Kako živimo u suživotu s mnogim pravilima koja određuje Europska komisija tako se događaju promjene koje mjenjaju način na koji živimo, plovimo, bavimo se recimo ribolovom ili ronjenjem. Mnoge od tih promjena, za koje često ne znamo što zbog nezainteresiranosti, što zbog nedostupnosti informacija pa čak i indolencije, postanu iznenađenje tek kad nas „lupi” po novčaniku. Jer eto tako život funkcionira, odrasle ne možeš slati u kut, ali ih možeš na druge načine disciplinirati.
Došla su vremena da te nitko ne pita znaš li ti da treba recimo po novome, od početka godine svaki ulov registrirati i evidentirati. Projekt se zove RecFishing, a svrha mu je prikupljanje podataka o ulovima rekreacijskog ribolova u svim morskim područjima EU. U objavi koja nam je poslana, i koju smo objavili u rubrici ribolov u ovom broju magazina, RH nije na popisu zemalja koje koriste RecFishing. No navodi se da svaka država bez obzira koristila EU aplikaciju RecFishing ili neku svoju nacionalnu, ostaje odgovorna za nacionalnu provedbu odluke EU. Poslat ću upit nadležnima, a kako je RH među 22 obalne zemlje EU mislim da bi trebali dobiti odgovor nadležnih vlasti o provedivosti ove odluke.
Sljedeća promjena o kojoj mi se čini da je još rano govoriti, ali čisto da znate da postoje pokušaji na razini EU da se uvede jedinstvena EU dozvola za voditelja brodice. Ovdje postoji sukob mišljenja gdje EBA, Europska asocijacija za plovidbu smatra da su zahtjevi za rekreacijsku plovidbu stvar država članica i Međunarodne pomorske organizacije. Oni sugeriraju uvođenje Rezolucije 40 gospodarske komisije za Europu jer su po njima standardi Rezolucije 40 prikladniji i lakši za provedbu od onoga što planira EU. I jedan i drugi pristup uključuju određeni sukus znanja i prakse. Koja god dozvola voditelja brodica bude kod nas u budućnosti, naša surova realnost je neznanje i davno izgubljen korak sa standardima koji vrijede u rekreativnoj plovidbi. Vjerojatno se dio vas neće složiti, ali mislim da kada bi trebalo napraviti validaciju naših dozvola s EU ili rezolucijom 40 mnogi bi pali ili išli na popravni ispit. Ne mislim ovdje samo na umijeće upravljanja brodicama nego i na potrebno znanje koje je kod dijela nas bojim se ostalo na razini (a kod nekih i ispod) knjige Brodarenje, sa zadnjim proširenim izdanjem iz 1996. godine, autora Antona Simovića. Tada je to bila aktualno štivo no danas je znanje koje se traži na tečajevima za voditelje brodica puno opsežnije. I ne samo to, puno je novijih tehnologija koje su postale standard primjene.
Te iste 1996. godine nas nitko nije pitao na kakvom papiru tiskamo našu Burzu Nautike, no danas nas se pita i traži od nas odgovorno poslovanje i stoga od ovog broja Burza Nautike će se tiskati na FSC papiru, odnosno na papiru koji zadovoljava FSC standard. Mali FSC logo potvrda je da papir na kojem je tiskan magazin zadovoljava uvjete ekološki primjerenog, društveno korisnog i ekonomski isplativog gospodarenje svjetskim šumama.
