Nesreća petorice bogataša bila je izvjesna – ne možeš u veće dubine od onih na kojima je podmornica Titan testirana!
„Sreća u nesreći je da putnici Titana nisu ni shvatili što im se dogodilo i već je bilo sve gotovo” -Velimir Vrzić
S jučerašnjim je danom cijeli svijet dobro usvojio odgovor na pitanje – što je to implozija, konkretnije – što je to implozija podmornice? Takav kraj ne želi si nitko, a upravo je implozija koja se dogodila uskoro nakon urona podmornice Titan označila početak i kraj jedne turističko- avanturističke zamisli koja je, kako pišu mediji, svoj put vjerojatno skončala na oko 3000 metara dubine. Uzrok bi mogao biti kvar na trupu podmornice ili i najmanja slabost trupa koja je došla do izražaja tijekom spuštanja.
Naime, sve i da je trup bio tehnički posve ispravan, on je mogao oslabiti po putu što bi rezultiralo istim ishodom. O djelovanju morskog tlaka i tragediji o kojoj danas piše cijeli svijet, komentar nam je dao Velimir Vrzić, podvodni istraživač koji pod morem ne uživa samo u krajolicima i u bestežinskom opuštanju, već je uključen i u mnoge rizične akcije čišćenja podmorja od eksplozivnih i drugih opasnih tvari koje se mogu naći ispod morske površine:
-Što reći ako znamo da je podmornica bila testirana za 1300 metara dubine? Tu nema pogađanja, ona je testirana i ispravna za tu konkretnu dubinu, ne i dublju! Obično je se radi o izdržljivosti materijala koji očito, u ovom slučaju, nisu mogli parirati okolnom pritisku na većim dubinama od testirane. Tako je moglo doći do propusnosti i do momentalne implozije u kojoj su putnici imali eventualno toliko vremena da shvate da se nešto događa i već je bilo sve gotovo. Ako možemo govoriti o sreći u nesreći, onda je to čvrsta pretpostavka koju navode danas i svjetski stručnjaci – da putnici nisu patili, kazao je Vrzić.
Mantra koju novac ne može kupiti: Poštuj more i ono će poštovati tebe!
Ovaj nam je hrvatski stručnjak pojasnio i kako se tlak povećava svakih deset metara za jedan bar pa je, prema tome, u trenutku kada su putnici bili već samo i na testiranoj dubini, od oko kilometra i pol, oko njih bio tlak koji je svojstven napumpanim gumama automobila, a sa svakih novih deset metara on se povećavao:
-Ljudi nažalost nisu svjesni opasnosti. Često se ne vodi računa o tome da je i more živi organizam, da ima svoje struje, da može poprilično iznenaditi. Mogu vam kazati za primjer našeg Tihog kanala na Krku – tamo je od 0 do 15 m dubine jaka struja koja ide u jednom smjeru, a onda od 15. do 30. metra dubine ide u sasvim drugom smjeru. Što se tek onda može događati na tako ozbiljnim dubinama kao što je dubina na koju je išao Titan? I da su se spustili do samog Titanica pa slučajno kvrcnuli o dio olupine – mogao je biti isti efekt. To vam je kao kada zrnce svemirske prašine okrhne neku od svemirskih stanica – tu više nema spasa.
Na pitanje kako je moguće da je predstavnik stručne zajednice, sam osnivač Ocean Gatea, Stockton Rush koji se nalazio u ovoj podmornici, išao tako daleko da zanemari testne dubine i povede ekspediciju za više od duplo dalje, Vrzić je kazao:
-Rekao bih da to ima veze sa stavom većine enormno bogatih ljudi (ne svih, srećom!) da se njima ne može dogoditi ništa, a i u onom neponiznom dijelu ljudske prirode je da uvijek želi još više, još jače, u ovom slučaju i još dublje. No, s prirodom nema zafrkancije. Postoji uzrečica koje se držim u svojim podmorskim avanturama i ekspedicijama, a ta je: „Poštuj more i ono će poštovati tebe!", zaključio je Vrzić koji smatra da ovaj događaj neće spriječiti daljnja spuštanja do potopljenog Titanica, već će utjecati na povisivanje sigurnosnih standarda.
Jeli i po čemu jedan ljudski život vrjedniji od drugoga?
Paralelno s potragom podmornice Titan u koju su se uključile najveće sigurnosne svjetske službe kako bi spasile petoricu milijunaša, u Egejskom je moru havariju doživio brod s oko 600 migranata među kojima su grčke službe uspjele spasiti 104 osobe. Za drugim se žrtvama još uvijek traga, no bez pomoći međunarodne zajednice što je povjesničar i društveni kroničar Milovan Pisarri na svom FaceBook profilu naglasio riječima: Da bi spasile 4 milijardera koji su platili svako po 250.000 dolara da se spuste do dna oceana kako bi vidjeli što je ostalo od Titanica, mobilizirale su se najvažnije američke i kanadske spasilačke službe. Da bi spasili 600 migranata koji su se najvjerojatnije utopili u Egejskom moru, među kojima je veliki broj djece, nije se mobilizirao nitko.
Nekompletna, ali „sigurna" zamjena: O atmosferi s Titanica govori jedan od tek nekoliko sačuvanih prsluka za spašavanje koji se čuva u Rijeci
I dok se iz službenih obraćanja tvrtke Ocean Gate Expeditions, putnici ove podmornice proglašavaju avanturističkim herojima, ipak avanturizam koji nije siguran do te mjere da navodi u velike rizike kao što je to bio pothvat podmornice Titan – može biti samo budalaština koju su najskuplje platili članovi posade i njihovih obitelji danas suočeni s bizarnim gubitkom 5 života zbog avanture u preskučenom prostoru podmornice koju je svatko platio ni više ni manje nego 250 tisuća dolara!
Stoga, pohvalimo mi mora i oceane u ovom slučaju, ali držimo se kraja. Ako nam je baš do Titanica i njegovih ostataka – nismo zadnja rupa na svirali. Naime, zahvaljujući pomorcu Josipu Caru iz Rijeke Hrvatska se može pohvaliti jednim „titaničkim" kopnenim artefaktom, a to je prsluk za spašavanje s najslavnijeg parobroda u povijesti koji se čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju u Rijeci. U svijetu ih je sačuvano tek nekoliko te ovaj „riječki" primjerak može poslužiti kao dostojna zamjena za povezivanje s atmosferom i značajem Titanica kroz ljudsku povijest. I to bez rizika od dubina koje lede krv u žilama i koje nisu svojstvene niti morskoj flori i fauni, a kamoli čovjeku. Od jučer, uz priču o Titanicu, nažalost, vezana je i priča o njegovom mlađem i manjem bratu Titanu, već nazvanom Titanic 2.0 uz veliku nadu da se nikada više neće ponoviti i vol. 3.0.
