1. Motorni brodovi

Quicksilver 640 Weekend

Weekend ili po naški vikend ? riječ je koja dolazi iz engleskog jezika, a udomaćila se u većini svjetskih jezika, pa tako i u hrvatskom. Označava kraj tjedna, neradne dane, vrijeme za odmor i uživanje u slobodnom vremenu. Upravo tome je namijenjena istoimena Quicksilverova, 6,40 metara duga brodica. Vanjskim izgledom odudara od ostalih plovila istog proizvođača, i to prvenstveno svojim smjelim, pomalo futurističkim dizajnom, što ju čini prepoznatljivom gdje god da se pojavi.

Weekend ili po naški vikend - riječ je koja dolazi iz engleskog jezika, a udomaćila se u većini svjetskih jezika, pa tako i u hrvatskom. Označava kraj tjedna, neradne dane, vrijeme za odmor i uživanje u slobodnom vremenu. Upravo tome je namijenjena istoimena Quicksilverova, 6,40 metara duga brodica. Vanjskim izgledom odudara od ostalih plovila istog proizvođača, i to prvenstveno svojim smjelim, pomalo futurističkim dizajnom, što ju čini prepoznatljivom gdje god da se pojavi. Iako je dizajniran drugačije od svoje quicksilverovske braće, prema konceptu raspodjele prostora identičan je svim ostalim kabinskim modelima: mala pramčana paluba, unutrašnji prostor svijetao i voluminozan, te prostrani kokpit koji je ujedno i centralno mjesto boravka na ovakvom plovilu.

Gotovo cijelu stražnju polovicu plovila zauzima praktično i funkcionalno uređen, te za ovu dužinu plovila i dosta prostran kokpit kojim dominira krmena klupa koja se proteže od boka do boka, s time da su bočni krajevi umeci koji se po potrebi skidaju, što je naročito praktično pri odlasku u ribolov. Unutar središnjeg dijela krmene klupe je prostor s poklopcem odozgo koji može biti izvrstan bazen za živu ješku, što će posebno znati cijeniti ribolovačka populacija. Bokovi kokpita su također u potpunosti iskorišteni za izradu spremišta, pa se tako iza jednih vratašca nalazi aparat za gašenje požara s dva kilograma praha, dok se iza drugih nalazi glavni prekidač strujnog kruga i prekidač dotoka goriva. U suprotnom boku, ispod stepenice za izlaz na bočni prolaz, smještena je mala plinska boca. Veliki dio poda kokpita je zapravo poklopac spremišta izuzetno velikog volumena u čijem se prednjem dijelu nalazi polietilenski spremnik goriva.

Kako smo već spomenuli, iz kokpita se preko jedne stepenice izlazi na bočni prolaz koji baš i nije jako širok, tako da za prolazak prema pramcu treba imati i malo smisla za gimnastiku. Tu, potencijalno nezgodnu situaciju donekle spašava uzdužni držač na krovu kabine za kojega se čovjek može uloviti kada "visi preko boka". Bočna ogradica koja se proteže do pramca, dojma smo, ima više estetsku nego praktičnu funkciju, budući da je prilično niska. Sam prednji dio palube je, zbog kabine ispod nje, dosta zaobljen i izdignut, pa i nije baš pretjerano upotrebljiv za boravak na njemu ili kakvo sunčanje, ribolov i sl. Bočna ograda je na vrhu pramca  otvorena te je tako stvoren prostor za komotan ulaz preko pramca, a tu je i potpalubno spremište za sidreni lanac s poklopcem koji se otvara u stranu.

Iz kokpita se kroz prozirna klizna vrata u aluminijskom okviru (koji bi, istini za volju, mogao biti malo robusniji) ulazi u kabinu. Krov kabine je dvadesetak centimetara produžen prema krmi, tako da pri kišnom vremenu djelomično štiti kabinu od kiše pri otvorenim vratima. I dok je na srednjem dijelu dovoljno visok da prosječno visoke osobe ne zapinju glavom, prema krajevima se spušta, pa treba paziti da se ne udari glavom, pogotovo zato što je sam rub dosta oštar. Otvor vrata je visok svega 160 centimetara, pa se treba malo sagnuti prilikom ulaska, ali se pod odmah nakon vrata spušta za dvadesetak centimetara tako da u unutrašnjosti ima dovoljno visine. Kabina djeluje vrlo prostrano, a to prvenstveno zbog toga što je sve jedan prostor, bez ograđenih (odvojenih) dijelova.

