Punokrvni 71. Sydney to Hobart

BN 173
| 4.2.2016 | Piše:
Gregor Šamšal
| Foto:
Rolex


Ovogodišnje 71. izdanje regate Sydney to Hobart bilo je iznimno zahtjevno. U tih 628 nautičkih milja izmijenio se čitav niz vremenskih uvjeta koji su od sudionika tražili iznimne mornarske, ali i taktičke vještine

Ovogodišnji 71. po redu Sydney to Hobart obilježila je gužva na startu, a potom i snažno nevrijeme koje je oštetilo brojne jedrilice i onemogućio im daljnji nastavak regate. One koji su preživjeli početnu strahotu dočekali su idealni uvjeti za jedrenje koji su ih pratili duž australske obale sve do početka Bassovog prolaza gdje ih je počela prati potopna kiša s grmljavinskim nevremenom. Kišu je smijenio snažan južni vjetar koji je jednako naglo stao kako je i zapuhao, i ostavio brodove bez vjetra da se polako okupljaju pred tasmanskom obalom u igri živaca. Treba li još koji argument kojim bi se bolje argumentiralo zašto upravo ova regata spada među najzanimljivije jedriličarske događaje godine?

Kao i svih 71. godinu unazad, na blagdan svetoga Stjepana 26. prosinca iz sydneyske luke isplovila je velika flota sa zajedničkim ciljem: što prije uploviti u tasmansku luku Hobart. Ne bez razloga, ova regata nosi nadimak The Great Race, velika trka, a ova 71. pokazala je svoju veličinu zahvaljujući teškom vremenu, s najvećim nevremenom ovoga desetljeća. Po mnogočemu prognoze su najavljivale da bi jedriličare na moru mogli dočekati uvjeti nalik na one iz tragične 1998. godine kad je pet brodova potonulo, a čak šest jedriličara tragično stradalo. Te su godine od 115 brodova na startu, u Hobart uplovile samo 44 posade. Možda je zato ovogodišnji broj posada i bio nešto manji no što je uobičajeno. Ipak, i ove je godine oboren jedan rekord, a to je broj stranih jedrilica. Od 108 brodova čak njih 28 nije vilo australsku zastavu, a po prvi puta među njima je bila i prva kineska posada, nošena valjda uspjehom Dongfenga s prošlogodišnjega VOR-a. Nažalost kineska jedrilica Ark232 stradala je u jednom od sudara odmah na početku u velikoj gužvi koja je vladala na startu.

Startao se po sivom, zloslutnom vremenu koje nije omelo nekoliko stotina tisuća gledatelja koji su što s obale, a što iz brojnih brodova pozorno pratili i srdačno ispraćali flotu iz sydneyskoga zaljeva. Čim su brodovi svoje pramce okrenuli prema jugu, a dan zamijenila noć, realnost je polako zakucala na vrata. Poznati zloglasni južnjak koji se prema Australiji bez prepreka zaputi s daleke Antarktike postigao je olujnu snagu. Punih 18 sati vjetar im je puhao ravno u pramac podižući opasne i iscrpljujuće velike, ali kratke valove, nalik na naše valove od bure.

U takvim užasnim uvjetima 31 jedrilica se povukla iz utrke. Razlozi su varirali od rasparanih jedara, polomljenih kormila, pa čak i strukturalnih oštećenja trupa. Po sudu mnogih sudionika, bilo da je riječ o profesionalnim skiperima, ili amaterima, ovo su bili među najgorim uvjetima s kojima su se oni susreli unazad mnogo godina. Da je tome doista tako najbolje svjedoči podatak da među oštećenim brodovima nisu bile samo male barčice, već i dva favorita, prošlogodišnji Wild Oats XI i njegov glavni konkurent Perpetual Loyal. No dok jednom ne smrkne drugom ne svane. I tako je povlačenje Wild Oats XI znatno povećalo šanse za pobjedu prošlogodišnjega izazivača, nove najsuvremenije američke jurilice Comanche. Ali ne bi ovo bila Velika trka kad bi sve išlo glatko!

Jedva devet sati nakon starta i Comanche je doživio havariju! U sudaru s nepoznatim plutajućim objektom ostali su bez lijevog stabilizatora tzv. dagerboarda koji je prelomljen počeo mlatiti po trupu prijeteći da će ga probiti. Ali problemi nisu nestali kad su se riješili dagerboarda, jer kad je oštećeni stabilizator oslobođen on je za sobom na dno povukao i jedno kormilo. U tom se času činilo da je njihova utrka gotova, ali kako je kasnije rekao skiper Ken Read, dečki su počeli vaditi alat, a kad ovi dečki izvade alat to obično znači da imaju ideju. Tako je bilo i ovoga puta. Priručno rješenje bilo je dovoljno dobro, tako da je skiper odlučio nastaviti regatu. Vrlo brzo pretekli su Rambler 88 koji je tijekom noći i njihovog bespomoćnog plutanja preuzeo vodstvo. I nisu ga više ispuštali sve do kraja, kad su nakon 2 dana, 8 sati, 58 minuta i 30 sekundi prešli ciljnu ravninu.

Dok je podizala Illingworthov pokal suvlasnica Comanchea Kristy Hinze-Clark je rekla kako je regata bila iscrpljujuća, a u jednom dijelu i zastrašujuća, ali da je to usprkos svemu jedna od najboljih stvari koju je ikada napravila. Valja joj vjerovati jer ona je kao članica posade cijelo vrijeme bila na brodu.

Kako smo već rekli, ovogodišnje 71. izdanje regate Sydney to Hobart bilo je iznimno zahtjevno. U tih 628 nautičkih milja izmijenio se čitav niz vremenskih uvjeta koji su od sudionika tražili iznimne mornarske, ali i taktičke vještine. Jer nakon što je nevera od juga minula, vjetar je pao, a u tim uvjetima Rambler 88 kao jedini realni konkurent oštećenom Comancheu relativno slabo jedri, tako da prvo mjesto nije bilo ugroženo. To je zato godilo Ragamuffinu 100 koji je osvojio 3. mjesto, što je jako razveselilo njegovog vlasnika i skipera, 88 godišnjeg Syda Fishera. Fisheru je ovo bio 48. put da je odjedrio Sydney to Hobart.

Iako se poredak najboljih u realnom vremenu znao, još uvijek nije bilo poznato tko će odnijeti pobjedu po korigiranom vremenu. Inače, među jedriličarima upravo je to pravi pobjednik, dok čast pobjede u realnom vremenu oduševljava publiku. U to vrijeme na moru su još ostala 74 broda koji su pretendirali na pobjedu po korigiranom vremenu.

Nakon uplovljavanja broda Balance (TP 52) pobjeda je bila skoro pa sigurno u njegovim rukama, ali još je uvijek postojala mogućnost da ga ugrozi stari Quickpoint Azzuro (Spakman & Stephens 34). Vlasnik Balancea Paul Clitheroe je priznao kako cijelu noć nije spavao čekajući da Quickpoint Azzuro prijeđe ciljnu ravninu, ustvrdivši kako je jedrenje predivan sport u kojem zahvaljujući premjeru jednom najsuvremenijem dragocjenom karbonskom brodu može rame uz rame parirati jedan starinski jedanaestmetarski brodić kupljen kreditnom karticom. Bdijenje mu sigurno nije tako teško palo kad je vidio da je i po ulasku u cilj i preračunavanja vremena Quickpoint Azzuro ostao 5 minuta iza Balancea, broda koji je ove godine osvojio Sydney to Hobart.

...