste imali nešto na čemu ste od prodaje zaradili, što ovdje sigurno nije slučaj. Kada i tko će to vratiti neka razmišljaju naši unuci.

...