Što je još ostalo za prodaju?

BN 131
| 23.4.2013 | Piše:
Marko Cvitanić


Vlast posljednjih mjeseci pušta probne balone u javnost da vidi raspoloženje nacije u svezi glede prodaje posljednje banke i osiguravajuće kuće, koje još uvijek uspješno posluju iako su u tzv. društvenom vlasništvu. Evo, i autoceste ćemo rentati.

Otvaraju se vrata globalnom špekulantskom kapitalu da proguta i ovo malo financijske samostalnosti što nam je ostalo. Očito se računa na kratku pamet ove nacije koja se valjda više ne sjeća prodaje saniranih banaka u čiju su sanaciju porezni obveznici više uložili nego što je država uspjela uprihoditi njihovom prodajom. Sva općenarodna hrvatska imovina prodavana je pod motom kako država nije i ne može biti dobar gospodar, i kako imovina bez pravog vlasnika nema perspektive. A sva ta menadžerska, politički imenovana bulumenta koja je vodila i dovela sve te tvrtke, banke, hotele i tvornice na prosjački štap i potvrdila da država nije sposobna upravljati njima, zapravo je ista ona koja cijelo vrijeme vodi ovu državu. Samo se mjesta u tvrtkama mijenjaju za mjesta u strankama, ministarstvima, državnim agencijama, lokalnim i ostalim tijelima uprave.
I sada bi ti isti ljudi kao trebali voditi Hrvatsku u svjetlu budućnost!? Čak i u vremenima kad se novac hrpimice slijevao u državnu blagajnu, uglavnom zaduživanjem, nisu bili sposobni upravljati njime. Osnovno pitanje je kako bi to mogli sada kada izvori presušuju, gospodarstvo se urušava, do kredita je sve teže doći, a globalna kriza sve to skupa još više produbljuje. Nisu na čelu države neki novi vrhunski sposobni menadžeri koji će novim idejama, svojim vizijama, sposobnošću i radom znati izvući ovu zemlju iz dubokog blata u koji sve dublje tone. To su oni isti ljudi koji nisu bili sposobni voditi, u svjetskim razmjerima gledano male tvrtke, a sada moraju upravljati tako složenim sustavom kao što je Hrvatska država. Interesantno je pritom da kada ti isti ljudi rade za stranog vlasnika, uspjeh i prosperitet tvrtke nije upitan, međutim kad im se daje na upravljanje tzv. društvena imovina koja je kao naša zajednička, tada se vrlo brzo nađu u vodama korupcije, nepotizma i političkih križaljki.
Problem je što bi Poštanska banka i Croatia osiguranje preko noći mogli postati dvije najjače poluge hrvatskog gospodarstva. Trebalo bi samo novčane tokove i osiguranja iz državnih tvrtki usmjeriti u ove dvije kuće. Ali kako je to očito pretežak ili nemoguć zadatak najbolje je da oglasimo međunarodni natječaj za prodaju Hrvatske, onako u paketu, pa nek' nas onda sve skupa kupi neka multinacionalna tvrtka koja ionako ima veći prihod od BDP-a cijele Hrvatske. Valjda će taj novi privatni vlasnik znati kao organizirati ustroj i upravljanje, kako racionalizirati broj općina, agencija, prekobrojne administracije, i koje investicije donose novac i razvoj, a koje su novi Obrovci. Gore od ovoga sigurno ne može biti.

...