Mrzla Bira

BN 161
| 9.2.2015 | Piše:
Stanko Cuculić


Dokla su navigali bilo je lagje aš su šijuni bar malo bavi ulovili pa se lagje dihalo. Teško je bilo ča drugo reć nego da su peguli.

Bilo je kod va paklu. Crveno more, Massawa sredina jula, teplina preko četrdeset po danu, a po noće morda dva-tri grada manje. Brod na kemu su navigali bil je star, još parni, dihalo se na škrge. Fineštrini i vrata bili su širon otprti, ali badava. Ne zna se ča je bilo teže teplina ali vlažurina, pravi pakal. Spalo se vane, na bodeku, spod lajbota, bilo kade, samo da se ulovi malo arije. Retki su bili va postelje, a i oni su spali tako da su lancun prvo zmočili i onda se zamotali va njega i tako se, makar na kratko, malo rashladili. Dokla su navigali bilo je lagje aš su šijuni bar malo bavi ulovili pa se lagje dihalo. Teško je bilo ča drugo reć nego da su peguli. Oni su bili va tropeh, a mogli su bit negdere na jugu, na primjer, va Australije ili Noven Zelandu, kade je bila zima, kade bi lipo spali z dekun pokriveni, uživancija! Ali oni su bili tamo kade su, i za čudo, nikoga ni bilo čut brontulajuć.

Ča ih gibira to su dobili; tropski klobuk, dnevno litru mineralne, litru ruma na šetemanu, pol litre vina, a za fogišti i tri kvarti na dan. Sad, to ča voda ni bila rashlađena, to je druga priča. Ta kade ju rashladit, kad kućneh frižideri bilo ni, a velu jaceru se ni smelo otpirat samo za bokal mrzle vodi. Ljudi su delali i trpeli ki je koliko mogal. A onda je jednoga dana šjor Romano, ki je bil prvi makine, legal. Zbatil se kod snop, gori, temperatura trejset i devet, ne kašlje, grlo ga ne boli, ali temperatura i groznica nikako nisu molivali. Niki zasigurno ni znal ča bi mu moglo bit; malarija sigurno ni, aš je tableti kinina pil redovito, gripa i upala pluć ne moru bit bez kašlja, a on leži i gori... I tako je Romano postal glavna tema na brodu. Čak je i barba došal videt za njega.

- Ča je šjor Romano, kako se osjećate? Zvat ćemo doktora pa ako rabi ćemo vas poslat va bolnicu.

- Nikamo me nećete poslat, a ni doktora ne rabi. Brzo ću ja to prebolet. Ova teplina me je ruvinala i to je to. Bit ću ja dobro. Iman ja neko leto i znan bolnice va Afrike, od tamo sigurno ne bin zišal živ! - odgovoril je Romano.

- Dobro, kako ćete! Čaja kako vidin imate, aspirin ste popili, pa ćemo videt. Nadajmo se da ćete se brzo oparavit, a ako ne onda je jedino rešenje bolnica! - zakjučil je barba i zišal van. Kapo, drugi i treći makine stalno su bili oko Romana, i nastojali mu pomoć i bilo kako ugodit.

- Recite ča da van donesemo. Kogo je rekal da će skuhat ča god zaželite...

- Fala, ne treba. Niš mi ne gre.

- Pa ča bi van hodilo, samo recite.

- Znan da je to nemoguće, ali mrzla bira bi me spasila. Tako bi mi pasala... baš san je se zaželel...

Samo su se pogledali va čudu. Zadnju biru popili su pred dvajset dan. Novu nisu naručili, a i nisu imeli kade.

- Bolan pa mrzlu biru, ali kad to želi morat ćemo se snać! - reče drugi makine.

- Po krme je vezan novi motorni brod Loyd Triestina, ima klimu, frižideri, a ima i putnike na linije za istočnu Afriku, tamo će sigurno imet i mrzle biri.

- Vi dva - pokaže kapo na drugoga i trećega - ote tamo, najbolje kod kapa, kolega je, pa će razumet kad mu objasnite da je naš primo jako bolan, a da se zaželel mrzle biri.

Kako rečeno, tako storeno. Čin su došli na drugi brod i partili prema kapu videli su da su kabine, saloni, pa i kaniželi bili ugodno rashlađeni, a kad ih je i kapo, Trieštin, lipo prijel i počastili z birun, normalno mrzlun, ledenun, činilo in se ko da su va raju. Odmah su mu objasnili ča njin i za koga rabi, a kapo je zazval kamarijera i rekal da z frižidera donese kašetu najhladneje biri, na njegov račun.

- Bolnomu čoviku treba ispunit želju. Morda mu je to zadnja.

Zafalili su se, i tekuć s kašetun ledene biri vratili se na svoj brod. A kad je Romano videl biru, pa još onako ledeno mrzlu, rosnu, vaje se je posel na postelj i na dušak popil jednu laticu. Odmah je otprl i drugu pa rekal: - Ala, ča čekate?! Navalite dokla je još mrzla! Zazovite i drugih! Bira ne valja kad se stepli!

Drugi dan Romano se rano stal. Bil je zdrav i vesel. Obašal je makinu i ljuden zadal posal, ko da se niš ni dogodilo. Mrzla bira čuda dela, komentiralo se na veliko, a kamarijera se kritikalo ča je za ovako težak vijaj naručil tako malo biri, naročito sad kad je dokazano njeno ljekovito svojstvo!

...