Tik pored vrata s desne strane je kuhinjski blok sastavljen od kuhala i malog sudopera ispod kojih je prostor za mali hladnjak, u nastavku toga je čvrsti ormarić na kojem je skiperska sjedalica koja se pomiče naprijed natrag. Naslon sjedalice je preklopni i djeluje malo plastično, ali to je standardna velikoserijska sjedalica koja se ugrađuje na većinu Quicksilver/Arvor plovila, pa se od nje i očekuje da ne bude skupa. Ispred je upravljačka konzola koja ustvari izlazi iz boka, a ne odozdo kako smo navikli. Konzola je izlivena u jednom komadu plastike te djeluje kao da je malo iskrivljena, bolje reći futuristička, pa svojim dizajnom prati vanjske linije cijelog plovila. Od instrumenata u serijskoj opremi tu su brzinomjer, brojač okretaja, pokazivač razine goriva i pokazivač položaja trima, te uz njih dovoljno mjesta za montažu GPS plotera - fishfindera. Budući je skiperska sjedalica postavljena dosta visoko od poda, uporište za noge, također izliveno iz plastike, je vrlo dobrodošao dio opreme. Cijela unutrašnjost je uređena u kombinaciji dviju boja, bež i bijele, što uz mnoštvo svjetla koje dopire izvana stvara vrlo ugodnu atmosferu. Jedina veća zamjerka u cijeloj kabini odnosi se na kutije motora brisača koje strše iz stropa pa predstavljaju potencijalnu opasnost.  Kada smo već kod stropa, ovdje je i on vrlo interesantan jer je na njegovoj sredini okrugli krovni prozor, a cijela njegova stražnja polovica je zapravo panoramsko staklo koje s donje strane ima bijelu tendu za zaštitu od sunca. Lijevo od vrata, a nasuprot kuhinjskog bloka je jedan ormarić koji u sebi skriva - kemijski WC, a u njegovom nastavku je stol s dvije nasuprotne klupe za sjedenje. Spuštanjem ploče stola cijela se garnitura za sjedenje pretvara u ležaj. I u prednjem dijelu kabine je nešto poput niže garniture za sjedenje koja se umetanjem središnje ploče i skidanjem naslona pretvara u veliki ležaj za dvije osobe.

Bokovi u prednjem dijelu, ispod ruba palube nisu obloženi poliesterskom kontraštampom, već su oblijepljeni tkaninom, što je jednostavnije i jeftinije rješenje - za proizvođača, dok vlasniku predstavlja nešto veći problem prilikom održavanja. Na bočnim stranicama u prednjem dijelu postoje dvije police za odlaganje manjih predmeta, a dvije manje su i iznad garniture za sjedenje. Svi prozirni otvori na kabini nisu zatvoreni staklom, već pleksiglasom, i to bez okvira, izravno zalijepljenim za plastiku. Lijevi bočni prozor izrađen je od jednog komada i na sebi nema nikakav otvor, dok je na sredini desnoga mali klasični prozorčić koji se otvara zasebno.

Testirani Quicksilver 640 Weekend pogonio je izvanbrodski Mercuryev četverotaktni motor snage 115 KS koji se već u startu pokazao kao nedovoljno snažan, ne toliko za postizanje krajnje brzine, koliko za ubrzanje, odnosno izglisiravanje. Granica glisiranja je na 4.000 okretaja, tako da ispod toga imate osjećaj da ispred sebe gurate cijelo more. Kada se jednom preskoči ta "čarobna" brojka od 4.000 okretaja, 640-ica pokazuje koliko dobro projektiran i mekan trup ima, koji bez poskakivanja prelazi preko valova i sluša svaki pomak kormila. Čak i kod naglih skretanja nema nikakvog proklizavanja krmenog dijela, a s obzirom na visinu kabine ni naginjanja nisu pretjerana. Ali, jer uvijek je tu taj neki, makar mali ali, da bi se njime plovilo kako i dolikuje gliseru, motor se mora "vrtjeti" na 6.000 okretaja, a tada i četverotaktni motori s ubrizgavanjem puno, puno troše. Previše. Stoga bi mu ipak više pristajao "broj" veći motor, jer 135 konjskih snaga osiguralo bi znatno ugodniju, mirniju, tišu i u konačnici jeftiniju plovidbu. To nažalost nije dostupno u verziji za izvanbrodski motor (tvornička homologacija dopušta maksimalnu snagu od 115 KS), ali jest u verziji s unutarnjim Mercruiserovim četverocilindrašem snage 135 KS i Z-pogonom.

Quicksilver 640 Weekend predstavlja dizajnerski odmak od tradicionalnog izgleda i iskorak je prema mlađoj nautičarskoj populaciji, koja osim upotrebljivosti dosta pažnje prilikom odabira plovila posvećuje i izgledu plovila. Kombinacija s izvanbrodskim motorom izuzetno je praktična, pogotovo za one koji plovilo ne drže cijele godine u moru, već ga koriste sezonski, a zimi ga drže na suhom, u kakvoj garaži, dvorištu, ili suhoj marini. Ovo, pomalo futuristički dizajnirano plovilo, oplemenjeno je mnoštvom praktičnih sitnica koje čovjeka vesele, ali još uvijek djeluje podosta "plastično" i ne može sakriti svoje velikoserijsko podrijetlo. S druge strane, upravo iz te serijske proizvodnje proizlazi njegova solidna kvaliteta, mada bi nekoliko detalja moglo biti i malo funkcionalnije, odnosno preciznije izrađeno.