Gledajući obavljene testove brodica s električnim pogonima u magazinu vidim da je sve polako počelo prije nekih desetak godina. O električnim pogonima smo tada počeli prilično sramežljivo pisati jer niti ste vi, a bome nisam ni ja odnosno mi, vidjeli struju kao energent za pogon brodica. S tim prvim slabašnim trolig motorima smo se vrtili ispred lučica i dokazivali nedokazivo. Pokušavali smo i sami vidjeti može li se na struju i ima li to uopće smisla.
Ovdje govorimo o vremenima od prije samo deset godina. Danas je najnormalnije sjesti u tender na struju i otići kamo već. Danas je normalno s velikom jedrilicom isploviti iz porta elektromotorom i onda nastaviti na jedra. Još uvijek nije normalno glisirati satima, nije normalno otići dvadeset milja do neke plaže. No nije kod nas, jer mi malo kasnimo za razvijenim dijelom europskih nautičara i samo je pitanje dana kada će Jadranom pod normalno zaploviti takva plovila. Povećanjem proizvodnje, cijena ovakvih motora pada, a posebno baterija koje su najvažniji dio ovih pogona, i oni postaju sve pristupačniji korisnicima. Ovo je pravilo koje nema drugu opciju.
Nedavno me je kontaktirala jedna domaća čarter agencija koja je iz svog katamarana izvadila dizel motor i ugradila električni. I što se dogodilo? Buking ostalih jedrilica iz flote je pao no ne i ovog elektropogonjenog Lagoona 400. Radi li se o tome da su mnogi vođeni pomodarstvom bukirali čarter na struju ili se radi o jeftinijoj verziji čartera kod koje je izuzet trošak nafte. To ćemo pokušati saznati, a rezultate podijeliti s vama. Nedavno smo testirali De Antonio E23 s hidrokrilom kojega također pogoni električni motor. Dok god smo plovili deplasmanski doplov je bio oko 50 NM, a vrijeme plovidbe 20 sati. Kada smo podigli okretaje i brzinu na 20 čvorova doplov je dramatično pao na 24 NM, a raspoloživo vrijeme na tek jedan sat. Jasno je da s ovim kapacitetima baterija trenutačno, makar što se tiče vlasnika malih plovila ne može više. No ima netko tko može. Razni razvojni timovi rade na novim baterijama koje svojim kapacitetima i performansama mogu pokušati odgovoriti zahtjevima korisnika naviknutima na benzinske motore i njihove performanse. Utrke brzih brodica su oduvijek bile poligon za testiranja i razvoj, a jedna takva utrka koja se nedavno održala i kod nas u Dubrovniku dokaz je tome. E1 Formula, hidrokrilna električna plovila jure brzinama do 50 čvorova i to na struju. Znači može se samo treba lijepo pitati. A pitaju se vodeći stručnjaci koji danas razvijaju baterije, motore i plovila za utrke, a već sutra će se ti isti motori naći na nekom nautičkom sajmu i na testu u Burzi nautike. Do nekih novih vremena morat ćemo se zadovoljiti ovom tehnološkom razinom i biti spremni na novo normalno.
Želim vam da ovo ljeto uživate u svakoj pređenoj milji i sadržaju koji smo vam pripremili u novom broju Burze Nautike!
