Stvar odluke

Plovidba, boravak na morskom zraku, mir, plivanje, ronjenje, ribolov, sve nas to privlači moru.

Netko više, netko manje, ali svi mi na neki način konzumiramo njegovu ljepotu i blagodati koje nam pruža. Za tu konzumaciju, osim plovila, motora i opreme proizvođači su razvili i "Marine use” odjeću i obuću, sve u cilju kvalitetne zaštite nautičara i ribara. Dobar dio te opreme, ali i svega ostaloga što koristimo i trebamo na moru izrađen je nažalost od plastike. Razlog je jednostavan, plastika je vrlo podatan materijal za masovnu proizvodnju koji se cijenom uklapa u filozofiju zarade. Do sada su tek rijetki marili za štetne posljedice razgradnje te iste plastike i njene štetnosti na okoliš i na nas same. Nisam baš razmišljao o tome tako, ali otkad se plastika uopće počela koristiti pa do danas, dosta te plastike počelo se raspadati od starosti i akumulirati u zemlji, ali i u moru. Ne bih to tako ozbiljno shvatio da nisam prisustvovao predstavljanju velikog nacionalnog istraživanja o plastičnom otpadu i mikroplastici u Mediteranu kojega nije napravila neka nevladina udruga već jedna ozbiljna organizacija, talijanska obalna straža. Područje istraživanja bilo je talijansko teritorijalno more. Vjerujem da brojke i rezultati koji su predstavljeni nisu prepravljani ni u kojem smjeru, jer za to nema razloga. Gledajući na karte s prikazom kontaminacije mikroplastikom područja koja su u crvenom su područja južnog dijela Jadrana i juga Italije. Naravno, radi se i o područjima oko velikih gradova. U svemu je čudno to što su crvena kontaminirana područja ujedno i područja bogata ribom. Reklo bi se: "E baš nemamo sreće”.

Ako mislite da se ovo istraživanje nas ne tiče, varate se. Itekako nas se tiče! Jadransko more cirkulira, i dobar dio plastike zajednička je ostavština modernog doba, nas i naših susjeda Talijana. Dio rješenja ove situacije koje nudi obalna straža je radikalna promjena u smislu gotovo potpunog izbacivanja plastike, gdje se kao prvi potez svih nas koji bismo trebali držati do mora predlaže izbjegavanje plastike, te naravno korištenje proizvoda poput inoks boca i posuđa, te drva.

Stvar je odluke svakoga od nas hoćemo li biti komotni i indolentni ili ćemo napraviti nešto. Kad malo bolje razmislim, možda neće trebati napraviti ništa, možda nas jednostavno stanje prisili na promjene, jer čovjek tada najbolje djeluje.

I vama i sebi želim čišće more i dobro zdravlje.

25.9.2019 | 332 pogleda | Piše:
Krunoslav Mihić

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Za nastavak korištenja web stranice kliknite na "Slažem se". Postavke kolačića mogu se konfigurirati u vašem web pregledniku, a više informacija potražite ovdje. Slažem se