1. Ljudi, more, brodovi

Rigorozni pregledi naših pomoraca

Dok neke države dozvoljavaju plovidbu svojim čak i ozbiljno bolesnim pomorcima, u Hrvatskoj pomorci prolaze rigorozne liječničke preglede, kako kažu, poput pilota borbenih zrakoplova

Ova statistika potvrđuje izreku: "Da je plovit lako, plovio bi sva'ko". Naime, iako je vrijeme jedrenjaka odavno prošlo, plovidba je ostala jednako težak i pogibeljan posao, rezerviran samo za odabrane momke jakih mišića i još jačih živaca. Posebice ovo zadnje, jer nije lako zadržati psihofizičku stabilnost na brodu, u kojem je svako putovanje nova akademija vježbanja života.

Prema statistici, na svjetskim morima svakodnevno se sudari ili nasuče pet brodova. Svakodnevno svjetskim morima plovi 1,6 milijuna pomoraca, od toga 600.000 časnika, a od tog broja godišnje smrtno strada između 1.000 i 2.500. Najveći broj žrtava je u međunarodnoj plovidbi, ali dobar dio nesreća događa se i u obalnoj plovidbi, najčešće na trajektima. Posebna priča je svjetska ribarska flota u kojoj za sada jednostavno nije moguće utvrditi ni približan broj zaposlenih ribara, a kamoli broj stradalih. Jedno se sasvim sigurno zna, a to je da taj broj nije malen.

Ne boji se oluja i pirata, već preventivnoga liječničkog pregleda

„Nije me strah pirata, ni tajfuna, niti svjetske gospodarske recesije, koja uvijek prvo 'klepi' pomorstvo, već me je strah obveznih preventivnih zdravstvenih pregleda za pomorce u Hrvatskoj, koji mi svake dvije godine vise kao mač nad glavom! Jer, ako mi ustanove probleme sa srcem, tlakom, sluhom, dijabetesom,... ostajem bez matrikule, a bez matrikule ja ostajem bez posla za koji sam se školovao, bez egzistencije", rekao je za Nautiku jedan sredovječni časnik palube iz Zadra.

Ljudi uzrokuju 75 posto pomorskih nezgoda

Nove tehnologije s jedne strane doprinose povećanju sigurnosti plovidbe, jer zahvaljujući njima sada se grade moderni i sigurniji brodovi, a unaprijeđena je i sigurnost navigacije, ali s druge strane ta tehnološka unapređenja kriju i mnoge zamke za pomorce, jer i dalje je čak 75 posto svih pomorskih nezgoda uzrokovano ljudskim pogreškama. Dobar dio tih nezgoda uzrokovan je kroničnom premorenošću pomoraca i stresom. Brodovlasnici smanjuju troškove plovidbe tako što ukrcavaju najmanji mogući broj članova posade, koja se onda preopterećuje radnim zadacima.

Znanje glavu čuva

Pomorci nisu komandosi, iako se često znaju naći, a onda i snaći u pogibeljnim situacijama. Pritom se uvijek pokazalo da život sačuvaju zahvaljujući svojem znanju, uvježbanosti, iskustvu i hrabrosti. To svjedoči da su posade neprestano izložene velikom stresu. Pomoračko zanimanje odavno je lišeno svake romantike, jer danas teretni brodovi plove od luke do luke točnošću japanskih vlakova, s najkraćim mogućim zadržavanjem u luci. Nekoć, i ne tako davno, unazad tridesetak godina, u nekim se lukama zbog ukrcaja ili iskrcaja tereta stajalo i po nekoliko tjedana, na veliko veselje posade. Danas toga više nema. Mnogi pomorci, naročito oni koji plove na tankerima za prijevoz nafte i plina, danas ni ne vide luku, a ponekad ni kopno, budući da plove od terminala do terminala, a to je psihički iznimno iscrpljujuće.

„Helić" je pao u vodu, a pomorci u njemu imali su 30 sekundi da isplivaju...

Helikopter je tresnuo o površinu vode, odmah se izvrnuo za 180 stupnjeva i počeo tonuti. Četiri pomorca ostala su zarobljena u kabini letjelice koja se u trenu pretvorila u akvarij. Ostali su visjeti naglavačke, sputani sigurnosnim pojasevima sjedala, imajući tek tridesetak sekundi da se oslobode, pronađu izlaz i isplivaju na površinu. Tu četvorku činili su tri Hrvata i jedan Poljak. Bili su odjeveni u vodonepropusna i termozaštitna odijela sa zaštitnim kacigama na glavi, a riječ je o opremi kakvu nose svi oni koji u sjevernim morima lete u helikopterima s naftnih platformi na kopno ili u obrnutom smjeru.

