Kraljica mora udruga svih onih kojima je more u krvi i koji su većinu svoga života proveli na moru
BN 247Nekad je kapetanski put startao od mladića u zvanju „malog od kuverte“, pa se praksom i radom došlo do zapovjednika. Otvaranjem pomorskih škola i visokih učilišta ovo se zvanje do danas razvilo u visoko obrazovnu profesiju koja može odgovoriti današnjim sofisticiranim zahtjevima pomorstva
Grad Rijeka, a time i njezina luka zajedno su se razvijali kroz stoljeća i to prvenstveno zbog njihovog geografskog i geopolitičkog položaja. Rijeka je od davnina postala sjecište morskih i kopnenih puteva, što je sve do danas obilježilo pomorsku orijentaciju nje same, ali i cijelog ovog kraja. Grad, njegova okolina kao i luka, prošli su kroz to dugo razdoblje uspone i padove, ali se pomorska orijentacija nije nikada izgubila. Naravno da je u takvom okružju rasla i potreba za pomorskim zvanjima raznih profila. Profesija pomoraca i kapetana prolazila je kroz sva ta razdoblja i postojala sve stručnija, profesionalnija, brojnija. Nekad je kapetanski put startao od mladića u zvanju „malog od kuverte", pa se praksom i radom došlo do zapovjednika. Otvaranjem pomorskih škola i visokih učilišta ovo se zvanje do danas razvilo u visoko obrazovnu profesiju koja može odgovoriti današnjim sofisticiranim zahtjevima pomorstva. Naravno da se u tome ukazala i potreba osnivanja udruga, a u cilju boljeg zastupanja interesa ove struke.
Počeci
Nema podataka kada su se počele organizirati udruge kapetana. No prema dostupnim podacima i arhivskim materijalima prva saznanja o osnivanju udruga kapetana datiraju iz 1897. godine. Tada se se sastali kapetani i strojari sa namjerom osnivanja svoje udruge. Zna se podatak da je na tom sastanku bilo prisutno 38 kapetana i 36 strojara. Sastankom je predsjedao gosp. Pajkurić. Vrlo brzo je uslijedio slijedeći sastanak, kojeg je vodio g. Zambelli (pradjed današnjeg vlasnika tiskare Zambelli) Magistrat civico do Fiume. Na njemu je dogovoreno da se zahtjev za osnivanje udruga kapetana i strojara pošalje u Budimpeštu, a koja ga onda i odobrava. Uslijedilo je donošenje statuta 07. siječnja 1901. godine, udruge koja je nazvana „Club Capitani Marittimi”. Statut je iste godine, u Budimpešti u travnju potvrđen, a dogovoren je i pečat udruge koji je simbolizirao kapetana sa oficirskom kapom. Prvi predsjednik Udruge bio je kapetan Bela Cosulich. Ovo udruženje kapetana potaknulo je i druge pomorske sredine u ovom kraju na osnivanje udruga, pa su osnovana i druga društva, kao društvo sv.Nikole u Kostreni sv.Barbara, društvo za Austro Ugarske pomorce u Bakru i druga.
kap. Ištvan Demeter, kap. Juraj Karininčić, kap. Dušan Rudić, kap. Joško Vitezica, kap. Josip Diminić, kap. Albert Račić
Između dva svjetska rata
Rijeka je u to vrijeme bila velika luka, a cijelo Hrvatsko primorje imalo je snažno rastuće pomoračko obilježe, koje se nastavlja i u nadolazećem vremenu. Nakon 1.svjetskog rata taj se trend nastavlja i prati ga osnivanje novih udruga. U Bakru se 1921. osniva „Savez jugoslavenskih pomoraca", na Sušaku se 1932.godine osniva „Savez radiotelegrafista Jugoslavije", pa 1934.godine klub Pomorskih strojara. Do 1934.godine Statut svih pomoračkih udruga bili su pisani na talijanskom jeziku sa stalnim nastojanjima da budu pisani i na hrvatskom jeziku, ali je to uspjelo tek strojarima 1934.godine., čiji je Statut pisan na talijanskom, ali i na hrvatskom jeziku. Na Sušaku je 1937.godine osnovan Klub kapetana trgovačke mornarice Jugoslavije.
