Što bi bilo kad bi bilo

Zamislite da se jednoga jutro probudite, uključite televizor, a ono saziv Sabora čini 61 narodni zastupnik, što je i više no dovoljno za državu s ovoliko stanovnika. I svi sjede u klupama, rade i donose mudre odluke u skladu s općom strategijom razvoja Hrvatske.

Sve dogovaraju konsenzusom s ciljem da svom narodu omoguće bolji život. Vlada je ukinula desetine nepotrebnih agencija, komora, zavoda i tko zna čega još, srezala sebi broj savjetnika, pomoćnika, tajnika i uhljeba svih vrsta, i sve ih potjerala na radnu akciju u izgradnji pruge Rijeka - Zagreb (nije baš bila omladinska radna akcija, ali bila je barem akcija!). Čitamo i slušamo tako da je država reformirala javnu upravu, da sada imamo 50-ak općina, i da su ukinute nepotrebne županije koje su ionako bile same sebi svrha. A potom sljedeća radosna vijest: Sanader pravomoćno osuđen, Vidošević također,

Todorić je već na odsluženju kazne, a sve lopine koje se zahvaljujući novcu godinama vuku po sudovima bez pravomoćne presude već su u Remetincu ili na prisilnom radu. Horvatinčiću je konačno oduzeta vozačka i plovidbena dozvola. Imunološki zavod proradio punim kapacitetom pa imamo svoje krvne pripravke, opet imamo protuotrove za zmijske ugrize, i bezbroj drugih lijekova koji se u Zavodu proizvode dvostruko jeftinije nego što su oni iz uvoza. A ministar poljoprivrede zaorao zajedno sa zadovoljnim poljoprivrednicima nove brazde na stotinama hektara neobrađene zemlje, otvara nove mljekarske farme, proizvodimo zdrave hrane za više od 25 milijuna stanovnika!

Ministar zdravstva objavio kako se u bolnicama riješio svih neradnika, ostali su samo oni koji stvarno rade. Kako je srezao stopu bolovanja koja je nekoć bila najveća upravo u zdravstvu, tako sada više nema lista čekanja. Ministrica obrazovanja sva ozarena objavila je vijest da je reforma obrazovanje krenula punom brzinom i kako već daje prve rezultate: s fakulteta ne izlaze polupismeni studenti već pravi stručnjaci koji su se na vrijeme uključili u stvarne proizvodne procese.

Napokon imamo sveučilište među 100 najboljih u svijetu! Ministar financija nas je obradovao viješću kako u Hrvatskoj više nema blokiranih, da je najveći ovrhovoditelj završio na ulici i rasprodaje imovinu i da je PDV konačno smanjen na 19%. Najmanja mirovina sada je ipak dovoljna za pristojan život, a Zagreb konačno ima gradonačelnika kakvog zaslužuje. Na javnim licitacijama rasprodane su državne limuzine i nabavljaju se nova, skromnija vozila koja su primjerena ovolikoj državi i ovakvim državnicima.

Naravno da su ove radosne vijesti čuli i svi raseljeni Hrvati diljem svijeta, pa je došlo do zagušenja na povratnim avionskim i autobusnim linijama iz svijeta prema Hrvatskoj, jer se svi žele što prije vratiti u domovinu. I odjednom nas ima skoro 5 milijuna! Ovako velik priliv povratnika, radnika i stručnjaka svih vrsta dao je novi zamah gospodarstvu, pa je očekivana stopa rasta BDP-a nevjerojatnih 12%!

Ma znam da sanjam, ali to je ono što svima nama želim u nadolazećoj 2018. godini! E pa nek' nam je sa srećom...

27.11.2017 | 761 pogleda | Piše:
Marko Cvitanić

Ova stranica koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Za nastavak korištenja web stranice kliknite na "Slažem se". Postavke kolačića mogu se konfigurirati u vašem web pregledniku, a više informacija potražite ovdje. Slažem se