Podmornice koja čini dobro

BN 200
| 18.4.2018 | Piše:
Ive Jurov
| Foto:
Arhiva


Mini-podmornice OSEL Mantis predstavljaju prvi, ali onaj najteži i najvažniji korak koji može usmjeriti i našu brodogradnju i znanost i ostala istraživanja. Relativno malim ulaganjem u ove podmornice mogu se steći neprocjenjiva znanja i iskustva koja se kasnije mogu primijeniti na obnovi, pa čak i gradnji novih komercijalnih podmornica

Podmornice se mogu razvrstati u dvije kategorije; one koje su zamišljene za činiti dobro, i one koje su stvorene za razaranje. Vjerojatno ne postoji niti jedno podmuklije ratno prometalo od podmornice, a možda čak ni skuplje kad bi se gledalo po dužnom metru. I sve to samo zato da bi se razaralo. Kad bi se ti novci uložili u znanstvene podmornice i istraživanje podmorja, tada ne bismo sa stidom u očima morali priznati kako znamo više o površini Marsa nego o našim oceanima.
Naime između 90 i 97% oceana predstavlja potpunu nepoznanicu za ljudsku spoznaju. Ovaj postotak varira ovisno o metodologiji, ali ne mijenja mnogo na stvari. Da ne rasipamo novce uludo ne bi bilo nepoznatih riba, znali bismo gdje žive divovske lignje, kako se ulješura hrani, kako se rađaju morski psi, tko živi u Marijanskoj brazdi, ne bi bilo neistraženih olupina, a ne bi bilo ni olupina brodova koje su na morsko dno legle upravo zahvaljujući podmornicama koje su ih dolje poslale svojim torpedima...
Srećom, postoje ljudi koji svoje znanje ulažu u mirnodopske stvari i zahvaljujući njima mi smo dobili podmornice koje su nam odškrinule vrata u svijet podmorja. Neke od njih, poput Piccardovog batiskafa Trieste pomogle su nam za zaronimo na samo dno i zadovolje znanstvenu znatiželju, druge su pak osmišljene kako bi se obavio posao na velikoj dubini i nisu nimalo glamurozne. I upravo te i takve podmornice su najkorisnije. Te i takve podmornice izgledaju čak ... (više u tiskanom i CD izdanju)

mini-podmornice
podmornice