U miru
Nakon drugog svjetskog rata, u kome je Rijeka razorena, počinje obnova grada i luke koja je trajala nekoliko godina.Tada se počinju stvarati uvjeti za ponovni razvoj pomorstva i brodogradnje. Rijeka je ponovno povezana sa svijetom i postaje jedna od vodećih luka u bivšoj državi. Ponovno se javlja potreba za udruživanjem zvanja, pa se u tom ozračju osniva i Udruga kapetana koja se zove „Udruženje kapetana trgovačke mornarice SFRJ", koja broji na stotine članova. Udruženje je djelovalo u skladu sa društvenim prilikama i bilo je cijenjeno u sredini u kojoj je djelovalo. Osamdesetih godina udruga mijenja ime u „Hrvatska udruga pomorskih kapetana i peljara". Nekim članovima je spominjanje Hrvatske u nazivu smetalo, no to je bio proces koji je bio u skladu sa svim promjenama tadašnjeg vremena i većina ga je podržavala.
kap. Juraj Karninčić
Kraljica mora
U listopadu 2002. godine , sada u novim okolnostima, osniva se udruga „Pomorskih kapetana sjevernog Jadrana-Kraljica mora" a koja je sljednica i nastavak strukovnog udruživanja pomorskih kapetana u smislu provedbe stoljetne tradicije pomorstva na sjevernom Jadranu. Udruga postaje članicom CESMA (Confederation of Europian master association - Udruga zapovjednika Europe), te ZHUPK (Zajednice hrvatskih udruga pomorskih kapetana). Danas Kraljica mora broji 100-tinjak članova, što aktivnih, što onih na kraju koji rade na Pomorskom fakultetu, u agencijama, a tu su i umirovljeni članovi. Svi oni na svoj način sudjeluju u radu udruge. Kada govorimo o članstvu, najprije valja istaknuti sve one aktivne članove koji plove po svim morima svijeta, na raznim brodovima i kompanijama, koji su kao ambasadori svoje zemlje ujedno i ambasadori Kraljice mora. Radi se o vrijednim, stručnim, te kvalitetnim, priznatim i cijenjenim pomorcima, a i kapetanima. Udruzi pridonose i umirovljenici svojim znanjem i iskustvom, a koji se ne daju umiroviti kad je struka i zvanje u pitanju. Među članovima Kraljice mora nalaze se i kap. Bero Vranić i kap. Jakov Karmelić, ambasadori dobre volje u IMO organizaciji. Kap. Serđo Kos prof. član je Euroopske akademije znanosti i umjetnosti, te član Kraljevskog nautičkog instituta Velike Britanije. Kap. Pavao Komadina, profesor emeritus je član Britanskog nautičkog instituta. Među članovima se nalaze i tri žene. Vera Zec Dešković je zapovjednik, Uta Perčić radi u pomorskoj sigurnosnoj agenciji, dok je umirovljenica Marica Njegovan bila predsjednica Sindikata pomoraca u Jadroliniji. Uloga ove Udruge je povezivanje pomorskih kapetana u cilju zaštite profesionalnih standarda, očuvanje pomoračke tradicije, stručno i znanstveno usavršavanje, suradnja i sudjelovanje u rješavanju gospodarskih pitanja u pomorstvu, davanje stručnih mišljenja u rješavanju raznih pitanja vezanih uz našu struku, dostupnost stručnih časopisa i knjiga, organizacija društvenog života, te suradnja sa srodnim udrugama.
Carpathia i ostali planovi za budućnost
Želja udruge je podizanje spomenika parobrodu Carpathia u Rijeci. Zašto Carpathia, zašto Rijeka? Zato što je Carpathia jedini brod koji je spašavao brodolomce sa Titanica, gdje su dio posade činili, i to njih 84, ljudi iz Istre i Hrvatskog Primorja. Upravo je ova velika pomorska tragedija bila povod da se 1914. godine u Londonu donese konvencija SOLAS o spašavanju na moru. Članovi udruge bave se morem i svim njegovim aspektima. Radi se na razvoju i praćenju autonomnih brodova i prometa, zakonskim aspektima autonomne plovidbe, te vječnom temom sigurnošću plovidbe.