Iako se u ovom slučaju radilo samo o vježbi, odnosno o kontroliranom padu simulatora helikoptera u bazen u jednom talijanskom centru za certificiranje pomoraca, za certifikate BOSIET i OPITO, opisana situacija je itekako stresna za pomorce. Naročito ako se mora ponavljati. Iako su vježbe nužne, i više no dobrodošle, nitko ne govori o akumuliranom utjecaju stresa koji se javlja u tim situacijama, na zdravlje pomoraca.

Pomorac sa 140 kg i 4 premosnice

Kao mladi liječnik, dr. Toni Šimundić (46) iz Rijeke radio je prije petnaestak godina u Nigeriji na jednom brodu za vađenje nafte i plina iz podmorja. Na taj brod jednoga je dana iz Velike Britanije došao elektroničar iz kooperantske tvrtke.

 „Bio je to pedesetogodišnjak, težak 140 kilograma i s četiri srčane premosnice! Nisam htio potpisati liječničko odobrenje da je Britanac sposoban za rad, zbog čega je s broda vraćen na kopno. Zbog mog stava u ovom slučaju kompanija mi je priprijetila otkazom, uz obrazloženje da tog stručnjaka jako skupo plaćamo. Drugoga dana, čekajući rasplet situacije, elektroničar je umro u hotelu, od novog infarkta..." ispričao nam je Šimundić. Naravno, kompanija je nakon tog događaja hvalila „providnost" hrvatskog liječnika, jer zamislite koje bi probleme imala firma da je Britanac preminuo na brodu!?

Šimunidć se prisjeća i slučaja kad mu je na jednoj drugoj kompaniji na brod došao novi šef nadzora postrojenja bušotine, koji je prethodno imao tri operacije tumora na mozgu. Kao posljedicu tih operacija imao je neurološke ispade. Nije to bilo ništa strašno, zanosilo ga je u hodu, ali takav nije mogao sigurno raditi na platformi. „Kad sam mu rekao da ne može raditi na brodu reagirao je vrlo burno, čak je i prijetio!" prisjeća se Šimundić.

Danas, kao iskusan specijalist medicine rada, kroz čiju ordinaciju godišnje prođe oko 1.500 pomoraca, Šimundić smatra da bi prilikom preventivnih zdravstvenih pregleda pomoraca za matrikulu i brevete, trebalo imati individualan pristup prema svakom od njih, odnosno, da bi trebalo ići prema liberalizaciji stavova, točnije prema izmjenama Pravilnika o zdravstvenim pregledima pomoraca.

„Recimo, nakon preboljenog srčanog udara, mnogi se vrate u normalan život, što pokažu i svi medicinski nalazi, i sada se postavlja pitanje zašto takvom pomorcu, ponavljam, ovisno od slučaja do slučaja, ne dozvoliti plovidbu? Slično je i ako neki pomorac ima dijabetes, a nije na inzulinu, već na tabletama, zašto on ne bi mogao ploviti? Ona dva slučaja s Britancem i Amerikancem iznio sam da se vidi kako problemu radne sposobnosti svojih pomoraca pristupaju neke velike i moćne pomorske zemlje. Zato smatram da Hrvatska mora ići prema međunarodnim smjernicama po tom pitanju." mišljenja je Šimundić.

Doduše, norveški pravilnik o pregledu pomoraca još je rigorozniji od hrvatskog, pa njihovi moreplovci moraju biti zdravi i izgledati kao desetobojci. Ne smiju čak imati ni previše kilograma!

RTG pluća i povlaštene nacije?!

I dok u Hrvatskoj pomorci zakonski moraju na preventivni pregled svake dvije godine, neke inozemne brodarske kompanije traže njihov pregled svake godine. Prvenstveno se to odnosi na zapovjednike i upravitelje stroja, a što im vjerojatno uvjetuju i osiguravateljske kuće. Pritom u sklopu pregleda nerijetko traže i rendgensko snimanje pluća, a riječ je o pregledu koji ne bi trebalo raditi ako nema naznaka na postojanje bolesti kako bi se izbjeglo bespotrebno zračenje organizma, koliko god ono bilo minimalno. Zanimljivo, neke velike svjetske pomorske kompanije u svojim pravilnicima navode kako se od RTG pregleda izuzimaju pomorci iz SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Njemačke?! I nigdje nema obrazloženja za ovu diskriminaciju.

