Spašavanje nautičara: Na more najviše srljaju Nijemci u potrazi za adrenalinom pod jedrima
BN 250Od sredine travnja do sredine lipnja ove godine na našem dijelu Jadrana je zabilježeno šest dramatičnih akcija spašavanja nautičara, a pritom su u tri slučaja spašavani njemački ljubitelji adrenalina pod jedrima. U dva navrata spašavane su hrvatski državljan(i)ke, te jednom češke državljanke
Najteže i najopasnije je rješavati probleme kad se prevrne katamaran, jer se on uglavnom prevrće preko pramca. Zato su s unutarnje strane oba trupa katamarana napravljene „portelice” za izlaz u slučaju prevrtanja,” rekao je za BURZU NAUTIKE legendarni novljanski lučki kapetan te vrhunski jedriličar Miljenko Žanić, koji je u 40 godina rada spasio 500 ljudi na moru.
Ovogodišnja turistička sezona još pravo nije ni počela, govorimo o razdoblju do sredine lipnja, a na našem dijelu Jadrana je već zabilježeno šest dramatičnih akcija spašavanja nautičara i onih koji su slučajno upali u tu kategoriju, jer su u tom trenutku bili na nečemu što pluta na vodi. Ta serija spašavanja je počela sredinom travnja u Makarskoj kad su odvažni domaći momci za jake bure spasili dvije maloljetne Čehinje, koje su se otisnule na more na daskama za veslanje. Potom su u svibnju i lipnju uslijedila četiri spašavanja na sjevernom Jadranu te jedno na otvorenom moru u visini Pule. Zanimljivo je reći da su u pritom u čak tri slučaja spašeni njemački jedriličari! Prvo je potkraj svibnja posada Jadrolinijinog trajekta Lošinj spasila dvojicu braće u ozbiljnim godinama s prevrnute jedrilice kod Stare Baške na Krku. Oni su isplovili iz Punta, jedreći u susret sve jačoj buri, koja kod Baške - ubija (bez navodnika). Pri pokušaju da okrenu šest metarsku jedrilicu došlo je do prevrtanja, a „dvojac” je spas potražio na koritu prevrnutog plovila. Srećom, uočili su ih s „Lošinja” i spasili. Zanimljivo bi bilo znati jesu li ti Nijemci uopće znali što je bura ili su samo precijenili svoje jedriličarske sposobnosti? Ili su možda i oni prethodno „sve naučili” o jedrenju putem You Tube kanala, kao i neki njihovi sunarodnjaci koji su spašeni prošle godine za jake bure skoro na istom mjestu. Za olujne bure početkom lipnja, iz jednog kampa na senjskom području na dasci za veslanje na more se otisnuo 15 – godišnji Nijemac, kojega je vjetar „zgrabio” i odnio daleko od obale. Da spasi sina, za mladićem je na olujno more u kanuu krenuo njegov otac. Ubrzo je u potragu za obojicom isplovio brod Nehaj Lučke kapetanije Senj, i to s tročlanom posadom, jer je na moru bilo preko 50 čvorova bure! Zbog morske prašine vidljivost je bila vrlo slaba. Otac i sin pronađeni su živi sat i pol kasnije, promrzli i smrtno prestrašeni. U trenutku im se odmor iz snova pretvorio u borbu za goli život. Nedugo nakon ove drame je uslijedila cjelodnevna potraga za još dvojicom Nijemaca, koji su 10. lipnja ove godine u potrazi za adrenalinom zajedrili na katamaranu na napuhavanje iz uvale Jakišnica na Pagu. Na kraju je adrenalina bilo previše i njima i svima koji su ih tražili, jer ih je olujna bura odnijela prema Velom Lošinju. Pomorska policija je u popodnevnim satima tog dana pronašla katamaran i 59 – godišnjeg nautičara. Drugi, 23 – godišnji član posade sam se javio policiji u Lošinju drugog dana u četiri sata ujutro, obučen u neoprensko odijelo, s pojasom za spašavanje na sebi i s veslom u ruci. On je s katamarana skočio za veslom u more, a onda su ga vjetar i valovi odnijeli daleko od plovila. Srećom, isplivao je na obalu. Posebno dramatično je bilo spašavanje dviju žena koje su ostale zarobljene u prevrnutoj hrvatskoj jedrilici 17 milja od Pule. Posljednje dramatično spašavanje na moru, dok ovo pišemo, dogodilo se 17. lipnja kod Kraljevice, točnije kod otočića Sv. Marko, a spašena su trojica domaćih maloljetnika. Oni su plutali u gumenom čamcu bez motora, a kasno u noć spasila ih je posada broda Vid Lučke kapetanije Rijeka. Spomenuti slučajevi govore da na more neoprezno i neodgovorno ne srljaju samo stranci, već i domaći ljudi.
Žanić: Katamarani se najčešće prevrnu preko prove, i tu je najteže spašavati
Umirovljeni legendarni novljanski lučki kapetan i vrhunski jedriličar Miljenko Žanić za BURZU NAUTIKE je rekao da sve više ljudi jedri na starim i slabo održavanim brodovima, među kojima je i puno samogradnji, a pritom treba imati na umu da se zamor materijala ne može riješiti. On je u 40 godina rada kao lučki kapetan spasio na moru 500 ljudi!
„ Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u modu su došle daske za jedrenje, tako da sam ljeti za iznenadnih nevere često skupljao ‘daskaše’ svuda po moru. Nema više ni onih silnih divljanja s vodenim skuterima po moru, jer nisu više toliko u modi. Danas su popularne daske za veslanje, a ljudi se na njima previše udaljavaju od obale. Najteže i najopasnije je rješavati probleme kad se prevrne katamaran, jer se on obično prevrće preko pramca. Zato s unutarnje strane oba trupa katamarana znaju biti napravljene „portelice” za izlaz u slučaju prevrtanja katamarana.
Mnogi strani nautičari više ne dovoze na more svoje glisere, jer sada u Hrvatskoj mogu iznajmiti vrlo kvalitetna i dobro održavana plovila.
Od napuhanih životinjskih koža do „nafukovanog polstara”
Spoznaja da je more jedini preostali slobodan prostor na svijetu izaziva u ljudima silnu radost i sreću življenja, pa radosno pohrle na njega, ne znajući da ta očaravajuća ljepota u svakom trenutku vreba oprezne i neoprezne, ne praštajući greške.
Gledajući sve to, valja se podsjetiti da je čovjekovo prvo prijevozno sredstvo bilo plovilo, vjerojatno neki trupac na koji je sjeo da savlada neku vodenu prepreku. Nešto kasnije naš se predak održavao na površini mora, rijeka ili jezera pomoću napuhanih životinjskih koža, što možemo smatrati pretečom današnjih zračnih madraca, za koje Česi, inače ekstremni avanturisti, imaju nama Hrvatima silno simpatičan naziv „nafukovaci polstar”, s tim da na slovu s nema kvačice, odnosno naziv nema veze s poštarima.
Danas ljudi više ne plutaju na balvanima, osim silom (ne)prilika, već masovno veslaju na „daskama”, SUP – ovima, u kajacima, kanuima ... ili jedre na „nafukovanim” katamaranima, žudeći da se otisnu na pučinu na svemu što pluta. Uložiš koju tisuću kuna ili par stotina eura u kupnju nekog od navedenih plovila i već si u svijetu nautičkog turizma, među nautičkom elitom, odnosno iščupao si se iz one mase očajnika koji se tiskaju po pretrpanim plažama. Iako, i ljude na pretrpanim plažama obuzme radost življenja zbog same činjenice što si uopće mogu priuštiti dolazak na Jadran u ovim ekonomski teškim vremenima.
Priča o gospođi i pedalini
Bura u Velebitskom kanalu je prijeteći jačala, ali to nije nimalo brinulo 40 – godišnju Čehinju i njenu kćer u tinejdžerskim godinama. One su uživale vozeći se na iznajmljenoj pedalini dvije milje od Klenovice, legendarnog ribarskog mjesta nedaleko Novog Vinodolskog. Srećom, iskusni lokalni ribar Denis Cvitković je u tim trenucima žurio da se sa svojim gliserom skloni pred burom u sigurnost klenovarske luke. Nemalo se iznenadio kad je pri povratku ugledao pedalinu s dvije ženske osobe tako daleko od obale, koje očito nimalo nisu bile svjesne opasnosti koja im prijeti. Doplovio je do njih te im objasnio da će ubrzo na moru zavladati olujna bura. Prešle su u njegov gliser, a on je pedalinu uzeo u tegalj. Kad su došli do obale, gdje je bura bila slaba, gospođa je rekla Cvitkoviću da će se ona i kćer nastaviti voziti na pedalini još 15 minuta, jer je toliko ostalo do isteka najma tog plovila. Naglasila je da u potpunosti želi iskoristiti ono što je platila. Ta njena reakcija govori da uopće nije bila svjesna u kakvoj su se pogibelji obje mogle naći da su ostale na moru.
Foto: Tatiana Syrikova, www.pexels.com
Pučina kao sinonim za slobodu kretanja
Turisti se na moru ponašaju u suprotnosti s „uokvirenim” životom kod kuće, a njihove poimanje slobode življenja i kretanja je otići što dalje na pučinu. Službene osobe zadužene za sigurnosti plovidbe na moru nam kažu da su ovoga ljeta iznenađeni velikim brojem turista koje svakodnevno zatiču na moru daleko od obale na daskama za veslanje, čamčićima na napuhavanje ili sličnim nazovimo plovilima na kojima su odlučili savladati udaljenosti od desetak i više milja. Ti ljudi se ponašaju kao da je naše more jedan veliki lijepi zabavni vodeni park, u kojemu je sve dozvoljeno. Osim toga, sve je manje turista koji na odmor dolaze da bi se opustili u miru i tišini, a sve više onih koji dolaze po godišnju dozu adrenalina. Naposljetku, adrenalin i turizam idu ruku pod ruku, iako većina turista žele biti junaci bez previše rizika. Međutim, „no risk, no story”. U protivnom, ne preostaje im drugo nego da na društvenim mrežama objave sliku kako plutaju negdje u plićaku na napuhanom flamingu.
...
