Kasno je za promjene

BN 122
| 23.4.2013 | Piše:
Marko Cvitanić


Godina se bliži kraju, zbrajaju se rezultati i oni koji su zaduženi za planiranje i vođenje na državnoj razini, kao i uvijek, nastoje stvari prikazati nešto boljim nego što one realno jesu. Nitko ne želi priznati da je stanje zapravo loše i da je svakim danom sve gore.

Nažalost, i za nautički sektor nastupa najteži dio godine, period od studenog do početka travnja. Turisti su već davno otišli, čarteraši su svoje brodove privezali i konzervirali do sljedeće sezone, mala brodogradnja i proizvodnja je u limbu već duži period, ostaje samo nada da će proljeće iduće godine ipak donijeti nešto pozitivno, iako realni pokazatelji baš i ne daju previše nade za veliki optimizam. Ali u ljudskoj prirodi je nadati se. Proizvodnja i prodaja nautičke opreme je polako su utonule u zimski san. To što netko proda poneki motor, rezervne dijelove ili ponešto od opreme nije dovoljno ni za hladan pogon, a kamoli za preživljavanje ili nedajbože razvoj. S Nautičkim sajmom u Biogradu završilo je i hrvatsko sajmovanje za ovu godinu. Treba priznati da je upravo ovaj sajam bez obzira na vrijeme i situaciju uspio okupiti najveći broj izlagača plovila, opreme i usluga. Drugo je pitanje koliko je bilo posjetitelja, koliki su od njih bili baš zainteresirani kupci, te na kraju, koji su stvarni rezultati. Jer sajmovi se ne održavaju zato da bi se izlagači družili ili međusobno upoznali. Cilj je prodaja izloženog i upoznavanje potencijalnih kupaca s ukupnom ponudom. Nažalost, prema reakcijama izlagača, malo je njih uspjelo u tome. Sretni su oni koji su barem uspjeli vratiti troškove izlaganja na ovom sajmu!
U sklopu sajma održan je i skup Hrvatske udruge poslodavaca male brodogradnje na kojem je iznijet podatak da je u prvom polugodištu ove godine registrirano, što znači prodano, samo 6 novih brodica domaćih proizvođača, da je proizvodnja za 80 do 90 posto manja da su mnoge tvrtke već ugasile proizvodnju i da je cijeli segment male brodogradnje pred gašenjem. Udruga svim snagama i argumentima pokušava uvjeriti državnu birokraciju da se odrekne trošarine  i da poradi nešto na PDV-u. Unatoč pokazateljima koji ukazuju na besmislene namete i negativne rezultate koje su oni polučili, druga strana nema niti najmanje želje da se stvari promjene. Vrijeme je izbora tj. borbe za pozicije na listama, mjesta u izvršnoj vlasti i uhljebljenje bataljuna najvjernijih. I koga u takvim vremenima briga za nekakvu hrvatsku malu brodogradnju? Nažalost, u našoj politici i birokraciji osobni je interes uvijek bio iznad zajedničkog. Kako onda argumentirati zahtjev i objasniti nekome da se odrekne ovih nameta, jer punjenje državne blagajne na ovakav način skoro je ravno nuli, a promjenama bi barem neki pod proizvođača preživjeli, zapošljavali ljude, plaćali poreze i sva ostala davanja državi i lokalnoj zajednici. Međutim, pitanje je koliko bi i hitna izmjena Zakona o posebnim porezima u ovom trenutku uopće mogla bilo kome pomoći. Naprosto treba realno sagledati činjenice i reći da je besmisleno davati umjetno disanje i pokušavati spasiti pacijenta koji je klinički mrtav.

...