Dr. Sesar: Hrvatski pomorski časnici medicinski su dobro obrazovani

Dr. sc. Željko Sesar, dr. med. već desetak godina drži kolegij Pomorska medicina na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Ujedno, kao liječnik primarne zdravstvene zaštite već 25 godina skrbi i o zdravlju velikog broja pomoraca.

„Pomorska medicina nije prva pomoć, jer se osim opširnog učenja o bolestima, uči i kako pružiti pomoć bolesnom ili unesrećenom članu posade u situaciji kad se ne može računati na dolazak liječnika s kopna, jer brod je negdje daleko na moru. Za tu pomoć obično su zaduženi prvi i drugi časnik palube, a pritom je itekako važna njihova educiranost o prepoznavanju simptoma pojedinih bolesti, kako bi razgovor sa stručnom osobom preko radio-medico stanica koje pružaju zdravstvene savjete bio što korisniji, a potom je posebno važno znati pružiti medicinsku pomoć, od šivanja rana, preko davanja injekcije sve do uvođenja infuzije. Zahvaljujući napretku farmakoterapije i dijagnostike na brodu, danas su brodske ambulante sve bolje opremljene pa je sada i lakše medicinski zbrinuti bolesnika ili unesrećenog. Naš časnički kadar je po tom pitanju sve bolje educiran. Ništa slabije od kolega iz naprednijih pomorskih zemalja. Na Pomorskom fakultetu u Rijeci zadnjih godina o pomorskoj medicini ne uče samo nautičari, već i časnici strojari te elektroničari." rekao je za Nautiku dr. Sesar.

Malarija je jedan od češćih uzroka smrti pomoraca, a HIV...

Kad je riječ o zaraznim bolestima kojima su izloženi pomorci, Sesar napominje kako je na prvom mjestu malarija. Slijede je žuta groznica te spolne bolesti.

„Za malariju još uvijek ne postoji cjepivo, i jedino, kakvo-takvo rješenje je uzimanje preventivne terapije. Malarija je vrlo opasna bolest od koje je unazad par godina umrlo nekoliko hrvatskih pomoraca, ponajprije zato jer je njen uzročnik postao rezistentan na antimalarike. Pritom je problem to da mnogi pomorci i dalje ne vole uzimati preventivne terapije jer se boje nuspojava." upozorio je Sesar.

Što se tiče spolno prenosivih bolesti kod pomoraca, govorimo o AIDS-u te Hepatitisu B i C, dok se „klasične pomoračke bolesti" kao što su gonoreja i sifilis sve rjeđe susreću. Sesar napominje kako je u Hrvatskoj u populaciji HIV pozitivnih osoba sve više pomoraca.

Hrana iz friteze i zdravlje pomoraca

„Radeći usporedbu lipidograma, laboratorijskih nalaza krvi pomoraca napravljenih odmah nakon njihovog iskrcaja s broda, i onih ponovljenih nakon određenog vremena provdenog kod kuće, vidljivo je osjetno smanjenje masnoće u organizmu. Uzrok tome je najvećim dijelom hrana iz friteze, odnosno staro ulje, što je na brodu jedan od glavnih načina spravljanja hrane." pojasnio je Sesar.

Platon je ljude podijelio na žive, na mrtve i na pomorce. Pritom ovi koji žive na kopnu teško razumiju pomorce. I iako je to nerazumijevanje staro koliko i samo pomoračko zanimanje, broj opasnosti koje vrebaju na živote i zdravlje pomoraca mijenjao se kroz stoljeća. Današnji ljudi s kopna teško mogu prihvatiti da životi pomoraca mogu biti ugroženi ičim drugim osim neverama, valovima, brodolomima... Njihovo se viđenje pomoraca i dan danas temelji na nekim davnim romantičarskim pričama od kojih većina više nema ni najmanjega uporišta u stvarnosti. Pomorac danas je premoreni radnik ili činovnik, izložen sve slabijoj kvaliteti radnih i životnih uvjeta, u stalnom strahu za egzistenciju, neprekidno primoran na kompetenciju i komparaciju s drugima... Od romantike ostalo je samo more, nebo i zalasci i izlasci sunca...