Lignjonostalgija

BN 209
| 28.1.2019 | Piše:
Neven Iveša


Opsesija u lovu na lignje postala je simptomatična, naime liganja je sve manje, a lignjolovaca sve više, a da ne govorimo o čitavoj jednoj industriji varalica koje se sumanuto kupuju na sve strane, od specijaliziranih trgovina ribolovnim materijalom do internet kupovine

Cijene jadranskih liganja od skosavice otplivale su u bezdan, da ne kažemo odletjele u nebesa. Na nekim ribarnicama ona je dosezala čak 180 kuna za kilogram i time se opako približila cijeni prvoklasne oborite ribe. To se naravno odnosi na one poznate „tube", primjerke od 30 dag pa naviše. U pomodarskom ribolovu na zubace panulavanjem na živu lignju, mamac je postao skuplji od lovine! Stoga se s pravom pitamo gdje su nestale lignje? Odgovor se djelomično krije u njezinoj biologiji, a za ostalo, najvjerojatnije je kriva ljudska ruka. Što direktno zbog prelova, što zbog poticanja klimatskih promjena i njihovih posljedica na morski ekosustav. Znanstveni naziv nama najpoznatije lignje u Jadranu je Loligo vulgaris. Ona ovo naše more dijeli s još nekoliko rođaka, koji više vole dublje vode srednjeg i južnog Jadrana i znatno se rjeđe love.

Zimi, kad se u podmorju nekako sve uspori, a grabežljivci napuste hladne obalne vode, lignja prilazi kraju kako zbog hrane tako i poradi mriješćenja. Njezina jaja, snopovi bijelih sluzavih vrpci ukrašavaju verikalne podmorske strukture, sve dok se iz njih ne izlegnu mlade lignjice. Čini se da je tih prirodnih tvorevina sve manje pa lignje u zadnje vrijeme svoja jajašca nerijetko polažu i na ribarskim mrežama i konopcima. Dakako, iz tih jaja nažalost neće se izleći nova generacija lignji jer jednom odstranjena i odbačena u more, jaja padaju na dno i postaju nečija hrana.

Iako nezasitini grabežljivac u lovu na manju ribu, lignja je ponajprije lovina, i to čitave palete morskih predatora. Dupini, palamide, gofi, lice, lampuge, zubaci i plavoperajna tuna kao čest gigant u našem moru, samo su neki od njih. To što je lignja mnogima na jelovniku puno nam govori o njezinim nutritivnim vrijednostima. Visoki udio zdravih, nezasićenih masnih kiselina, mikroelemenata te esencijalnih aminokiselina, naročito triptofana čine lignju super-hranom.

 

 

U borbi za opstanak, osim sposobnosti kamuflaže lignje se oslanjaju na brzinu i omagljujuće crnilo. Lignje su najbrži beskralješnjaci mora. To mogu zahvaliti gustoj mreži kolagenskih niti koje oblažu mišiće plašta i pojačavaju kontrakcije tijela koje izbacuju snažni mlaz vode kroz sifon na kraju plašta. Na taj način, pri bijegu u samo jednoj sekundi mogu prijeći više metara.

Budući da vrlo kratko žive, olakotna okolnost za lignje je da izuzetno brzo dostižu spolnu zrelost. Već s navršenih par mjeseci mjeseci života i pri duljini od svega 10-ak centimetara lignja je spremna za mriješćenje!

Opsesija u lovu na lignje postala je simptomatična. Naime liganja je sve manje, a lignjolovaca sve više. Da ne govorimo o čitavoj jednoj industriji varalica koje se sumanuto kupuju na sve strane, od specijaliziranih trgovina ribolovnim materijalom do internet kupovine. Neka, rekli bismo, pa svatko ima svoj hobi. Nekada u sićima, danas se lignje broje u komadima, pa čak i krakovima. Stariji se lignjolovci s pravom čude i sa sjetom se prisjećaju vremena kad se nakon nekoliko sati provedenih na moru kući vraćalo punih „jupolki". Doduše, takvi se sretnici i danas nađu, naročito oni koji su prihvatili čuda moderne tehnologije i opremili svoje plovilo nekim od raspoloživih tehnoloških uređaja za skeniranje morskog dna i lakši pronalazak lovine. A to je iznimno važno, jer ćudljivo je more pa je i lignja još ćudljivija i njezino se ponašanje mijenja iz godine u godinu.

 

 

Specifično je za ovu sezonu da se lignja drži nešto dublje i ponajbolje se lovi tataki tehnikom. Također, nije naodmet aktivirati one dobre stare skosavice i potopiti ih nešto dublje od uobičajenog. Mogli bismo se iznenaditi, i barem na trenutak zaboraviti na nostalgična vremena kad se lignje, doslovce "išlo uzet”.

...